Njemačka ekonomistica upozorava: Kada ljudi rade, a ne mogu živjeti od plaće, otvara se put fašizmu

Njemačka ekonomistica Isabella Weber, profesorica na Sveučilištu Massachusetts Amherst i autorica knjige Antifašistička ekonomija: U obranu pristupačnosti, dostojanstva i demokracije, smatra da se suvremeni uspon ekstremne desnice ne može razumjeti bez razmatranja ekonomskih okolnosti u kojima živi sve veći broj građana.

Gostujući u podcastu Better Future, u razgovoru s Michaelom Mezzom, Weber je upozorila na proturječje između demokratskih obećanja i ekonomske stvarnosti u kojoj se od građana očekuje da prihvate tržišne ishode čak i kada im oni ugrožavaju egzistenciju.

"Ako svakodnevno odlazite na posao, a i dalje se borite da preživite, dok vam vlada govori da za vas ne može ništa učiniti, demokracija na neki način gubi smisao", kazala je Weber.

U takvim okolnostima, objašnjava, nastaje politički prostor za pokrete koji nezadovoljstvo pretvaraju u neprijateljstvo prema drugim društvenim skupinama.

Weber pritom odbacuje pojednostavljeno objašnjenje prema kojem ekonomska nesigurnost automatski proizvodi fašizam. Rasizam, povijest diskriminacije i kulturni sukobi imaju vlastitu dinamiku, ali materijalna nesigurnost može pojačati njihovu političku privlačnost.

Kada ekonomska nesigurnost postane pitanje dostojanstva

Prema njezinu tumačenju, dugotrajna ekonomska nesigurnost ne pogađa samo životni standard. Ona mijenja način na koji ljudi doživljavaju vlastitu vrijednost, osobito u društvima u kojima se uspjeh pojedinca gotovo isključivo mjeri njegovom tržišnom sposobnošću.

Weber postavlja pitanje što se događa s čovjekovim osjećajem vlastite vrijednosti kada, unatoč radu, više ne može platiti stanarinu ili osigurati osnovne potrebe svoje obitelji.

Ekstremna desnica, smatra, upravo tu pronalazi priliku za političku mobilizaciju. Obećava povratak izgubljenog dostojanstva, ali ga povezuje s ponižavanjem onih koje proglašava prijetnjom.

"Taj osjećaj narušene vlastite vrijednosti nešto je na što se fašisti pozivaju stvaranjem podjele između nas i njih", upozorila je.

U razgovoru je posebno spomenula njemačku Alternativu za Njemačku (AfD), povezujući njezinu privlačnost među ekonomski nesigurnim biračima s osjećajem da postojeći politički poredak više ne nudi uvjerljiv izlaz.

Međutim, naglašava da progresivne političke snage ne mogu odgovoriti na taj izazov pukom obranom postojećeg stanja.

Takva alternativa, prema Weber, mora biti dovoljno konkretna da građani mogu zamisliti kako bi izgledao drukčiji život.

Inflacija kao preraspodjela bogatstva

Jedan od središnjih dijelova razgovora odnosio se na inflaciju i njezine posljedice za raspodjelu bogatstva.

Weber tvrdi da rast cijena osnovnih životnih potrepština mnogo snažnije pogađa siromašnija kućanstva, koja najveći dio svojih prihoda već troše na hranu, energiju i stanovanje.

Istodobno upozorava da inflacijski šokovi mogu povećati profite velikih kompanija, osobito u sektorima u kojima je tržišna moć koncentrirana.

"To je vrlo izravan šok preraspodjele od dna prema vrhu", kazala je, govoreći o posljedicama poskupljenja osnovnih dobara.

Pozivajući se na istraživanja o raspodjeli profita, navela je da najbogatijih jedan posto stanovništva prima približno polovinu profita, dok donjoj polovini stanovništva pripada tek jedan posto.

U njezinu tumačenju, to znači da rast korporativnih profita može dodatno produbiti već postojeće nejednakosti.

Weber se osvrnula i na oštre kritike koje je dobila kada je tijekom pandemijskog inflacijskog vala zagovarala ciljane državne intervencije u cijene. Smatra da je reakcija dijela ekonomske struke pokazala koliko je ideja slobodnog formiranja cijena postala gotovo nedodirljivo načelo suvremene ekonomske politike.

"Ekonomija je zapravo svojevrsni tjelohranitelj postojećeg poretka", ocijenila je, kritizirajući odbijanje ekonomskih intervencija čak i u okolnostima ozbiljnih poremećaja opskrbe.

Država može djelovati, ali u čijem interesu?

Za Weber, ključno pitanje nije treba li država intervenirati u gospodarstvo, nego kome takve intervencije koriste.

U svojoj novoj knjizi zagovara ekonomsku politiku koja bi osigurala dostupnost osnovnih dobara, pravo na rad i snažniju demokratsku kontrolu nad ključnim gospodarskim sektorima.

Njezina vizija uključuje javne alternative privatnim pružateljima usluga, jačanje radničkih prava, oporezivanje velikog bogatstva i ograničavanje koncentracije ekonomske moći.

Pritom izričito odbacuje tvrdnju da takva politika nužno podrazumijeva potpunu nacionalizaciju privrede.

"Moja poanta nije da moramo sve nacionalizirati i sve planirati. Poanta je da postojanje javne alternative može promijeniti dinamiku tržišta."

Kao primjer navela je mogućnost osnivanja javnih trgovina koje bi nudile osnovne prehrambene proizvode po pristupačnijim cijenama. Takva konkurencija, smatra, mogla bi potaknuti i privatne trgovce na smanjenje marži.

Govoreći o javnim uslugama, posebno je naglasila njihovu univerzalnost. Smatra da sustavi koji neprestano razvrstavaju građane prema tome tko zaslužuje pomoć mogu produbiti društvene podjele koje ekstremna desnica politički iskorištava.

Umjetna inteligencija i budućnost rada

U razgovoru je otvoreno i pitanje umjetne inteligencije, za koju Weber smatra da bi mogla izazvati velike promjene na tržištu rada, uključujući zanimanja povezana s pisanjem, mišljenjem i kreativnim stvaralaštvom.

Ako se značajan dio takvih aktivnosti automatizira, smatra da će društva morati ponovno razmotriti smisao rada i javnu odgovornost za očuvanje prostora u kojima se razvijaju ljudske sposobnosti.

Podsjetila je da su programi američkog New Deala uključivali i zapošljavanje umjetnika, a ne samo radnike angažirane na infrastrukturnim projektima.

Takav pristup smatra posebno važnim u razdoblju u kojem tehnološke promjene mogu dodatno povećati ekonomsku nesigurnost.

Ratovi, klimatska kriza i cijena svakodnevnog života

Weber upozorava da se ekonomska sigurnost više ne može promatrati isključivo unutar nacionalnih granica.

Ratovi, energetski poremećaji, klimatske promjene i prekidi međunarodnih lanaca opskrbe neposredno utječu na cijene osnovnih dobara, često najteže pogađajući stanovništvo koje već živi na rubu egzistencije.

Zbog toga zagovara međunarodnu suradnju u stabilizaciji cijena ključnih sirovina, uključujući stvaranje javnih robnih rezervi koje bi ublažavale velike tržišne oscilacije.

Upozorila je i da gospodarski razvoj bogatih država ne može počivati na prihvaćanju siromaštva i ekološke štete u drugim dijelovima svijeta kao neizbježne posljedice ekonomskog napretka.

Demokracija mora ponovno postati sposobna

Na kraju razgovora Weber se vratila pitanju koje prožima njezinu novu knjigu: može li demokracija dugoročno opstati ako građani izgube uvjerenje da demokratske institucije mogu poboljšati njihove živote?

Njezin odgovor polazi od potrebe za obnovom javnih kapaciteta i političke odgovornosti za ekonomske uvjete života.

"Ponovno učinite državu pametnom. Ponovno je učinite kompetentnom", poručila je.

Prema Weber, dostupne javne usluge imaju i šire društveno značenje. One omogućuju ljudima različitih prihoda i društvenih položaja da dijele zajedničke prostore i svakodnevna iskustva, umjesto da se sve više povlače u ekonomski i društveno odvojene svjetove.

Upravo zato njezin koncept antifašističke ekonomije polazi od uvjerenja da se obrana demokracije ne može odvojiti od pitanja ljudskog dostojanstva, rada i osnovne materijalne sigurnosti.