Goran Šimić, doktor pravnih nauka i stručnjak u oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde, kazao je za N1 kako je najvažnija stvar u presudi ratnim zločincima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću to što je Pretresno vijeće kazalo kako je Tužilaštvo dokazalo kako je na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske tokom devedesetih godina prošlog stoljeća vršen Udruženi zločinački poduhvat u kojem je učestvovao vrh Srbije.

Šimić je istakao da se Stanišiću i Simatoviću u Haagu nije sudilo kao nekim “civilima sa ulice”. Nego su oni bili osobe na najvišim obavještajnim i policijskim pozicijama u Srbiji. Miloševićevi ljudi od povjerenja.

“Oni nisu to radili, za šta su i osuđeni, tako što su se probudili jedno jutro i kazali idemo činiti zločine. Oni su to pomaganje provodila kao šefovi najviših obavještajnih i policijskih struktura. Bitno je istaći da se radi o prvostepenoj presudi. Sud je cijenio dokaze koji su prezentirani od Tužilaštva i na osnovu njih donio presudu. Možda je optužnica bila pogrešno postavljena”, istakao je doktor pravnih nauka za N1.

Goran Šimić: Pomaganje nije isto što i činjenje

Pojasnio je kako Sud nije rekao da su Stanišić i Simatović išli i činili zločine, ali su pomagali, trenirali, vodili kampanju itd.

Goran Šimić je kazao kako mu je potpuno neprihvatljivo da je ovaj postupak trajao 18 godina. I očito je da će trajati još nekoliko godina…

“Ako ostane presuda od 12 godina, oni će, da tako kažem pod navodnim znacima, bezveze provesti šest godina u pritvoru”, kazao je.

Na pitanje da li su kazne od 12 godina možda “preblage”, dr. Goran Šimić je podsjetio kako je pomaganje u zločinu mnogo blaži oblik nego činjenje.

Sud nije rekao da nisu činjeni zločini i da nije postojao UZP, ali nije našao da su ove dvije osobe bile direktno krive za to, kazao je Šimić.

Dodao je kako nakon individualne odgovornosti Jovice Stanišića i Franka Simatovića značajno je što je utvrđeno kako je tokom rata u BiH postojao zločinački plan, politika najvišeg vrha Srbije.

Zašto nisu uvršetni zločini u Trnovu?

“Paravojne jedinice koje su bile u BiH i Hrvatskoj su bile jedan perfidan način skidanja odgovornosti sa policijskih i vojnih snaga. Ove paravojne jedinice su radile prljavi posao jer je srbijanski vrh dobro poznavao međunarodno pravo. Arkanovci su bili slobodni da rade šta hoće u Bijeljini. Sjetimo se samo đavoljeg poljupca između Arkana i Biljane Plavišić što dokazuje da su te paravojne jedinice radile pod patronatom”, zaključio je Goran Šimić.

U razgovoru za N1 otkrio je kako mu je misterija da Stanišić i Simatović nisu osuđeni za strašan zločin u Trnovu, za koji postoji i video snimak. Napomenuo je kako je za taj zločin Srbija osudila nekoliko pripadnika zloglasne srpske paravojne formacije “Škorpioni”.

Međutim, i pored toga što Sud nije u presudu ratnim zločincima Stanišiću i Simatoviću uvrstio utvrđene dokaze iz ranijih presuda, dr. Šimić je istakao kako mu je “strahovito važna činjenica” da se jedno mjesto u BiH (Bosanski Šamac) dovodi u vezu sa načelnikom Državne bezbjednosti Srbije.

Na kraju razgovora za N1 Goran Šimić je zaključio kako su žrtve previše očekivale od Haškog tribunala. Zbog toga objašnjivo je i njihovo razočarenje.

“Obični ljudi i žrtve ne razumiju jednu stvar. Tribunal je učinio nešto što je bez presedana. Bez obzira što je toliko uradio on nalazi na veliko razočarenje kod žrtva. Očekivanja žrtava od Suda su bila nerealna. Nažalost, i sam Sud je doprinosio takvim očekivanjima. Uzmitet statut. Prema njemu Sud ne dijeli pravdu. Sud je ustanovljen da utvrdi individualnu krivičnu odgovornost. Kad žrtve ne dobiju pravdu koju očekuju misle da je Sud na strani počinioca”, zaključio je prof. dr. Goran Šimić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad