Zaradio je osam milijardi dolara i potajno ih podijelio, a živio je u iznajmljenom stanu

Feeney je 1960. s kolegom s fakulteta pokrenuo lanac bescarinskih prodavnica na aerodromima.

Posao je izrastao u ogromnu kompaniju, a on je 1988. prvi put ušao na listu najbogatijih Amerikanaca, s procijenjenih 1,3 milijarde dolara.

Godine 1982. osnovao je zakladu, a dvije godine kasnije na nju prenio cijeli svoj poslovni udio.

Davanje bez imena

Ono po čemu se razlikovao od drugih nije bio iznos nego način.

Dok većina bogatih donatora angažuje ljude da o njihovim donacijama obavijeste javnost, Feeney je ulagao trud da njegove ostanu tajna. Ustanove koje su primale novac često nisu znale odakle dolazi.

Petnaest godina niko izvan uskog kruga nije znao ko stoji iza tih donacija.

Novac je išao u obrazovanje, zdravstvo i ljudska prava na pet kontinenata, među ostalim u mirovni proces u Sjevernoj Irskoj i u obnovu zdravstvenog sistema u Vijetnamu.

Njegova ideja imala je moto: davati dok si živ. Smatrao je da može više promijeniti ako novac podijeli sada nego da ostavi zakladu koja će raditi nakon njegove smrti.

U septembru 2020, u 89. godini, potpisao je papire kojima se zaklada zatvara, jer je novca nestalo. Ceremonija je održana preko interneta, uz suprugu i članove upravnog odbora.

Rekao je tada da je zadovoljan što je to završio dok je još tu, i dodao poruku onima koji razmišljaju o istom: probajte, svidjet će vam se.

Kako je živio

Za sebe i suprugu ostavio je oko dva miliona dolara, što je otprilike dvadeset hiljada puta manje od onoga što je donirao.

Živio je u iznajmljenom stanu u San Francisku, nosio sat od petnaestak dolara, putovao ekonomskom klasom i nije imao automobil.

Voren Bafet je za njega rekao da mu je uzor i da će njemu trebati dvanaest godina nakon smrti da uradi ono što je Fini uradio za života. Zajedno s Bilom Gejtsom, na njegov primjer se pozvao kada su 2010. pokrenuli obavezu kojom se najbogatiji obavezuju da doniraju bar polovinu imetka. Fini je umro 2023. u 92. godini.