Bez roditeljskog staranja živi veliki broj djece. U isto vrijeme ogroman je broj potencijalnih usvojitelja. Meliha Zulović prije osam godina usvojila je dvoje djece, a momenat usvojenja čekala je čak osam i po godina! Postavlja se pitanje: zašto proces usvajanja u BiH traje tako dugo?

“Svaki postupak prema djeci je vrlo osjetljiv, jer dijete treba da bude u fokusu svih interesa. Pazi se na svaki detalj koji je važan za status djeteta. Manjkavost leži u tome da, kada potencijalni usvojitelji iskažu interes za usvojenje, Centri nisu uvezani… Mi nemamo na državnom nivou spisak djece koja imaju zakonske uvjete da budu usvojena. Osim toga problem je činjenica da usvojitelji nemaju adekvatne upute. Obratila sam se matičnom Centru za socijalni rad, ide proces obrade, dobijete uputu da se obraćate i drugim Centrima kako biste aplicirali”, kaže o svom iskustvu za N1 Zulović.

Procedura usvajanja: Svake godine moraju obnoviti zahtjev

Svake godine potencijalni usvojitelji moraju obnavljati zahtjev. Ključni problem je, poručuju iz Centra za socijalni rad KS, nedovoljan broj podobne djece za usvajanje:

“Postupak usvojenja počinje onog trenutka kada imamo dijete podobno za usvojenje. Moram istaći da broj djece za usvojenje, dakle podobne za usvojenje, je iznimno mali u odnosu na broj potencijalnih usvojitelja. Statistički gledano u Kantonu Sarajevo taj omjer je 1:15 pa do 1:20, znači imamo na jedno dijete 20 potencijalnih usvojitelja. I teško je udovoljiti zahtjeve usvojitelja kada imamo tokom godine maksimalno desetero podobne djece za usvojenje”, kaže Mirsada Poturković iz Centra za socijalni rad KS.

Postavlja se pitanje zašto je tako malo podobne djece za usvajanje kada znamo da se ogroman broj djece nalazi u Domovima?

“Djeca smještena u hraniteljskim porodicama, u SOS, u Domovima… to su djeca koja imaju biološke roditelje ili biološke srodnike koji u tom trenutku nisu u mogućnosti da brinu o svojoj djeci i Centar za socijalni rad privremeno zaštiti dijete smještajući ga u ove institucije. Nakon smještaja vodi se postupak mogućnosti da srodnik preuzime dijete. Najveći broj djece se vraća u biološku porodicu. Mali, relativno mali broj roditelja daje saglasnost za usvojenje. Ako ne daju saglasnost, a ne žele da brinu o djeci Centar za socijalni rad pokreće postupak oduzimanja roditeljskog staranja na Sudu. Nakon sudskog postupka i nakon što se oduzme staranje djeca onda idu na usvojenje”, ističe Poturković.

Pet-šest takvih sudskih odluka doneseno je u posljednjih nekoliko godina i ta su djeca otišla na usvajanje, objašnjava Poturković. Stručnjaci za roditeljsko i starateljsko pravo pojašnjavaju da biološki roditelji iskorištavaju odredbu koja predviđa da ako roditelji ostave dijete i zanemaraju ga tri mjeseca, onda dolazi do primjene odredbe da ne trebaju dati saglasnost i da dijete ide na usvajanje, tako što jednom u tri mjeseca nazovu telefonom pitaju kako je dijete i onda nije ispunjen zakonski osnov da dijete ide na usvajanje.

Djecu usvajaju i strani državljani

A djecu u BiH usvajaju i strani državljani. I oni prolaze sve procedure, a za njih je otežavajuća okolnost što dijete mogu usvojiti ako na prostoru BiH nema potencijalnih usvojitelja. Iskustvo iz prakse pokazuje da oni usvajaju djecu sa invaliditetom.

“Naše iskustvo je da strani državljani pokažu interes za djecu sa invaliditetom, jer u zapadnim državama imamo kvalitetan sistem zaštite. Nažalost, kod nas to još uvijek na tom nivou”, dodaje Poturković.

Nije poznato koliko tačno porodica želi usvojiti dijete jer ne postoji jedinstvena baza podataka ni registar potencijalnih usvojitelja. Jedan od uslova da neko može usvojiti dijete jeste da nije stariji od 45 godina, a zbog dugogodišnjih čekanja neki su izgubili pravo da podnesu zahtjev i da budu usvojitelji: jedan takav primjer pokazuje da su usvojitelji postupak pokrenuli u 37 godini i nikada nisu dočekali da usvoje dijete. Više nemaju pravo da podnesu zahtjev jer imaju preko 45 godina.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad