Tačno u 11 sati prijepodne autobus TravnikTransa dolazi na autobusku stanicu u Kruščici, naselje iznad Viteza za čijim volanom se nalazi žena, četrdesettrogodišnja Edina Trako. To je samo jedna od ukupno pet vožnji koju Edina napravi svaki dan osim nedjelje na relaciji Kruščica - Travnik- Kruščica.
Na prvu vožnju Edina kreće već u 6.20 sati ujutro kada put Viteza i Travnika vozi mnoge ljude na posao, ali i djecu prema školi, a posljednja u 19.15 sati iz Travnika kada srednjoškolce iz druge smjene vraća kući. Na licu nema umora, samo osmijeh, vedar duh i želja da odgovorno i tačno preveze putnike sa i do odredišta.
Edina je položila C i D kategoriju, napustila raniji posao i prije nekoliko mjeseci sjela za volan autobusa, čime je kako, kaže ispunila svoj san i dokazala da žena kada nešto hoće može sve.
“Ovo je moja želja od ranije. Još dok sam bila djevojka. Završila sam srednju školu, udala se. Došlo je troje djece. Ali, nikada nisam gubila nadu da ću jednoga dana da položim sve kategorije i ostvarim sebi želju tu koju sam imala još u djetinjstvu i razmišljala o tome”, započinje svoju priču za Anadolu Edina Trako.
Važna je volja kod žena
Iako je Kruščica poznata po hrabrosti žena u cijeloj Bosni i Hercegovini jer su svojim aktivnostima spriječile gradnju mini hidroelektrana i uništavanje okoliša, Edina priznaje da je njena odluka da sjedne za volan autobusa bila kao grom iz vedra neba za mještane naselja u kojem živi.
“Da budem iskrena jeste. Čudili su se. Govorili su mi – jao šta će ti to, pa imaš posao, nije to baš za ženu. Ono i nije za one koje nemaju tu jaku želju i volju i hrabrost. Ovo je prvo odgovornost. I to velika. Drugo je obaveza. Posebno za jednu ženu. Jer, nije samo voziti. Ima se dosta paziti na saobraćaj, na putnike. Jer, ja kao ja veoma sam odgovorna za sve i jednog putnika, njih 57”, ističe Edina.
Navodi da u firmi u kojoj radi ima svu podršku, ali da je čudnih reakcija bilo od drugih kolega vozača, muškaraca.
“Što se tiče kolega u firmi, TravnikTransu oni su me stvarno prihvatili. Zahvaljujem im na tome. Ali, je bilo iznenađujuće u saobraćaju u mimoilaženju. Mnogi se čude, okreću se. Čak znaju pričati na telefon, pa blago spuste pogled začuđujući kada me vide za volanom. Dosta je bilo narodu čudno. Ali, ja bi prije rekla čak i zanimljivo što me vide. No, složili su se svi većinom. Daju mi podršku. S tim da moram naglasiti da tu podršku baš i nisam imala ni od koga na početku. Svi su govorili – zašto, neki se i smijali, savjetovali mi da top nije za mene, da to nije za jednu ženu. No, sve je to iza mene”, rekla je Edina.
Smatra da je dobrim dijelom razbila predrasude o ženama u Bosni i Hercegovini.
“Sve žena može. I imati brak i djecu. Isto radim kući. Hranimo junadi, posijem, sušim sijeno… Sve radim kao i ostale žene. Plus radim u firmi. Kako uspijevam i stižem? Uz dobru organizaciju se može. Šest dana sam za volanom i opet sve stignem. Organizacija je pola posla”, navodi Edina.
Smatra da žene ne treba sputavati u pokušajima da sebi promijene život i da to nije dobar stav sa kojim se ona susreće na početku.
“Loše je. Ja opet kažem, što bi željela dati savjet svima. Ja isto nisam ni od koga imala podršku ispočetka. Ali, bila sam uporna, odlučna. I poručila bi svim ženama, ono što imaju želju, što stvarno osjete da mogu to postići, naravno da ne ugrožavaju porodicu da ona to ne osjeti, na to se i odvaže. I meni je bilo pod broj jedan da ne ugrozim porodicu. To je bio meni u životu cilj da imam porodicu i da mi je porodica na okupu. Ali, žene treba da budu uporne, da sebi ostvare ono što žele. Nisam ni ja mogla odmah. I ja sam radila u jednoj firmi pa trčala još radila privatno i ko me god zvao radila sam da zaradim sebi i da ostvarim sebi ono što želim. Jer, ipak to košta. To košta i vremena i novca i živaca i svega. Jer, samo koliko puta se mora izaći pred komisiju, gdje su ljudi profesionalni i normalno neće pustiti nikoga i potpisati papir ako niste sposobni i ako niste zadovoljili to što oni traže, te kriterije. Ja sam uspjela da položim”, kazala je Edina.
Ističe da je ka konačnom cilju, sjedanju za volan autobusa, koračala 24 godina, da niti jednog trenutka od toga nije odustajala. No, i proces polaganja vozačkih ispita bio je sam od sebe poduhvat.
“Od momenta kada se započne treba nekoliko mjeseci. Mora se napraviti razmak u polaganju između kategorija, C i D. Tu je i polaganje testova”, pričala je Edina.
Poziv i šansa
Nakon polaganja D kategorije Edina nije čekala na novi posao.
“Iz firme TravnikTrans su me pozvali. Čuli su za mene i pružili su mi šansu. Omogućili su mi da probam da ostvarim svoju želju. Čuli da je to moja želja i zaista im se zahvaljujem. To je jedna agencija za pohvaliti. Drago mi je i čast mi je što sam u toj agenciji. Nadam se da ću do penzije biti tu”, govorila je Edina kroz smijeh.
Edina ima poseban odnos prema njoj najvažnijim ljudima, putnicima.
“Nije bilo nikada problema sa putnicima. Osjetim ja onaj osmijeh i onu dragost. Bilo je čuđenja, ali u pozitivnim smislu“, kaže Edina.
Bilo je kaže, zanimljivih i šaljivih situacija.
“Par puta se gospoda, muškarci uozbilje pa kažu žensko si ima li pojas, ovo ili ono. Ali sve je zezancija. Poslije kada izlaze čestitaju i kažu nismo nikada imali bolju vožnju, udobniju i ležerniju”, ističe Edina.
Na pitanje da li ćemo je uskoro vidjeti za volanom i na nekim drugim linijama štirom Bosne i Hercegovine, Edina ima jasan odgovor.
“TravnikTrans je jedna velika agencija i ja vjerujem da ću uz njih još više napredovati. Mislim da je i njima to cilj”, poručuje.
Edina kaže da žene ne smiju biti slabe, sjediti i kukati i čekati da se nešto samo od sebe desi. Ježi se vijesti o maltretiranju, zlostavljanju i ubistvima žena diljem Bosne i Hercegovine kojim svjedočimo posljednjih mjeseci.
“Samo se treba boriti. Ostvarivati se i dokazivati. Graditi sebe. Što se tiče tog maltretiranja ne podržavam to ni u kom obliku. I ja imam muža, ima m sa niuim lijep brak koji traje 24 godine i trajat će do smrti. Ali, potrebna je samo borba i jednostavno raditi. ne zavisiti ni od koga. Bez obzira koliku podršku imate od porodice i od muža ipak, treba da niste zavisni ni od koga nego da imate svoj dinar, da ste odlučne i hrabre”, Edinina je poruka ženama u Bosni i Hercegovini.
Ističe da je njen primjer bio poticaj i drugim ženama da polažu vozački ispit, posebno C kategorije, za kamione, a vjerovatno će potom i za autobuse.
“Mislim da jeste. Već se nekoliko žena izjasnilo da će polagati i da sam im ja podrška i uzor, da za to imaju žćelju. Nismo se, kažu, nešto odlučile ranije. Sada se vozača dosta traži da li kamioni ili autobusi. I ima jako sposobnih žena, hrabrih žena. Samo ne znam šta ih koči pa ne mogu da se odluče i da kažu – idem ja sada i polagat ću. Pa bar da probaju. Ja sam isto kada su mi govorili Edina pa nemoj to, ko će te zaposliti, neće te niko u 43. godini, ti si nana, djeca su ti velika, idu godine. Međutim nađu se uvijek pravi ljudi da prepoznaju kvalitet u nekom. Tako će i kod drugih isto. Ja bi ih molila bar da probaju. Meni bi bilo lično veliko zadovoljstvo da sa sobom imam par koleginica u svojoj firmi, u svojoj agenciji. Da jednostavno osvježimo drumove”, navodi Edina.
Na pitanje odakle hrabrost žena Kruščice koja je prepoznata nadaleko, Edina, jasno ukazuje.
“Takve smo po prirodi. Takve su sve žene. Bore se. Rade, imaju firme i školuju se i zaista ima dosta borbenih žena. Takva je skoro sva Kruščica. Govorim i za mlađe i za starije. Zaista se bore. To su žene borbene”, ističe Edina.
Putnici o Edini
Gotovo svakodnevno autobus što do Viteza ili Travnika koristi i Namka Hurem iz Kruščice.
“Ovo je početna stanica. To što je Edina za volanom iznenađenje za puno naroda. Vidim ja kako ko gleda. Ali, poznavajući Edinu i njenu upornost, žrtvuje se, koliko ima svoj cilj i pravac, i hvala bogu uspijeva, nije me iznenadilo”, kaže Namka.
Ništa manje, veli ne osjeća se nesigurnijom što je Edina za volanom, umjesto nekog muškarca.
“Ja sam puno po svijetu išla. Vidjela sam ko sve i šta radi. Tamo je to sve normalno, Kod nas je ovdje mogu reći, ti poslovi još su na nekom početku, kao neko iznenađenje. Mislim da žena ima sposobnijih od muškaraca u nekim poslovima. I što ako je žena sposobna što bi sjedila u kući”, ističe Namka.
Prepoznatljivost žena Kruščice, kaže, je to što su odbranile vodu tog naselja koja život znači. To je kaže, Namka, vrhunac uspjeha, kruna svega.
“Valjda će još neka žena krenuti sličnim putem, kao Edina. Ima još žena uspješnih. Ali, ne smiju nekako da krenu. Možda ih nešto sputava. Ali, možda će još biti. Vjerujem da hoće. Da sam mlađa i sama bi krenula”, rekla je Namka.
Sedamdesetogodišnji Bahajija Muslimović, nekadašnji policajac, iz Kruščice za Edinu i njenu vožnju ima samo riječi hvale.
“Operisao sam oči i već nekoliko godina ne mogu voziti. Mi stalno imamo ovu liniju još od prije rata. Znao sam prije nego što će Edina početi voziti da ona to polaže. Mnogi su se iznenadili. Mene nije, da budem iskren. Čak sam joj ja možda i među prvima i neku podršku davao. Rekao sam joj da ne odustaje kada je već to naumila. Ja ne znam voziti autobus. Imam B kategoriju, to je za ovo amaterska kategorija, a ona je profesionalac. Ja kao čovjek, koji ima 70 godina koji je radio u policiji, tako da imam iskustva sa vozačima i vozilima i kontrolama raznim, nimalo, nijedne sekunde da ja osjetim nešto da Edina lošije vozi nego naš nekadašnji vozač kako smo ga mi oslovljavali Strikan koji je otišao u penziju. Uopšte nema razlike. Možda je u pitanju još osjećajnija vožnja nego što su muškarci kada je u pitanju Edina”, istakla je Behajija.
Od prije, kaže, nije imao neki osjećaj, žene su žene, no kako je bio rat, pa kako su žene preuzele mnoge poslove i stav o njima se promijenio.
“One su sada došle do izražaja. Ove djevojčice već su sada udate, završavale su fakultet dok ranije, u moje vrijeme to je bilo znatno manje, samo poneko. Sada je masa onih koje se školuju. Vjerovatno u tome je ta moć kod tih žena koja se stvara. Imaju pogled na život drugačiji, koji nije samo na selu. Nije mene stoga uopše iznenadilo za Edinu što je uspjela. Bit će vjerovatno i drugioh primjera”, kazala je Behajija.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!