Da li Iran pravi bombu – sada se pitaju i nezavisni posmatrači

Iran je na korak od atomske bombe – upozorenje je koje protivnici režima u Teheranu, posebno oni u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama, ponavljaju već decenijama.

Međutim, sada se i nezavisni posmatrači pitaju približava li se Iran izgradnji nuklearnog oružja ili je barem unutar režima prevladao takav stav, piše Deutsche Welle.

Predsjednik Masud Pezeškijan prošle sedmice je za američki Fox News negirao da se ide prema bombi i pozvao se na islamsku fetvu koja Teheranu zabranjuje takvo oružje.

Rekao je i da je Iran spreman razrijediti obogaćeni uranij i prihvatiti međunarodne inspekcije ukoliko bude postignut sveobuhvatni mirovni sporazum.

Proturječne izjave iz Irana

Dok je Pezeškijan bio diplomatski nastrojen, iranski Press TV – glavni vladin satelitski kanal na engleskom jeziku – prenosi drugačije tonove.

Mohsen Rezai, sekretar Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, rekao je da su napadi SAD-a i Izraela Iranu dali pravo da napusti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja.

U tom sporazumu SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska i Kina navedene su kao države koje posjeduju nuklearno oružje. Dio sporazuma nisu ni zemlje za koje se zna da imaju nuklearno oružje – Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael.

Rezai, međutim, kaže da u Teheranu nije donesena odluka o tome hoće li Iran napustiti sporazum.

Prema pisanju lista Daily Telegraph, satelitski snimci pokazuju da Iran obnavlja postrojenja i gradi nova, uključujući ona ukopana ispod planina. Lokacije koje spominje list bile su meta izraelskih i američkih udara.

To dodatno podstiče nagađanja o tome je li Iran već obnovio nuklearna postrojenja ili ih je premjestio dublje pod zemlju.

Američki predsjednik Donald Trump, koji je ranije tvrdio da je iranski nuklearni program uništen, ostaje pri istom stavu.

„Nikada neću dozvoliti da Iran posjeduje nuklearno oružje“, rekao je nedavno na Generalnoj skupštini UN-a.

Šta je s diplomatijom?

Raniji nuklearni sporazum s Iranom, koji je Donald Trump tokom svog prvog mandata jednostrano napustio, predviđao je kontrole Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Međutim, to je cijelo vrijeme bilo predmet spora. Trumpova administracija tvrdila je da kontrole nisu adekvatne i da IAEA nema potpuni pristup.

John Bolton, nekadašnji Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, tvrdi da je taj sporazum bio samo paravan te da IAEA nikada nije mogla ući u vojne baze u kojima, prema njegovim tvrdnjama, Iranci rade na vojnoj primjeni obogaćenog uranija.

Bolton je za DW kazao da Iran sporazume krši već decenijama i da neće biti velike razlike ni ako zvanično istupi iz Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.

„Rušenje režima u Teheranu jedini je dugoročni put ka miru i sigurnosti na Bliskom istoku“, rekao je Bolton.

Rat učvršćuje odlučnost Teherana

Američki saveznici, kao i Rusija i Kina, kritikovali su SAD zbog napuštanja sporazuma s Iranom, tvrdeći da je on – uz ukidanje sankcija – najbolji način da se spriječi proizvodnja nuklearne bombe.

Sada i sama IAEA prijavljuje Iran zbog navodnog kršenja obaveza koje proizlaze iz režima neširenja nuklearnog oružja.

Još sredinom augusta istekao je dvomjesečni rok da se prvobitni sporazum Washingtona i Teherana pretoči u sveobuhvatni mirovni sporazum koji bi definisao i budućnost nuklearnog programa.

Uprkos Trumpovim tvrdnjama, Damon Golriz, politički analitičar i predavač na Univerzitetu primijenjenih nauka u Hagu, kaže da bi „najveće vanjskopolitičko naslijeđe“ Donalda Trumpa mogao biti nuklearno naoružani Iran.

Golriz podsjeća da je u prvim izraelskim udarima na Iran početkom 2026. godine ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei, kao i brojni pripadnici vojnog i sigurnosnog aparata te niz ključnih naučnika koji su radili na nuklearnom programu.

„Teheran se tada suočio s egzistencijalnim ratom“, rekao je Golriz za DW.

Prema njegovom tumačenju, upravo je odabir meta u Iranu podstakao rukovodstvo u Teheranu da preispita svoju nuklearnu doktrinu.

Mlađi Hamnei šuti

U toj raspravi važnu ulogu ima fetva – zvanična vjerska odluka koja Irancima zabranjuje nuklearno oružje.

Na nju se pozivaju već dvije decenije, a Ali Hamnei javno ju je potvrdio 2019. godine, kada je rekao da su proizvodnja i skladištenje nuklearnog oružja zabranjeni.

Međutim, njegov sin i nasljednik Modžtaba Hamnei o tome šuti.

To bi moglo biti značajno, smatra Tim Boš, nekadašnji nizozemski obavještajni oficir, a danas član konsultantske kompanije za sigurnost Birdwatcher Group.

Boš za DW kaže da nema konačnog dokaza o promjeni nuklearne doktrine Teherana, ali smatra da su „sada mnogo slabiji oni koji se u Teheranu protive proizvodnji nuklearnog oružja“.

Još krajem 2024. godine IAEA je procijenila da je Iran jedina država bez nuklearne bombe koja posjeduje uranij obogaćen do 60 posto, upozoravajući da Teheran „dramatično ubrzava“ obogaćivanje.

Za proizvodnju nuklearnog oružja potrebna je čistoća uranija od oko 90 posto.

Danas niko sa sigurnošću ne može tvrditi dokle je Iran stigao.

Boš kaže da bez nezavisne provjere IAEA-e ni zapadne obavještajne službe ne mogu „pošteno tvrditi“ da je Iran odlučio zaista napraviti bombu.

„Oni koji to kategorički tvrde ili blefiraju ili uglavnom guraju svoje političke agende – i tvrdolinijaši u Iranu i tvrdolinijaši u Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama“, zaključio je Boš.