Navršilo se 17 godina otkako je u sarajevskom tramvaju ubijen Denis Mrnjavac. Njegovi napadači odslužili su zatvorske kazne. Nakon Denisove smrti, sigurnosna situacija nije poboljšana, nevini i dalje stradaju. Za smrt mnogih, još niko nije odgovarao.

“Svaki trenutak odiše tobom. Svaki kutak ispunjen je tvojom ljubavlju i najljepšim uspomenama. Još čuvam sve tvoje stvari, mirise koji su ostali dio tebe”, riječi su kojima je Ana Mrnjavac obilježila 17. godišnjicu smrti svog sina.

Tog 5. februara 2008. Denis nije stigao iz škole. U prepunom tramvaju su ga napala trojica maloljetnika. Od posljedica ubodnih rana, Denis je preminuo dan poslije. Danas bi, vjeruje majka Ana, bio uspješan poslovan i porodičan čovjek, svirao bi gitaru. Radovao bi se životu.

“Moj Denis nažalost nije imao mogućnost, uskraćeno mu je svako pravo da živi, da diše ovaj zrak, da završi fakultet, da ima djecu, da ostvari sebe, ali moj Denis je ipak tu da simbolizira na ovaj jedan gnusni čin, da ukazuje na jednu nepravdu”, govori s bolom u glasu Ana Mrnjavac, majka Denisa Mrnjavca.

Godišnjica ubistva Denisa Mrnjavca: “Svake godine postavljam isto pitanje”

Nepravda je, kažu, i tišina u tramvaju. Okretanje glave svih prisutnih od nasilja koje se te noći dešavalo pred njihovim očima.

“Svake godine imam jedno te isto pitanje, svaki put se pitam kakvi su ljudi sjedili u tom tramvaju? Da niko nije reagovao”, konstatovala je Latifa Pajić.

Njegovi napadači osuđeni su na 10, odnosno, 15 godina zatvora. Uslijedili su protesti ispred Predsjedništva BiH, kamenovana je zgrada kantonalne Vlade. Nadležni su obećavali strožije kazne, nove zakone. Uglavnom se sve završilo na obećanjima. Osam godina kasnije u Velikoj aleji na Ilidži, ubijen je Dženan Memić. Slučaj su pratile brojne kontroverze, ali još niko nije odgovarao.

“Sve više godišnjica, maltene svaki mjesec imamo nešto obilježavati, nečije stradanje, a sistem je gori nego što je bio 2016. godine, otkad se ja borim sa ovim sistemom”, istakao je Muriz Memić, otac Dženana Memića.

U sistem želi da vjeruje majka Farisa Pendeka, koji je ubijen 28. januara prošle godine. Nada se da će počinitelj dobiti maksimalnu kaznu, kao što se nada da nijedna majka neće izgubiti dijete na tako svirep način.

“Uvijek sam govorila kako je onim majkama, kako mogu, otkud im snaga, i onda tebe tako potrefi, ti dobiješ neku snagu, dobiješ.. Kažem moram biti jaka zbog mog Farisa da ovo sve istrajemo, da dočekamo pravdu, nadam se da će pravda biti zadovoljena, jer nema niko pravo da nekome život oduzme. Niko”, poručila je  Erna Pendek, majka Farisa Pendeka.

I dok tražimo pravdu od institucija, bh. društvo ne preduzima mnogo da sebe učini boljim.

“Vjerujem da to više nije policijski i pravosudni problem. To je mentalni duhovni civilizacijski problem u svima nama da nađemo načina da sprečavamo one koji ubijaju našu mladost”, stava je Mirsad Kebo, bivši potpresjednik FBiH (2007. – 2015.).

Neki od načina su programi za prevenciju nasilja. Koliko mogu pomoći, teško je odgovoriti. Ali zasigurno, nisu dovoljni.

“Moram vam reći da je veliki izazov danas boriti se sa nasiljem, zato što nas društvene mreže i različiti izazovi dovode u još težu poziciju u ovoj borbi”, pojasnila je Dalila Ramić, pedagogica u Srednjoj Ekonomskoj školi.

“Osim mladih, važno je da se profesori, djelatnici škola svi uključe u to, da bi učenici osjećali slobodu da se obrate nekome”, smatra Ira Grgić, učenica Srednje medicinske škole KŠC.

Nije se mnogo toga promijenilo od smrti Denisa Mrnjavca. Osim što se u KS 6. februar obilježava kao dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. No, imajući u vidu nasilje i sva ubistva koja su se dogodila posljednjih 17 godina, čini se da se ipak ne borimo dovoljno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje