Danas je Dan bijelog štapa, Međunarodni dan slijepih i slabovidnih osoba. Osoba koje godinama ukazuju na brojne prepreke u društvu. Kažu kako pomaka ima, ali i da su potrebna sistemska, a ne polovična rješenja.

Sistemska rješenje, to je ono što traže slijepe i slabovidne osobe. Pristupačno okruženje, obrazovanje, zapošljavanje , kretanje.

“Sve to svoj korijen vuče iz nerazumijevanja oih koji donose odluke i koji bi trebali da razumiju da time što će omogućiti takva rješenja , da time što će omogućiti uključivanje slijepih osoba, osoba sa invaliditetom u društvo, ne čine uslugu tim ljudima, to je ljusko pravo”, kazala je Amna Alispahić, UO Udruženja slijepih KS.

Pomaka kažu ima. U KS se počelo sa postavljanjem zvučnih semafora, ali i reljefnih staza, međutim ne i u svim djelovima grada. Ono na što godinama upzoravaju jeste i obrazovanje.

“Dosta toga se rješava ali rješava se putem projekata a ne sistemski , pa krenulo se sa tom inkluzijom, djeca idu inkluzivno obrazovanje a da nemaju prethodno stvorene uslove da , jednostavno se dešava da se prebacuju iz razreda u razred , znači nemaju odgovarajuću podršku , npr. nastavnici nisu pripremljeni da rade sa takvom djecom”, kazala je Senija Ogić, predsjednica udruženja slijepih KS.

Biblioteka za slijepa i slabovida lica

Jedna od svijetlih tačaka za njih jeste biblioteka za slijepa i slabovidna lica. Institucija koja im omogućava, upoznavanje sa djelima domaće i svetske književnosti, stručno usavršavanje, profesionalni rad.

“U ovoj biblioteci imamo svu moguću bibliotečku građu , kao i u svim drugim bibliotekama , od obavezne lektire za osnovno i srednje obrazovanje , od stručne literature, , domaće i svjetske književnosti, domaće belitristike , znači sve ono što ima u drugim bibliotekama to je ovdje prilagođeno tehnikama koje oni koriste i ima za sve uzraste od 7 do 77 godina”, kazao je Sakib Pleh .

U jednoj prostoriji biblioteke nalazi se i jedan izložbeni prostor sa igračkama za slijepu i slabovidnu djecu, slikovnice, razne drušvene igre, brajeva mašina, kao štampači.

A godinama, broji građani, glumci, voditelji, nesebično čitaju djela za slijepe i slabovidne osobe. Često se desi i da se vežu za određeni glas.

“Jako puno se vežu, evo reći su jedan podatak da se desilo da je jedna djevojčica koja je čitala knjigu od Orhana Pamuka, kad je prepoznala Vedranin glas nakon toga nikada više nije htjela da pita ko će knjigu čitati nego dajte mi ono što čita Vedrana Božinović”, kaže Pleh.

Ono na što svakim danom ukazuju, naročito na Dan bijelog štapa, je neophodnost izgradnje inkluzivnog društva koje će sve njihove potencijale staviti ispred onoga što unazađuje proces njihove adekvatnije integracije u društvo.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad