Dan kada je Bosna i Hercegovina odbranila pravo na postojanje

Glas za ravnopravnost i slobodu

Svi punoljetni građani imali su priliku odgovoriti na jasno definisano demokratsko pitanje: "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?".

Izlaznost i rezultati nedvosmisleno su pokazali volju naroda. Od ukupno 2.073.568 građana koji su iskoristili svoje pravo glasa, čak 99,7 posto glasalo je za nezavisnost, dok je svega 0,3 posto bilo protiv. Skupština Republike Bosne i Hercegovine prihvatila je ove rezultate 6. marta, a tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović istog dana je potpisao ukaz kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti i državnim praznikom.

Ovim činom Bosna i Hercegovina nije po prvi put stekla nezavisnost, već ju je zvanično obnovila nakon dugih vijekova strane uprave.

Put do međunarodnog priznanja i prijem u UN

Volju bosanskohercegovačkih građana ubrzo je prepoznao i cijeli svijet. Evropska zajednica priznala je nezavisnost 6. aprila 1992. godine, a samo dan kasnije to su učinile i Sjedinjene Američke Države. Kruna diplomatskih napora uslijedila je 22. maja, kada je država zvanično primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.

Zanimljiv je historijski podatak da su neke države priznale bosanskohercegovački suverenitet i prije samog referenduma, na osnovu ranije donesene odluke o suverenosti. Bugarska je to učinila 31. januara, a Turska 6. februara 1992. godine. Do kraja te ratne godine, ukupno 76 država svijeta prihvatilo je Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu članicu međunarodne zajednice.

Dan nezavisnosti ostaje jedan od najznačajnijih datuma u historiji države – dan kada se slavi sloboda, suverenitet i neotuđivo pravo naroda da samostalno odlučuje o svojoj budućnosti.

Dan nezavisnosti BiH, jedan od najznačajnijih datuma u historiji, ne slave svi građani u državi, iako su donosioci odluka u to vrijeme, političari, historičari, novinari i profesori složni u dvije stvari, a to je da je održavanje referenduma bilo neminovno i da je nezavisnost i samostalnost BiH bila odluka isključivo njenih građana.