Enes Hamidović je 1995. pomagao onima koji su prošli "stazom smrti", danas s njihovom djecom u Maršu mira odaje počast onima koji nisu preživjeli

"Ti su momenti bili vrlo teški. Ljudi su bili iscrpljeni, krvavi, bosi... Tokom samog proboja dešavale su scene da ljudi nisu svjesni da su izašli na slobodu teritoriju, imali su dvije -tri barijere do našeg teritorija. Orijentir im je bila džamija, ali su mislili da su Karakaju... Bili su ošamućeni izluđeni da li od bojnih otrova ili nečega drugog. Morali smo prilaziti da kažemo da smo Tuzlaci, da je Armija RBiH, davali smo im cigarete Drinu da vide da nisu pripadnici VRS", prisjetio se Hamidović za N1.

Među preživjelima je bilo i teško ranjenih. Lutali su danima, nisu imali hranu, a mnogi na sebi čak ni čarape. Noge su im bile krvave.

"Morali smo ih iznositi do Nezuka. Tada su bili u teškom psihičkom, a da ne govorim o fizičkom stanju. Nailazili su na pamove do ovog puta i mnogi su izginuli. Ja sam živi svjedok toga. Navodili smo glasom kako da dođu do lakše rute, da ne idu prema Pandurima jer su tamo bile jake neprijateljske snage", kazao je.

Spomenuo je i Mevludina Orića koji je preživio streljanje u školu u Orahovci koji je danas učesnik Marša mira. Tada je ubijen veliki broj civila, a mnogi su se, kaže Hamidović, ugušili u tom malom prostoru. Ostali su potom dovedeni i na lokaciju gdje danas prolazi Marš mira - Križevići i streljani.

Danas ovim stazama smrti prolaze njihova djeca koja im na taj način odaju počast.

"Kada vidimo djecu boraca u samom Maršu mira koji je bio Marš smrti... nisu svjesni kroz šta su njihovi roditelji prošli. Sada je trasa donekle uređena, ali tada ovaj put nje postojao. On je bio zarastao", kazao je.

Učesnici Marša mira nastavljaju put ka kampu Liplje gdje će prenoćiti, a u jutarnjim satima nastavit će se kretati prema Potočarima.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad