Dodikova "separatistička avantura": Kakvu poruku pasivnost EU šalje Kremlju?

"Uništenje jedne države ne može se uvijek mjeriti brojem tenkova koje neko može mobilizirati, već ponekad brojem sudskih presuda i naloga za hapšenje čiju provedbu neko odbija".
Turčalo za Der Standard piše da bi ovakva rečenica mogla da se čuje od historičara kada jednog dana budu opisivali događaje iz 2025. godine u Bosni i Hercegovini.

Navodi da Dodik, protiv kojeg je izdat nalog za hapšenje zbog napada na ustavni poredak, "neće ostaviti brutalno nasljeđe poput osuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića", ali da "njegova hibridna strategija secesije može biti jednako štetna".

"Dodik se ne oslanja na krvave opsade. Umjesto da ispaljuje metke, donosi neustavne zakone. Umjesto barikada na ulicama, postavlja institucionalne blokade. Umjesto minobacača, koristi medije. Njegovo sistematsko ometanje institucija Bosne i Hercegovine može se opisati kao "hibridna strategija secesionizma". Postepeno paralizirajući jednu po jednu instituciju, jedno po jedno državno ovlaštenje, on podriva kontrolu države nad dijelovima njene teritorije. Njegov cilj je da država iznutra kolabira – korak po korak, dan za danom", piše on.

Između rata i mira

Turčalo navodi da ovo predstavlja "stanje između rata i mira, u kojem država gotovo neprimjetno gubi svoj suverenitet". Objašnjava da "hibridni secesionizam organiziran je u ciklusima eskalacije i deeskalacije, u kojem se koristi "tolerancija" međunarodne zajednice, koja često ne prepoznaje opasnost "tihe secesije"".

"Najveća snaga Dodikove strategije leži u njegovoj propagandi. Svaka mjera državnih institucija, svaka sudska odluka ili izjava političara protiv secesije prikazuje se kao napad na Srbe i Srpkinje. Ovaj narativ srpske žrtve pokazuje se djelotvornijim od artiljerijske vatre – posebno zato što ga dodatno pojačavaju mediji u susjednoj Srbiji, koji su pod kontrolom predsjednika Aleksandra Vučića".

"EU se i dalje ponaša kao da ima luksuz vremena"

Turčalo ističe da rastući geopolitički haos unutar Zapada čini situaciju još opasnijom, te da je to za Dodika "prilika da uspostavi trajnu de facto državu unutar države: Republiku Srpsku, koja formalno ne proglašava nezavisnost, ali funkcioniše neovisno od Bosne i Hercegovine, dok se istovremeno nastavlja finansirati upravo iz te iste države".

On piše da Dodikovi institucionalni manevri podsjećaju na događaje s početka 1990-ih. Tada je Srpska demokratska stranka (SDS), uz podršku režima Slobodana Miloševića u Beogradu, u Bosni uspostavila "državu u državi". Taj projekt imao je strašne posljedice: genocid nad Bošnjacima, etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i masovna ubistva.

Također spominje primjer Republike Srpske Krajine, samoproglašenog pseudodržavnog entiteta koji je postojao između 1991. i 1995. na okupiranom hrvatskom teritoriju.

"To političko tijelo tada je opstajalo samo zahvaljujući zaštiti Beograda, međunarodnoj neodlučnosti i pogrešnim procjenama njegove strateške održivosti. Dodik je tu lekciju temeljito naučio. Računa na to da Evropa i sada neće odlučno reagovati sve dok njegove akcije ostaju ispod praga vojnog sukoba".

Turčalo piše da ova historijska analogija ne treba biti shvaćena samo kao upozorenje, nego kao "jasna geopolitička opomena". Navodi da EU svoju politiku temelji na nadi da će problem nestati pukim političkim manevrima.

"No, to je iluzija zasnovana na pogrešnoj pretpostavci da norme i međunarodno pravo mogu biti djelotvorni bez jasne volje i sposobnosti za njihovu provedbu. Moć ne funkcioniše na taj način.

Dodik, naime, profitira od pasivnosti Brisela. EU se i dalje ponaša kao da ima luksuz vremena. No, status quo ide u korist onima koji teže destrukciji. Institucije, pravila i norme imaju stvarnu vrijednost samo ako postoji i volja i sposobnost da se oni provedu".

Kako Moskva koristi Dodika protiv EU

"Dosadašnja politika ne samo da mu omogućava dalje razaranje bosanske države, već šalje i jasnu poruku Kremlju: EU nije u stanju riješiti ni krizu koju je izazvao lokalni političar – kako onda može očekivati da se suprotstavi ozbiljnoj geopolitičkoj prijetnji iz Moskve?", piše Turčalo, te navodi da Rusija i Mađarska pod Viktorom Orbanom mogu čekati da slabljenje BiH paralizira EU i NATO na Balkanu.

Turčalo objašnjava da Moskva koristi Dodika kako bi stvorila novi "zamrznuti konflikt" i dugoročnu polugu uticaja na evropskoj periferiji, te da Srbija pod Vučićem vodi dvostruku igru: zvanično podržava teritorijalni integritet BiH, dok Vučićevi mediji istovremeno šire osjećaj krize i paranoje. Sam Vučić nazvao je presudu protiv Dodika "politički motivisanom".

"Dodik nije samo lokalni, bosanski problem. On simbolizira oživljavanje opasne ideologije iz ranih 1990-ih. Ova kriza može završiti samo na dva načina: ili Dodikovo separatističko avanturističko ponašanje završava sa pravnim posljedicama, ili njegov uspjeh postaje model za druge.

Kako bi se spriječilo ponavljanje tragedija iz 1990-ih, trupe EU vojne misije Eufor moraju biti jače, vidljivije i strateški angažiranije te bliže sarađivati s institucijama države. Ključne članice EU moraju brzo djelovati i uvesti ciljane i bolne sankcije protiv Dodika i njegovih saradnika", navodi na kraju.