Novi ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović je za prvu posjetu svog mandata izabrao Njemačku. Uoči susreta s njemačkim kolegom Heikom Maasom dao je ekskluzivni intervju za DW.

Zbog čega ste kao prvu zemlju koju ćete posjetiti u svojstvu ministra vanjskih poslova izabrali baš Njemačku?

Mislim da postoje mnogi razlozi zbog kojih bi Njemačka trebala za svakog novog ministra vanjskih poslova neke zemlje Zapadnog Balkana biti zemlja koju prvu posjećuje. To je zemlja koja snažno podupire procese proširenja Europske unije. Kod svakog vala proširenja do sada Njemačka je odigrala ulogu promotora novih članica. Zato usprkos pandemiji nisam razmišljao ni trenutka kada sam dobio poziv njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa.

Posjetom Njemačkoj mislim da i šaljem jasan signal u kojem smjeru želimo da ide naša zemlja. A to je naravno punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ovo je i prilika da se zahvalimo Njemačkoj na podršci koju nam pruža na putu u Europsku uniju, ali i na podršci novoj crnogorskoj vladi u njezinom nastojanju provođenja reformi.

No moram napomenuti da je moj plan u dogledno vrijeme, s obzirom na to da je naš glavni vanjskopolitički cilj europske integracije, posjetiti i druge ključne zemlje Europske unije.

Očekujete li tijekom razgovora s Ministrom Maasom neka neugodna pitanja koje se tiču najnovijeg razvoja događaja u Crnoj Gori?

Vjerujem da se nalazimo usred procesa koji nije baš svakidašnji. Crna Gora je nakon trideset godina promijenila vlast, možda bi se moglo reći i nakon 70 godina. Ova vlada je na vlasti tek nekih četiri-pet tjedana i mislim da smo u ovo kratko vrijeme učinili mnogo. Ako smo i mogli učiniti nešto bolje i drugačije, ova vlada ima demokratskih kapaciteta da sasluša sve one koji žele doprinijeti poboljšanju. A ministar Maas kao predstavnik zemlje prijatelja i partnera, pa mogu reći i uzora, je više nego pozvan da uputi sve sugestije i kritike na tom planu.

Mislite li da će neslaganje nove crnogorske vlade i predsjednika Mile Đukanovića dugoročno kočiti rad vlade i uzrokovati nestabilnost u zemlji?

Nakon događaja iz veljače prošle godine postalo je jasno da predsjednik Đukanović neće pomoći tranziciji vlasti i još uvijek je na svakom koraku pokušava opstruirati. No nova crnogorska vlada ne podržava taktiku ukopavanja u rovove i beskrajne igre moći. Zato su predsjednik i potpredsjednik vlade Krivokapić i Abazović kao i predsjednik parlamenta Bečić uputili predsjedniku poziv za otvorene razgovore o kohabitaciji. Ne iz slabosti nego zato što se osjećaju odgovornima za svoju zemlju. Ja se nadam da će predsjednik Đukanović odustati od bilo kakvih planova daljnjeg opstruiranja rada vlade što bi moglo dovesti do protesta i eventualno destabilizacije.

Utječe li ove dinamika na unutarnjopolitičkom planu i na odnose sa susjedima? Posebno sa Srbijom.

Mi imamo doktrinu nultog problema sa svim susjedima u regiji koja kao regija možda i nije najzahvalnija za promoviranje takve doktrine. Crna Gora, iako nije snažna ekonomski ili vojno ipak svojim primjerom želi utjecati na odnose u regiji. To se odnosi i na Srbiju s kojom želimo imati najbolje odnose zasnovane na principu dvije neovisne zemlje, međusobnom poštovanju i zasnovane na principu nemiješanja u unutarnje stvari. I što je možda još važnije da imamo odnose zasnovane na razini sustava, dakle bez obzira na to tko je na vlasti, čak i ako se vladajući ne slažu po svim pitanjima, budu bliske i surađuju.

I u tom smislu bih htio reći da nova vlada u potpunosti želi resetirati odnose sa Srbijom i krenuti ispočetka. I ja sam zato već na samom početku uputio poziv ministru vanjskih poslova Srbije Nikoli Selakoviću da dođe u Podgoricu a isto je i premijer Krivokapić učinio pozvavši srbijansku premijerku Anu Brnabić da dođe u Crnu Goru krajem ovog mjeseca. Mislim da su to neki znaci prijateljstva koje Crna Gora kao dobar susjed pruža prema Srbiji.

Ovom prilikom najavljujem da nam u posjet za tjedan dana dolazi makedonski ministar vanjskih poslova Bujar Osmani.

Vi kao glavni cilj navodite punopravno članstvo u Europskoj uniji. No EU je trenutno daleko od novog proširenja. Sve se češće zemljama zapadnog Balkana nude alternative punopravnom članstvu poput ulaska u Europski gospodarski prostor (EGP). Dakle gospodarsko članstvo bez političke participacije. Kako Crna Gora gleda na takva glasna razmišljanja?

Za nas je Europska unija mnogo više od gospodarstva. Mnogo više od visokih plaća, trgovine, za nas je Europske unija ideja. A ideju ne možete diskreditirati novcem. Vjera u tu ideju je u Crnoj Gori velika i mislim da će još dodatno rasti. Mi ne odbijamo ništa a priori ali ekonomski prostor je za nas nešto što mi već imamo kroz mnoge bilateralne ugovore. Nekakvo vječito čekanje bi moglo umanjiti vjeru u tu europsku ideju kod naših građana.

Članstvo u Europskoj uniji uvjetuje i rješavanje temeljnih problema u zemljama na zapadnom Balkanu koje teže punopravnom članstvu. Gdje, po Vama, leže glavni problemi u ovom dijelu Europe?

Mi naše međusobne probleme moramo rješavati i bez pritiska Europske unije i to stalnim dijalogom. Kada govorimo o konkretnim državama mislim da bismo se u nastupajućem razdoblju trebali fokusirati na Bosnu i Hercegovinu. Mi svi u regiji bi trebali pomoći Bosni i Hercegovini da postane što funkcionalnija i da uhvati korak s drugim državama kada je riječ o eurointegraciji. Za to je potreban regionalni pristup ali i prisustvo Europske unije.

Smatrate li da bi trebalo zadržati instituciju Ureda visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu?

Postoje jasna pravila o tome kada bi ova institucija trebala prekinuti s radom. Kada Bosna i Hercegovina ispuni te kriterije i postane funkcionalna država u punom smislu tog pojma onda bi trebalo i doći do kraja tog mandata. Ali u ovom trenutku to još uvijek nije slučaj.