Dan Grada Banjaluka ostao je u sjeni visokih zvanica. No, šta je Banjaluka Banjalučanima, a šta gostima? Kako se živi, te čudi li vas da Banjaluka i Srebrenica imaju gotovo istu prosječnu platu. Priču o gradu Rudija Čejeveca, Marijana Beneša, Vase Pelagića, donosi naša ekipa.

Suncem okupana, cvijećem okićena, proljećno razdragana. Nakon turbulentnog perioda, Banjaluka opet sija.

“Ovo nam je treća godina,kako zajedno organizujemo festival, koji se nekada u Banjaluci održavao. Htjeli smo da ponovo vratimo tradiciju”, kazala je Valentina Savić Mandić iz Gradske uprave Banjaluka.

Sloboda govora

Banjaluka u zemlji lala, nije šala.

“Tulipan Banjaluka je nastao u vrijeme kada je nekadašnje preduzeće Cvjećar ostvarilo saradnju sa dvije holandske firme. Ukrštanjem dvije sorte tulipana nastao je i proizvodio se u Lijevče polju. U znak zahvalnosti prema gradu Banjaluci Holanđani su tulipanu dali ime Banjaluka. Znam da u njihovim parkovima svakako postoji tulipan Banjaluka”, navela je Sanja Mataruga, inženjer poljoprivrede.

Povodom Dana Grada sutra će na Trgu Krajine uz bubnjeve biti proslavljena i sloboda govora. Planirano je i postavljanje megafona koje ima jasnu poruku:

“Da je Banjaluka slobodan Grad. Grad u kojm svako ima pravo na slobodu govora, da je Trg od svih nas zajendički, zbog toga simbolično megafon. To je mjesto gdje će se okupljati naši građani da iznesu svoje stavove, ma kakvi oni bili”, rekla je Milada Šukalo, savjetnica Gradonačelnika Banjaluke.

U blizini susrećemo turističu turu nazvanu “NOB”. Jasno i zašto. 76 je godina od oslobođenja Banjaluke od fašizma. Vladan učesnicima pokazuje staze antifašista, ali i priča istorijska dešavanja, pa i anegdote. Jedna je u vezi poznatog filma Partizanska eskadrila:

“Recimo, general Kosta Nađ koji je tada još bio živ, kada je pogledao film, a bio je komandant u ratu u partizanskoj i bosanskoj Krajini, bio je poprilično ljut na način na koji je film snimljen. Kaže snimili su jedan glup kaubojski film, u kojem ona dvojica sve uništiše i pobiše… A o stvarnim ljudima koji su bili okosnica te Partizanske eskadrile, kao što su Franjo Kluz i Rudi Čajevec, se tako mogao divan film snimiti…”, rekao je Vladan Vukliš, istoričar i arhivista.

Prosječne plate

Možda i hoće, umjesto tadašnjeg komercijalnog, pomalo holivudskog, neko i snimiti istorijski film o Rudiju Čajevecu, kaže Vukliš dok nastavlja na sljedeću lokaciju… Mi nastvljamo dalje ulicama Grada, koji danas ima oko 200.000 stanovnika. Primjera radi 1929. godine ovdje je živjelo oko 20.000 stanovnika. Blatnjave ulice, groblje u centru, unaprijedio je prvi ban Vrbaske banovine-Svetislav Tisa Milosavljević. Od zapuštene kasabe, Banjaluka je ubrzo postala evropski grad. A kako se u njemu danas živi, pitali smo građane.

“Ko najljepša ljepotica svijeta, Banjaluka je divan grad, divan za živjeti, samo još koje preduzeće otvoriti, da radimo, da mladi ne idu odavde”.
“Kulturno istrorijski centar je. Imamo dosta potencijala, neiskorištenog, ali uvijek može bolje…”

Prosječna plata u Banjaluci veća je od prosjeka u Republici Srpskoj i iznosi 1.084 KM. No, bolji standard sudeći prema visini primanja imaju u Stanarima, Ugljeviku i Gacku. Interesanto je da je prosječna plata u Srebrenici za svega 33 KM, manja od one u Banjaluci.

U Stanarima je 1.295 KM, Ugljeviku 1.226 KM, Gacku 1.162 KM, Banjaluci 1.084 KM, i Srebrenici  1.051 KM.