U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li Deklaracija "Svesrpskog sabora", koja je usvojena juna prošle godine i kojom je praktično ozvaničen program tzv. srpskog sveta, destabilizuje Zapadni Balkan. Sagovornici su bili Miro Lazović, nekadašnji predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, i Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda.
Bilo je riječi o tome da li je Deklaracija ojačala težnje za otcjepljenjem entiteta Republika Srpska, da li su nedavne odluke Narodne skupštine Republike Srpske, kojima se najavljuje blokada institucija Bosne i Hercegovine i koje je poništio visoki predstavnik Christian Schmidt, bile korak u tom pravcu i da li nacionalno okupljanje Srba, na koje poziva Deklaracija, podrazumijeva i teritorijalne pretenzije prema susjednim državama u kojima žive Srbi.
Razgovaralo se i o tome kakva je uloga Srpke pravoslavne crkve u kreiranju i sprovođenju Deklaracije, zašto zvorničko-tuzlanski vladika Fotije tvrdi da je Republika Srpska nastala na temeljima svetosavlja i pravoslavlja, kao i o tome zašto Beograd ne pomaže Republici Srpskoj da se izvuče iz teške ekonomske i finansijske krize i pored toga što se u Deklaraciji Svesrpskog sabora obećava snažna podrška Srbije ovom bh. entitetu.
Omer Karabeg: Prošlo je šest mjeseci otkako je usvojena Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda – to je njen puni naziv. Da li je do sada bilo poteza koji znače njenu realizaciju?
Miro Lazović: Ta deklaracija sa svojih 49 zaključaka odnosi se velikim dijelom na prostor Republike Srpske i njena realizacija predstavlja stanovitu opasnost za budućnost Bosne i Hercegovine. Proteklih mjeseci Narodna skupština Republike Srpske donijela je odluke koji znače realizaciju pojedinih odredbi te deklaracije kao što je usvajanje himne i grba Srbije kao zvaničnih obilježja Republike Srbije.
U tom duhu bili su i nedavni zaključci Narodne skupštine koji su bili usmjereni ka negiranju institucija Bosne i Hercegovine i koje je zbog toga poništio visoki predstavnik Christian Schmidt. Osnovna intencija Deklaracije Svesrpskog sabora je da se srpski narod što više homogenizira u duhovnom smislu, što se radi preko Srpske pravoslavne crkve, i da se onda političkim sredstvima prostor gdje on živi veže za Srbiju.
Dušan Janjić: Deklaracija je uvela čitav niz paralelnih institucija u odnosu na Ustav i sistem Srbije. Pored ostalog, Svesrpski sabor je osnovao koordinativno tijelo koje je formirano u Banjaluci. Pokušavaju da pišu novu historiju, vode kampanju za ukidanje latinice. Ali, Deklaracija neće pomoći Vučiću i vlasti da se odupru potrebi promjena u Srbiji. Ta potreba postoji i u Republici Srpskoj. Tako da sam siguran da će Deklaracija trajati samo dok su na vlasti Vučić i Dodik.
Ali pojava Deklaracije ima i svoju dobru stranu. Konačno se pojavio politički dokument – koji nije ustavan, koji nije legitiman, pitanje je i koliko je i legalan – u kome je jasno stavljen na papir koncept srpskog etnonacionalizma – svi Srbi na okup. Ne treba više da spekulišemo o Memorandumu. Imamo realni dokument koji je u suštini spoj svih entonacionalističkih ideja o srpskoj naciji od ujedinjenja do prekrajanja granica.
Dignite ruke od BiH
Omer Karabeg: Deklaracija Svesrpskog sabora poziva na srpsko nacionalno okupljanje. Šta to praktično znači za region?
Miro Lazović: Mene kao čovjeka koji je devedesetih godina u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine vodio bitke sa tadašnjom predstavnicima Srpske demokratske stranke, koji je zagovarali politiku svi Srbi u jednoj državi, ne iznenađuje što Vučić i danas ima iste ciljeve kakve je imao kao mlad političar devedesetih godina.
Sjećam se jednog razgovora u Skupštini sa Radoslavom Brđaninom koga je kasnije Haški tribunal osudio kao ratnog zločinca koji me da je uvjerio da je politika srpskog sveta kako se danas zove, a prije je to bila politika “Velike Srbije”, bila porazna i pogubna za sve narode na prostoru bivše Jugoslavije i za srpski narod.
Jednom mi je Brđanin prišao u holu i rekao da malo smanjim emocije i napade na politiku Srpske demokratske stranke jer Jugoslavija nije izbor srpskog naroda, ona je nametnuta tvorevina, a srpski narod mora živiti u jednoj kompaktnoj srpskoj državi. Ja sam mu odgovorio da je Jugoslavija upravo okvir koji omogućava da srpski narod živi u jednoj državi, a da je sve drugo rat koji će dovesti do stradanja drugih naroda, ali i srpskog. On mi je tada rekao – ništa se ti ne sekiraj, mi ćemo za 10, 15 dana sve to završiti jer je JNA uz nas. To je na kraju bilo i potvrđeno.
I danas se, nažalost, suočavamo sa istim političkim ciljevima samo što se oni pokušavaju realizirati političkim umjesto ratnim sredstvima. Bosna i Hercegovina se u kontinuitetu suočava sa konstantnim tenzijama. To revnosno radi gospodin Dodik koji stalno ponavlja mantru da Bosna i Hercegovina neće opstati i da se Republika Srpska treba ujediniti sa Srbijom. Ali, mislim da što više rukovodstva Srbije i Republike Srpske govore o homogenizaciji srpskog naroda, o nekakvoj “Velikoj Srbiji”, o nekakvom srpskom svetu – Srbije je sve manje.
Prisustvovao sam 1993. konferenciji u Ženevi povodom Owen-Stoltenergovog plana i tada sam Tuđmanu i Miloševiću rekao: “Dignite ruke od Bosne i Hercegovine, vi, gospodine Tuđman, imate problem Kninske krajine, a vi, gospodine Miloševiću, imate problem Kosova i možda sutra Vojvodine”. Milošević me je na to samo pogledao, imao sam osjećaj da bi me popio u čaši vode.
“Svi Srbi pod jednu šljivu”
Omer Karabeg: Da li Deklaracija Svesrpskog sabora i program srpskog sveta podrazumijevaju teritorijalne pretenzije prema susjednim državama u kojima žive Srbi?
Dušan Janjić: Pričamo o papiru, ali praksa ga ne prihvata. Vrlo je jasno i Vučiću i svakom u Srbiji da Srbija nema više nikakvu kontrolu nad Kosovom. Vučić je povlačenjem Srba iz kosovskih institucija, kao što je Milošević u dogovoru sa Tuđmanom organizovao “Oluju”, otvorio vrata definitivnom gubitku Kosova.
Srbija je zemlja koja nema ustavnu i zakonski konsolidovanu teritorijalnu organizaciju. Imamo četiri regiona koji ne funkcionišu i nekih 150 okruga koji ne postoje. Govori se i o dvije pokrajine iako je Kosovo odavno izgubljeno. To je institucionalni haos. I umjesto da riješava ta pitanja Vučić se bavi pričom o ujedinjavanju svih Srba.
Imamo historijsku potvrdu gdje vode te ideje. Imali smo krvavi rat. Da li znate da se u Srbiji dandanas ne zna koliko je državljana Srbije poginulo u ratu? Oni se i dalje vode kao ljudi na vježbama. Na teritorijama, na kojima su živjeli Srbi, danas ih više nema. Ne samo u Hrvatskoj, ne samo na Kosovu, dobrim dijelom ispražnjena je i Republika Srpska. Pa, pola Republike Srpske je kod mene na Voždovcu. Ta politika vodi ka ostvarenju onog Tarabićevog proročanstva da će svi Srbi stati pod jednu šljivu.
Danas je u Srbiji na vlasti treća liga onih koji su porazili reformiste i liberale. Prvo su njih porazili, pa su razbili Jugoslaviju. Ovi današnji sada brane tu politiku i svoje privilegije. Oni brane svoju vlast. Njihova deklaracija je apsolutno neprimijenljiva. Ja mogu sada da spekulišem – oni bi vjerovatno, kad bi imali nuklearnu bombu, davno sravnili Sarajevo. Ne znam šta bi sve sravnili, možda i sopstvene kuće.
Znate, ko iz mržnje razmišlja on nije racionalan. A ovdje je reč o mržnji i sebičnoj borbi za opstanak na vlasti koji često znači i opstanak u životu. Rekao sam da namjeravaju da pišu novu historiju. Oni će da preprave cijelu historiji da bi objasnili ono u šta danas javnost u Srbiji dobrim dijelom vjeruje – da Srbija nije bila u ratu. To je nemoguća misija.
Ne potcjenjujem strahove od Deklaracije Svesrpskog sabora. Kad vas zmija ujede, naravno da se i guštera bojite. A to je i te kako ujelo mnoge, pogotovo Bošnjake. Ujelo je i Albance, ujelo je sve koji su se našli u položaju manjine i na kraju je pojelo sve Srbe koji su bili manjina.
Svi Dodikovi referendumi
Omer Karabeg: Da li je Deklaracija Svesrpskog sabora ojačala težnje za otcjepljenjem u Republici Srpskoj i za njeno ujedinjenje sa Srbijom?
Dušan Janjić: Kad saberem sve Dodikove najave referenduma o otcjepljenju, ne vidim da se nešto otcijepilo osim što je Republika Srpska ekonomski sve slabija i slabija, a institucionalno je maltene paralisana. Gospodin Lazović kaže da je sve krenulo iz Beograda. Nisam baš siguran da je sve krenulo iz Beograda, ali je tačno je da je najveći udar na Jugoslaviju i na živote ljudi došao iz Beograda kao centra federalne i vojne vlasti.
Slažem se sa gospodinom Lazovićem da u Srbiji ne treba promijeniti samo političare, već i politiku jer kada se promijeni politika doći će do relaksiranja situacije u cijelom regionu. Onda će i u Bosni i Hercegovini biti mnogo lakše praviti zajedničke institucije i planirati budućnost. Pa, zar Vučić preko Dodika ne blokira ulazak Bosne i Hercegovine u NATO? A članstvo u NATO paktu je prva stepenica.
Daleko je Evropska unija, skoro kao komunizam. Ali NATO je tu. On nam treba i radi razoružavanja, hajde da kažem, ovih naših nacionalista spremnih da uništavaju tuđe živote.
Ali da se vratim Deklaraciji. Kad je pažljivo pročitate, vidjet ćete da se u njoj govori jezikom sabornosti, a to je jezik Ljotića. To ne prolazi kod građana, pogotovo ne kod studenata.
Opširnije na portalu Radio Slobodna Evropa.
Bonus video:
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!