Dok Sarajevo šuti, Travnik čuva uspomenu: Građani žele ulicu Josipa Pejakovića

Gotovo četiri mjeseca prošlo je od smrti bh. velikana, Josipa Pejakovića. Mnogi su ga već sakrili u kutiju zaborava, kao da ništa nije ili sasvim malo učinio za Bosnu i Hercegovinu. Ali, njegov rodni Travnik ne da ga zaboravu. Travničani osjećaju odgovornost da sačuvaju ime čovjeka, koji je svojim djelima, umjetnošću i riječju govorio o svom rodnom gradu, državi i ljudima koji tu žive. Zbog toga su pokrenuli inicijativu da Centar za kulturu ili ulica ponesu ime Josipa Pejakovića. 

"Josip je u Travniku ostavio neizbrisiv trag, ali taj trag nije samo ograničen na Travnik već čitavu BiH. On je za mene, a vjerujem i sve nas bio simbol kulturne snage, glasa svijesti i naroda, bio je borac za jednakost, bio je borac za moral, bio je protiv nacionalizma", kaže Azra Šabanović.

Da je jedan od simbola Travnika, smatraju i drugi građani. Neki ga se sjećaju kao dječaka iz Poturmahale, drugi kao prijatelja Conje, treći kao dobrog glumca, pisca, govornika, koji se uvijek rado vraćao u svoj grad.

"On je sigurno zaslužan građanin Travnika, zadužio je Travnik i uvijek je isticao svoje porijeklo, njega, njegove porodice, tako da podržavam tu ideju", ističe jedan od anketiranih Travničana.

Drugi smatraju da je Pejaković bio čovjek koji je svojim djelovanjem u umjetnosti i kulturi ostavio dubok trag, ali i ostao blizak ljudima:

"Josipa Pejakovića pamtim kao dobrog čovjeka, kao Travničanina, a kome je Travnik malo dao, trebao mu je više dati i više pružiti."

Na pitanje koliko mu je BiH dala, sagovornik odgovara:

"Malo, malo, pogotovo Sarajevo, u kom je živio više nego u Travniku."

Travničani smatraju da bi grad trebao na vidljiv način čuvati uspomenu na Josipa Pejakovića:

"Mislim da ima masa ulica koja nose imena ljudi za koje više od pola Travničana nije čulo, i šta znači i ko su bili, a Conja pokojni sigurno je to zaslužio"

Zaslužio je i zbog humanih djela, kaže prodavač knjiga Fead Jusufbašić. Prisjeća se kada mu je prije više od 15 godina govorio o mladiću koji jako teško živi sa porodicom u Travniku, a kome je Josip pomogao.

"Već sljedeći ponedjeljak Josip sa svojim sinovima je snimao tu emisiju, bili su kod tog momka, njegove stare majke, sestre i njene kćerke i uglavnom tom momku se život na bolje promijenio poslije Josipe emisije", priča nam Jusufbašić.

A takvih je bilo na stotine, priča i dugogodišnji prijatelj bh. glumca, Ešref Kozarić. Da se Pejaković rodio u nekim uređenijim, evropskim zemljama, daleko veće zasluge dobio bi dok je bio živ, a i nakon smrti, kaže Kozarić. 

"Peticiju ćemo napisati, doći ćemo do načelnika Dautovića, predsjedateljice Općinskog vijeća da ne naprave propust kao što su sa Ćirom Blaževićem, Ivom Andrićem, treba da ponesu, da se imena ne ispuste u istoriji grada Travnika", ističe Kozarić.

Za razliku od Travnika, Sarajevo je, čini se, zaboravilo da je u ovom gradu proveo više od 50 godina, koliko je i radio u Narodnom pozorištu. Na komemoraciji tek mali broj glumaca i kolega došao se oprostiti od njega. Posljednji aplauz dalo je pedesetak ljudi. Inicijative o nazivu ulice ili trga, nema. Razmišljao je o tome vijećnik Srđan Srdić, ali vodeći se prethodnim iskustvima, odustao je. 

"Smatram da bi najbolja opcija bila da jedan od vijećnika ili načelnik Opštine Centar ili općinsko vijeće zajedničko, da inicijativu pokrene prema kantonalnoj Skupštini i njihovom radnom tijelu i da to u konačnici i završimo, jer veliki Josip Pejaković je to iskreno i zaslužio", mišljenja je Srdić.

Kako zbog toga što je bio možda i najnagrađivaniji glumac u BiH, tako i zbog toga što je rata spašavao nacionalno blago iz sarajevske Vijećnice, kao i desetine ikona iz pravoslavne crkve. U amanet je ostavio i tekst himne, možda i najprihvatljiviji za sve građane BiH, države o kojoj je najljepše pisao.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad