Gost novog izdanja Druge strane bio je predsjednik udruženja Pomozi.ba, Elvir Karalić.

“Uvijek je dinamično, posebno u situacijama kako je bilo sada u Turskoj i Siriji. Poziva je na hiljade, imamo više službenih telefona. Ja nekada budem kao “Centrala” pa samo dalje usmjeravam na sektore. To nas je definisalo kao organizaciju, da smo tu za sve ljude. I sada smo pokazali da možemo brzo djelovati, prikupiti pomoć“, kazao je Karalić u razgovoru za N1.

Potom je ispričao kako je tekao njegov put od studenta do Pomozi.ba.

“1999. sam došao u Sarajevo na studije, već 2001/02 pa nadalje dolazi vrijeme recesije. Morao sam da se osamostalim, sam da krenem da radim i studiram. 2006. godine dobijam malo bolji posao i pet godina sam radio u toj firmi. Radio sam specifičan posao, iz BiH za američko tržište. Tada je “outsourcing” bio nepoznanica za ovo područje“, kazao je i dodao:

“Teško je imati društveni život, kad svi rade vi spavate, kad vi spavate svi rade. 2011. je ključna, kraj godine. Pokušavao sam naći posao na sve strane. Nakon pet godina jakog tempa, osjetio sam zasićenje. Bio sam spreman i da idem van države”.

“Ovo nije posao, ovo je poziv, ovo se ne može platiti kada sam ja u pitanju. Ne možete meni ponuditi nikakvu funkciju, da mi neko da 50.000 maraka platu, ne prihvatam, šta mi to znači, ovo je dosta veće i od Elvira Karalića i svih nas pojedinačno, cijela ova priča, nije ovo posao, samo želim praviti sistem”, ispričao nam je predsjednik Udruženja Pomozi.ba u ovosedmičnom izdanju emisije Druga strana.

Pogledajte video.