Zalaganje bivšeg senatora Bob Dolea za Bosnu i Hercegovinu na američkom Kapitolu tokom rata je dokazalo da on nije bio samo političar, nego istinski državnik, piše za Foreign Policy prof. dr. Hamza Karčić sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

“Bio je elokventan pristalica Bosne u Sjedinjenim Državama koji je dao glas Bosancima na američkim i svjetskim pozornicama. U vrijeme kada je većina evropskih zvaničnika iznevjerila Bosance u trenucima kada im je bila potrebna pomoć, Dole je govorio i djelovao sa čvrstim uvjerenjem. Mnogi Bosanci su smatrali da govori upravo ono što oni žele prenijeti svjetskoj javnosti,” piše Karčić za Foreign Policy.

Karčić navodi da je, za potrebe svoje doktorske disertacije pod naslovom Uloga Kongresa u kreiranju američke vanjske politike prema Bosni i Hercegovini 1990-1996 dobio pristup dokumentima iz Senata SAD za vrijeme Doleovog mandata sa instituta nazvanim po njemu, Dole Institute of Politics.

“Stotine senatorovih dokumenata o Bosni bili su zaista impresivni, odražavajući njegovu posvećenost podršci novoj nezavisnoj zemlji u Evropi.”

Dole se interesovao za Jugoslaviju mnogo prije raspada

Navodi da je interes Dolea za prostor bivše Jugoslavije počeo mnogo prije nego što se ta država raspala, te da se on zainteresovao za pitanje etničkih Albanaca na ovom području još sredinom 1980-ih i da je stoga “bio dobro informisan i razumio nacionalističke snage koje su se oslobodile dok je Jugoslavija 1990-ih upadala u haos.”

Dole je na američkom Kapitolu predvodio incijativu podrške BiH, te je često u partnerstvu sa tadašnjim demokratskim senatorom Josephom Liebermanom u sklopu grupe senatora iz obje stranke zagovarao snažniju ulogu SAD u okončanju rata. U ovoj grupi senatora je također bio današnji Predsjednik SAD, Joe Biden, i njen cilj je bio da navedu administraciju George H.W. Busha, a kasnije i Bill Clintona, da zauzmu odlučnije stavove po pitanju BiH.

“Glavna prepreka naporima za samoodbranu Bosne tokom rata bio je embargo UN-a na oružje Jugoslaviji iz 1991. godine, koji je spriječio Bosnu da se naoruža i zamrznuo vojnu superiornost Srbije i snaga bosanskih Srba. Bosanska vlada je nastojala da ukine embargo i uložila je značajnu diplomatsku energiju u tu svrhu, a inicijative da se ukine embargo na oružje ubrzo su postale fokus Kongresa dok je formulisao američku politiku prema toj zemlji,” piše Karčić.

Vršio pritisak na vladu da djeluje

Dole nije u tu svrhu samo radio na zakonu po pitanju vanjske politike u Kongresu, već i na oblikovanju javnog mnjenja u SAD te je vršio pritisak na izvršnu vlast da djeluje.

“Krajem 1992., Dole i Biden su izdejstvovali zakon po kojem će bosanskoj vladi biti pružena američka vojna pomoć nakon ukidanja embarga. Dole i 12 drugih senatora pisali su tadašnjem Predsjedniku SAD, George H.W. Bushu, navodeći da se “genocid nad narodom Bosne nastavlja. … Vjerujemo da embargo UN-a na oružje protiv Bosne sada mora biti ukinut”.”

Dole je u Los Angeles Timesu objavio i otvoreno pismo upućeno Slobodanu Miloševiću, te ga je optužio da “divljački slijedi san o stvaranju ‘Velike Srbije’ koji je donio “genocid u Bosnu i Hercegovinu.” Pozivao je na vazdušne napade NATO-a na vojnu imovinu Srbije ako Milošević ne okonča krvoproliće u BiH.

Početkom 1993. u Washingtonu je uspostavljena nova administracija, a Dole je nastavio zagovarati zračne napade na ciljeve bosanskih Srba i ukidanje embarga. Također se snažno suprotstavio raznim evropskim mirovnim prijedlozima koji su u suštini pozivali na komadanje BiH.

“Obzirom da su Britanija i Francuska bile protiv intervencije, Doleovo insistiranje po ovom pitanju počelo je zaoštravati transatlantske odnose. Bivši britanski premijer John Major napisao je u svojim memoarima da je “najoštrija kritika naše [bosanske] politike dolazila od američkog Senata i zagovarača iz Kongresa,” dodajući da je kada je posjetio Washington 1993., “američko mišljenje o politici podizanja i udara – ukidanja embarga na oružje i pokretanja zračnih napada na bosanske Srbe – je već bilo neupitno, što nas je jako zabrinulo.”

Došao u opkoljeno Sarajevo

Početkom 1994. godine, Senat je usvojio amandman Dolea u kojem se navodi da je Srbija direktno uključena u sukob u BiH koja nije u mogućnosti da se odbrani zbog međunarodnog embarga na oružje, te poziva na njegovo ukidanje. Amandman je usvojen u Senatu sa 87 glasova za i devet protiv.

Dole je posjetio “zemlju kojoj je toliko energije posvetio” u junu 1994. godine, kada je došao u Sarajevo pod opsadom sa Bidenom i senatorom Johnom Warnerom. Sastali su se sa tadašnjim bosanskim liderom Alijom Izetbegovićem i drugim zvaničnicima.

U pismu koje je nakon posjete poslao Izetbegoviću, Dole je napisao da je “duboko dirnut hrabrošću Sarajlija.”

Krajem 1994. godine, administracija predsjednika Billa Clintona objavila je da je naredila vojsci da prekine svoje učešće u provođenju embarga na oružje bosanskoj vladi.

“Ovo je bio značajan potez za Bosnu, ukazujući da se američka politika naginje u probosanskom pravcu. Pritisak sa Kapitola bio je instrumentalni faktor koji je doveo do ove odluke,” piše Karčić.

Zakon o samoodbrani BiH

Ali onda su uslijedili izbori za Kongres i Senat 1994. godine, koji su se pokazali kao odlučujući za promjenu. Dole je preuzeo poziciju lidera većine, a Bosna je bila na vrhu njegovog programa.

Dole je ubrzo zatim uveo Zakon o samoodbrani Bosne i Hercegovine iz 1995. godine, “najznačajniji dio američkog zakonodavstva o Bosni tokom rata,” podržan i od strane Liebermana, Bidena i drugih, koji je pozivao se na ukidanje američkog embarga na oružje za BiH.

Iako je ovaj zakon čamio u Senatu nekoliko mjeseci, stavljen je na glasanje nakon što su bosanski Srbi zauzeli Srebrenicu u julu 1995. Usvojen je većinom od 69 prema 29, uz podršku 21 demokrata i 48 republikanaca. Takav zakon je u Domu usvojen većinom od 298 prema 128. Glasovi Senata i Predstavničkog doma pokazali su komfornu većinu u oba doma.

“Ova dvostranačka podrška bila je ključna u donošenju probosanskog zakonodavstva i odražavala je duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo pristupom Clintonove administracije sukobu,” piše Karčić.

Preteča Dejtona

Međutim, Clinton je stavio veto na ovaj zakon.

“Kako bi preduhitrila novo glasanje u Kongresu koje je moglo nadjačati predsjednički veto, administracija je ponudila alternativni politički put poduzimajući najozbiljniju diplomatsku inicijativu od dolaska na dužnost. Ovo je u suštini bio početak šatl diplomatije Richarda Holbrookea, koja je utrla put Dejtonskom mirovnom sporazumu.”

Nakon uspjeha mirovnih pregovora, Clinton je zatražio od Kongresa podršku u implementaciji mirovnog sporazuma a američke trupe su trebale biti raspoređene da očuvaju mir. Republikanci su se protivili slanjem trupa u BiH, a sam Dole se nikada nije zalagao za to. Ipak, Dole je odlučio podržati Clintonovu odluku da pošalje vojsku u BiH i čak je pomogao u tome da uvjeri brojne republikance da također podrže ovaj potez.

“Doleovo uporno zalaganje za Bosnu i njegovo vodstvo tokom rata 1992-1995 označilo ga je kao najznačajnijeg bosanskog zagovorača na Kapitolu. Njegov rad sa Liebermanom i Bidenom odražavao je njegovu posvećenost dvostranačkoj vanjskoj politici. I Doleova odluka da podrži raspoređivanje Clintonovih trupa u Bosnu umjesto da se tome protivi radi vlastite političke koristi potvrdila je da senator Kanzasa nije bio samo političar. Bio je državnik.”

“Prvi šampion”

Karčić dodaje da je zbog ovog svega Dole imenovan počasnim građaninom Sarajeva te mu je dodjeljeno priznanje Ključ Grada Sarajeva.

“Ostat će upamćen kao pravi šampion po pitanju Bosne na Kapitolu,” piše Karčić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad