„Botoks arhitektura“ preplavila gradove i seli nas u virtuelni svijet: Stručnjaci ističu da BiH još uvijek ima prednost, ali...

„Nasilje nad prostorom“ sve prisutnije

Arhitekt Vuk Zec upozorava da danas živimo u vremenu u kojem prostor sve više gubi svoju suštinsku vrijednost i postaje roba.

„Mi smo takođe obadvojica svjedoci ovoga novog promjene u kojem je davno Luis Monfort naglasio da je kapitalizam ustvari uvijek špekulantski odnos do prostora. I prostor postaje roba“, kaže Zec.

Ističe da bi se i u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, trebalo zalagati da prostor ne bude potrošna kategorija, nego resurs koji se ne može obnoviti.

„Jedino što se ne da napraviti je prostor i zemlja“, podsjeća Zec, citirajući Marka Tvena.

Kao primjer brzih i nedovoljno promišljenih odluka navodi projekte poput Južne konekcije:

„Vrlo je indikativno da je to jako brzo i bez puno pitanja došlo na tapetu.“

Zec smatra da danas nedostaje dugoročna strategija kakvu je imala bivša država, kada su se planirali čitavi gradovi kroz arhitektonske i urbanističke konkurse.

„Danas je nezamislivo da neko raspiše konkurs za novi grad od 100.000 stanovnika, kao što je bio slučaj s Novim Beogradom.“

Paradoks modernog vremena: Sve nas je manje, a gradimo više

Arhitekt Bašić ukazuje na duboki paradoks savremenog društva – uprkos demografskom padu, gradnja nikad nije bila intenzivnija.

„Imamo paradoksalnu situaciju: sve nas je manje, demografski slabimo, a manijakalno gradimo i stalno nam fali prostora, naročito stanovanja“, kaže Bašić.

Objašnjava da razlog leži u promjeni same prirode prostora:

„To sve što gradimo nije ustvari životni prostor, nego pretvaranje prostora u resurs koji postaje potrošačka roba.“

Dodaje da prostor više ne služi primarno za život:

„Prostor sve manje jeste ono što predstavlja svakom obliku života – njegovo stanište.“

Digitalno doba mijenja odnos prema prostoru

Bašić naglašava da su tehnološke promjene dodatno ubrzale transformaciju prostora.

„Ono za šta je Marku Polu trebalo desetine godina, danas se događa u nekoliko sati, a posredstvom tehnologije živimo cijelu planetu iz svojih domova.“

Zec se nadovezuje na ovu tezu, pozivajući se na filozofa Paula Virilija:

„Današnji čovjek ne izlazi na trg, nego na ekran. Mi se polako selimo u virtualni svijet.“

U takvom svijetu, kaže, važnije postaje digitalno priznanje nego stvarno iskustvo:

„Nama je više važnije šta nam neko lajka nego da li to zaista doživimo.“

Investitori kroje prostor, arhitekti pokušavaju pružiti otpor

Na pitanje ko danas donosi ključne odluke u prostoru, Zec daje jasan odgovor:

„Novčanik je taj koji odlučuje.“

Ipak, naglašava da arhitekti imaju odgovornost:

„Mi arhitekti imamo etičku dužnost da se borimo s tim.“

Upozorava i na trend tzv. „botoks arhitekture“:

„Sva ta današnja arhitektura koju ja zovem botoks arhitekturom, prenapuhana je i ne dotiče prostor ni prirodu.“

Kao primjer navodi Dubai:

„To je svijet spektakla, i sada se vidi koliko je to laž i koliko je sve napuhano.“

Bosna i Hercegovina kao prostor autentičnog života

Uprkos globalnim trendovima, Zec smatra da prostor Bosne i Hercegovine još uvijek ima posebnu vrijednost.

„Mi imamo sreću da živimo u prostoru gdje možemo dotaći prirodu, jesti zdravo i viđati iskrene ljude.“

Dodaje da je važno očuvati taj kvalitet života:

„Moramo biti svjesni da se ova svjetska kriza ne prelije u Bosnu.“

Sarajevska škola arhitekture: spoj tradicije i modernizma

Bašić se osvrnuo i na obrazovanje arhitekata nekad i danas, naglašavajući da se radi o „različitim svjetovima“.

„Mi smo školovani na tradicijama moderne, u ambijentu bliskog kontakta između nastavnika i studenata.“

Posebno ističe dva pravca koji su oblikovali sarajevsku arhitektonsku scenu:

• jedan predvođen profesorom Neidhardtom, koji je nastojao tradicijsku bosansku arhitekturu prevesti u modernitet
• drugi, internacionalni, koji su donijeli pioniri moderne poput braće Kadić

„Oni su pokazali kako se može ostvariti autentičnost unoseći internacionalni univerzalizam u prostor jedne zajednice.“

Bašić dodaje da tada možda nisu bili svjesni značaja tih dostignuća:

„Još uvijek nismo bili dovoljno svjesni njihove misije u razvoju arhitektonske scene Bosne i Hercegovine.“

Upozorenje struke: Vrijeme je za drugačiji odnos prema prostoru

Sagovornici se slažu u jednom – prostor se danas tretira kao roba, a ne kao temelj života.

U takvom pristupu, upozoravaju, gubi se ne samo arhitektura, nego i kvalitet življenja.

Njihova poruka je jasna: bez dugoročne strategije, etike u planiranju i vraćanja fokusa na čovjeka, prostor će nastaviti da se troši – umjesto da se čuva.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad