Tokom prošle godine promet od klađenja u BiH bio je 2 milijarde maraka. Sudeći prema prvim šestomjesečnim podacima ponovo će priređivači igara na sreću zadovoljno trljati ruke. A šta je sa građanima?
Sve je veći broj bh. građana koji izlaz iz teškog ekonomskog stanja traže u kladionicama. Umjesto izlaza, pronalaze ulaz, ali u začarani krug nimalo naivne igre koja vodi u ličnu i porodičnu propast.
Posljednji podaci pokazuju da su samo u prvih pola godine u FBIH priređivači igara na sreću zaradili skoro 850 miliona maraka. Rekorderi su Tuzlanski kanton, slijedi Hercegovačko-neretvanski, a postom Kanton Sarajevo.
I u RS je sve veći broj građana koji se odaje kocki u nadi da iziđe iz besparice.
Od januara do jula prihod od igara na sreću i poreza na dobitke iznosio je 68 miliona maraka. Za 6 mjeseci u ovom entitetu registrovano je 36 novih automat-klubova i 409 automata za igre na sreću.
Kladionice žive od ljudi koji nemaju kontrolu nad svojim ponašanjem, koji uništavaju sebe i svoju porodicu zaduživanjem. O ovome država ne govori kada iznosi podatke o zaradama. Ali svakodnevno svjedoče i govore oni koji rade s ovisnicima.
“Ako je otac, propada kao otac, kao suprug, sin, brat, djelatnik, susjed, on se pretvara u jednu potpuno beskorisnu osobu samom sebi i na taj način on uništava i svoju obitelj. A onda obitelj postaje bolesna jednako kao i on”, kaže Marko Romić – spec. traumatske psihologije.
Država se stavila u funkciju kockarske industrije – mišljenja je ekonomist Žarko Papić. Zauzvrat, tvrdi, od priređivača igara koji ostvaruju visoke zarade dobijaju novac za finansiranje svojih političkih partija.
“Država tu, ne da se ne snalazi, nego ohrabruje činjenicom da ne oporezuje, šta je konsekvenca?! Investiranje u igre na sreću je profitabilno, dakle isplati se, pa onda imate splet interesa organizatora koji puno zarađuju, država koja ih ne oporezuje, depresivno stanje se na neki način sanira, ljudi ne izlaze na ulicu nego idu u kladionicu ne bi li nešto zaradili. Time se zatvara krig koji je vrlo loše i društeveno nesretan”, dodaje ekonomista Žarko Papić.
Rijetki su koji priznaju da povremeno odigraju listić ili zavrte automat.
Da li trošite novac na klađenje i igre na sreću, bilo je pitanje za građane Mostrara, Sarajeva i Banjaluke.
“Da. Koliko god mogu.”
“Ma kakvo to, đeš to?!
“Neee, ja sam se toga davno kanio.”
“Ooo više nego što je potrebno.”
“Ali najgore što idu u kredite, ali one najgore, zelenaške.”
“Katastrofa, sve više žena čujem da ima. Gube sve živo. Užas.”
“To je greška sistema i mislim da je sistem zakazao. Mislim da bi trebale biti ograničene ne samo blizu škole nego u društvenom sistemu.”
“Uopšte ne igram i ne vidim svrhu toga.”
Stručnjaci upozoravaju. Kockanje počinje iz radoznalosti, vide od drugih, čuju da je ponekad neko dobio, vjeruju da mogu prestati kada hoće. I okruženje pomaže, agresivna kampanja kockarske industrije nerijetko angažuje poznate ličnosti iz sporta, muzike, filma. A Vlast ne kreira okolnosti da se može živjeti od rada, već da se mora kockati. Nažalost, često i sa životom.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Pročitajte više
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare