Zbog naglog skoka broja zaraženih i oboljelih od Covid-19 u Hercegovini, Sveučilišna klinička bolnica u Mostaru otvorila je novo odjeljenje za smještaj pacijenata s težom kliničkom slikom, a tamošnje zdravstvene vlasti upozoravaju da je u punom jeku treći val epidemije.

Doktorica Manja Spahalić, specijalistkinja anesteziologije i reanimacije govorila je jutros za Novi dan.

“Epidemiološka situacija u Mostaru je dosta složenija prethodnih dana, billježi se progresivan porast bolesnika, njihov prijem u bolnicu. Taj porast je peterostruk, najčešće se javljaju bolesnici sa srednje teškom i teškom kliničkom slikom”, kaže doktorica Spahalić i dodaje:

“Trenutno je 50 bolesnika u Covid bolnici, deset bolesnika u respiratorskom centru našeg odjela. Starosna struktura oboljelih je raznolika. Trenutno imamo hospitalizirano od 40 godina do 80 godina. Specifično za sadašnje stanje je da se zdravstveno stanje ranije pogorša. Prije je to bilo oko između 10. i 14. dana, sada se pogorša već između petog i sedmog dana i pogoršanje je progresivno. Jedino pravilo koje trenutno imamo je da nema nikakvog pravila.”

Otvoren je odjel za smještaj pacijenata sa težom kliničkom slikom.

“Riječ je o odjelu koji je radio na vrhuncu drugog vala na petom spratu. To je dodatni prostor koji će se popunjavati s bolesnicima za koje nema mjesta u glavnoj zgradi.”

Anesteziolozi rade važan posao u ovoj pandemiji. Šta je vaš posao?

“Ja ću biti možda malo neskromna. Ogroman teret je bio na našoj struci u posljednjih godinu dana. Grana medicine za koju se malo zna. Znaju nas kao ljekare koji uspavljuju pacijente za operaciju, ali je naš posao daleko složeniji. Mi se bavimo intenzivnom medicinom i u našoj bolnici smo jedini koji vodimo takve bolesnike, ove s najtežom formom Covida. Radili smo dodatne dežure, ali smo kvalificirani da se nosimo s teškim situacijama i tu smo da odgovorimo na sve zahtjeve naših pacijenata.”

Koliko je zdravstvenih radnika na vašem odjelu oboljelo?

“Na našem odjelu nemamo nikoga da je posebno bolestan. U zadnjih godinu dana oko 1.000 djelatnika je bilo u samoizolaciji, oko 30-40 posto je razvilo sliku Covida. Bilo je teško sve to izdržati. Imamo sreću da niko nije iz naših redova razvio težu kliničku sliku.”

Kako izgleda radni dan vaš?

“Dan traje 24 sata, organizirani smo u dežurstava. Vrlo malo stvari možemo fiksno raditi, većinu poslova radimo po zahtjevima bolesnika. Moramo stalno pratiti stanje bolesnika, a u međuvremenu se pokušavamo organizirati da se možemo odmoriti od takvog dana i odgovoriti na hitne slučajeve.”

Koliko je teško pacijentima što se ne mogu vidjeti sa svojim najdražim?

“Svi lječnici, sestre su razvili određenu dozu PTSP-a. Svi smo se susretali s teškim bolesnicima. Neke smo uspjeli spasiti, neke smo nažalost izgubili. Ali svi se fokusiramo na pozitivne slučajeve koje smo uspjeli spasiti. Ogromna psihološka potpora bila je i s naše strane. U našem centru su bolesnici koji su u teškom stanju, mi smo psihološki most, trudimo se da organiziramo kratke videopozive da bi se čuli s porodicama i čuli trenutno njihove stanje i potrebe. Najčešća psihološka potpora je u pozdravima koje prenosimo.”

Koliko se pacijenata koji su bili priključeni na respirator uspjelo oporaviti?

“Kroz bolnicu je prošlo 2.000 bolesnika. Statistika je u sklopu evropskih i svjetskih standarda. Od 40 do 60 posto je onih koji prežive u respiratorskom centru. Respirator je aparat koji nam pomaže u radu i koji pokušava da zamijeni pluća kod pacijenata koji ne mogu samostalno da dišu. Ono što je dodatni problem je taj što bolesnici baš kada dođu iz tog straha odbijaju neinvazivnu ventilaciju. Objasnimo pacijentima da je bitna njihova saradnja i da je to početak njihovog ozdravljenja.”