Bosanskohercegovački umjetnik Damir Imamović, prema odluci britanskog magazina Songlinesa, 12. decembra dobio je nagradu za najboljeg umjetnika Evrope ove godine. U razgovoru za N1 otkrio je kako se nije nadao nagradi, zbog kvalitetne konkurencije, ali i da u početku nije shvatao njen značaj.

N1: Ima li gužve od 12. decembra, kada ste primili prestižno priznanje Songlinesa?

Imamović: Prednovogodišnje raspoloženje podsjeća malo na pred-COVID vrijeme. Moram reći da ne sviram nikada Nove godine, moja muzika nije zabavljačka, ali volim se družiti. Ali sve rjeđe idem u kafane. Kad sam počeo profesionalno pjevati pazim s kim sjedim. Jer kad uzmem gitaru da se zezam odjednom se četiri telefona upale i idem uživo na Facebook. Znati biti nekada naporno (smijeh).

Šta si slušao na početku bavljenja muzikom?

Stvarno sam sve slušao. Ja samo počeo tek izlaziti pred rat. Prvi moji pravi derneci bili u ratu, učio sam od brata i oca. Sve je bilo od Guns N’ Rosesa, Keme Montena do narodnjaka i ratnih pjesama. Okreneš se i shvatiš da sve pjesme znaš.

Songlines mnogi smatraju najznačajnijim i najutjecajnijim magazinom u oblasti svjetske muzike. Sama nagrada se dodjeljuje od 2009. godine. Priznanja je bilo i do sada, no čini se da je ovo najveće?

Moram priznati da me je nagrada iznenadila. U konkurenciji su bili fado pjevačica Mariza, engleski folk pjevač Sam Lee, francuski vokalni duo Cocanha. Nisma mislio da ću dobiti nagradu iako je Songlines pratio moj rad i promociju moje knjige o sevdahu. Posebno što mi je album izašao tokom prvog “lockdowna”. Nisma ni svirao zbog korone. Kad sam dobio nagradu nekoliko mjeseci nisam znao šta to znači. To je za ljude koji rade na World music sceni najprestižnija nagrada. Po pažnju kod ljudi shvatio sam njen značaj.

Vi ne odustajte od nastupa sa svojim bendom?

Naravno jer je vezana za promociju ploče. Jedan član je iz Njemačke, a drugi iz Turske. Ludinica je putovanje tokom korone. Uradili smo preko 90 raznih testova. Ali da se ne žalimo…

Šta je sevdah Damiru Imamoviću?

Meni nema ništa tužnije nego gledati intervjue sa našim starijim generacijama muzičar i kada ih pitaju kako su počeli. I onda on jadan priča po 1.000 put. Naša bosanska i regionalan publika zna koja je to vrsta muzike. Ja sam po godinama već srednja generacija. Veliki dio naše priče je ta međunarodna scena, taj World music. Mi smo odlučili, usuđujem se govoriti uime cijele scene, i Amira, i Božo, i Divanhana… odlučili smo se okrenuti međunarodnoj sceni i više svirki vani. Iza svakog žanra koji je postao popularan na međunarodnoj sceni postoji jedan ozbiljan višedecenijski rad na promociji te kulture. Mi smo odlučili da nećemo više da sjedimo i žalimo se, nego ćemo nešto uraditi.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad