Dan pravednika: Goran Čengić kao simbol humanosti i hrabrosti

Kao po nepisanom pravilu, u tamnim vremenima bljesne po koja zvijezda. U Sarajevu, bio je to Goran Čengić. Čovjek koji je 1992. godine ubijen, jer je želio spasiti život svom komšiji, druge vjeroispovijesti.

Rabija Osmanagić:

"Ja sam Gorana poznavala kao sportistu, rukometaša, mogu vam reći da su skoro sve djevojke bile zaljubljene u Gorana, bio je tako lijep i zgodan, a povrh toga sad ga pamtimo kao humanistu, koji je dao svoj život za svoga komšiju, braneći ga, jednog doktora Ćerimagića, i tako su obojica zajedno stradali."

Godinama, nije se mnogo govorilo o Goranovom činu. Tek 2013. proglašen je pravednikom. Sportska dvorana na Grbavici četiri godine nosi njegovo ime. Svakog 6. marta, nekolicina građana položi cvijeće na njegovom grobu. Nadležni, uglavnom, ne budu tu.

Tatjana Neidhardt:

"Mislim da bi bilo dobro da se sjećamo svih zaslužnih ljudi za ovaj grad i da se potakne razmišljanje na taj način kod mladih ljudi u ovim današnjim teškim vremenima kad imaju loše uzore. Tako da ne bi bilo loše da naši političari malo više imaju razumijevanja za to."

Ali malo su podsjetnika na istinske heroje ostavili stariji. Tek poneki naziv ulice ili spomenik. Ali ipak, heroji žive dok ima onih koji će o njima njima govoriti.

Lamija Sarvan, učenica Prve gimnazije:

"Pričali su nam o Goranu, pričali su nam o njegovom herojskom činu, o osobi kakva je on zapravo bio, ukazali su nam na to da mi kao nove generacije treba vrednujemo takav herojski čin i treba da nam bude vodilja za neke naše ciljeve i želje u životu, i kakvi mi treba da budemo."

Koliko pamtimo heroje, pokazuje mali broj ruža na Goranovom grobu. Pravednike brzo zaboravimo, možda zbog toga što, kažu građani, odavno ne živimo u pravednom svijetu.