Franjevac poručuje: Hrvati u BiH pristali su biti dijaspora u vlastitoj zemlji, logori u "Herceg-Bosni" naša su najveća sramota

Bojić smatra da zdrava zajednica mora biti sposobna kritički govoriti o sebi, vlastitoj prošlosti i odgovornosti.

"Svako, dakle, o sebi misli najbolje. Svako umanjuje svoje grijehe iz prošlosti, svoje slabosti. Svako upire prstom u druge. I niko ne želi zapravo da započne sa tim procesom katarze koji je jako težak", kazao je.

Govoreći o zločinima počinjenim tokom rata, posebno je izdvojio odgovornost vlastite zajednice.

"Logori koji su bili u Herceg-Bosni su zastrašujuća sramota Hrvata, katolika. Svaka druga mjesta gdje su počinjeni zločini koje su učinili pripadnici našeg naroda, to je naša najveća sramota."

Dodao je da bi isti princip morali primjenjivati svi.

"Katolička crkva treba obilježavati Ahmiće"

Bojić smatra da nije dovoljno obilježavati samo vlastite žrtve.

"Da nijedna zajednica ne može kolektivno obilježavati svoja stradanja, da se to prepusti pojedinačnim ljudima, članovima obitelji, ali da svaka zajednica mora ići obilježavati stradanja onih drugih gdje su zločine počinili njezini članovi."

Potom je naveo konkretne primjere.

"A to znači da katolička crkva obilježava Ahmiće, da izražava pijetet prema tim ljudima, da islamska zajednica to čini u mjestima stradanja gdje je Armija BiH počinila zločine, da Srpska pravoslavna crkva ide u Srebrenicu, u Prijedor i u druga mjesta stradanja."

Kaže da je svjestan da je takav odnos prema prošlosti danas gotovo nezamisliv.

"A vidite, opet, s druge strane, ja smatram da je to nešto što je tako elementarno ljudski, da čovjek ode na ta mjesta i da ne pravi te razlike i da jednostavno i tamo izrazi i tu svoju bol i žal što su ti nevini životi izgubljeni."

"Vjerske zajednice su zakazale"

Fra Drago Bojić posebno je kritikovao ulogu vjerskih zajednica u procesu pomirenja.

"Ja mislim, kad je riječ o pomirenju, opraštanju, zadobivanju nekog novog povjerenja među ljudima u ovoj zemlji, jako su zakazale vjerske zajednice."

Kazao je da postoje pozitivne inicijative i primjeri u lokalnim sredinama, ali da od onih od kojih se najviše očekuje uglavnom dolaze deklarativne poruke.

"To su uglavnom deklarativne fraze o potrebi da budemo jedni s drugima, ali nema konkretnih postupaka."

Govoreći o Hrvatskoj, poručio je da bi Katolička crkva morala imati mnogo jasniji odnos prema ustaškim zločinima i pozdravu "Za dom spremni".

"Zamislite sad da su biskupi Katoličke crkve, biskupi, svećenici, drugi u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, govorili o tome da se ne smije nikako opravdavati ustaške zločine. Da se ne smije u javnosti izgovarati fašistički pozdrav 'Za dom spremni'. Ja mislim da bi stanje bilo potpuno drugačije."

Nacionalizam nespojiv s katoličkom vjerom

Bojić je bio izričit i kada je riječ o odnosu vjere i nacionalizma.

"Zato smatram da je nacionalizam nespojiv sa katoličkom vjerom."

Istakao je da ljudi trebaju čuvati svoju tradiciju, historiju i kulturu, ali da nacionalna pripadnost ne smije biti postavljena iznad svega drugog.

"Katolička crkva, da kršćani općenito nikada ne bi smjeli stavljati na prvo mjesto nacionalnu pripadnost, zato što je ona uvijek uska."

Upozorio je i na svođenje čovjeka samo na jednu pripadnost.

"Ako se netko svodi samo na to da je Hrvat, Bošnjak ili Srbin, pri tome zanemarujući sve svoje druge identitete, on zapravo postaje nevidljiv čovjek."

"Hrvati u BiH pristali su biti dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji"

Govoreći o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini, Bojić je rekao da se njihov odnos prema vlastitoj zemlji godinama problematično oblikovao.

"Imate jednu jako problematičnu situaciju, da ljudi koji su rođeni u ovoj zemlji, čiji preci tu živjeli su stoljećima, pristaju na to da su dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji."

Ocijenio je da korijeni takvog odnosa sežu u politiku s kraja 1980-ih i 1990-ih godina.

"I onda su ljudi kroz to vrijeme i danas naprosto stalno u nekoj grčevitoj potrebi da dokazuju svoje hrvatstvo, da je ono jednako vrijedno."

Dodao je:

"Mislim da je to, nažalost, završen proces i da su na to ljudi i svojevoljno pristali da budu dijaspora u svojoj vlastitoj zemlji. Ja osobno na to ne pristajem."

"Moraju izaći iz političke adolescencije"

Bojić je kritikovao i odnos Zagreba prema Hrvatima u BiH.

"Ja smatram da, budući da je Hrvatska i u Europskoj uniji i da je Hrvatska također supotpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma, suradnja da, ali nikakav paternalizam."

Poručio je da Hrvati u BiH moraju politički sazreti i samostalnije rješavati probleme.

"Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju postati samostalni, da izađu iz te vječne političke adolescencije i nepunoljetnosti, da se ne mora stalno ići po mišljenju u Zagreb."

Govoreći o političkom i institucionalnom fokusu na Hercegovinu, rekao je:

"Sve su dolje institucije hrvatske. I dalje se nekako, barem možda potajno, potiho mašta o nekakvoj imaginarnoj Herceg-Bosni."

Istovremeno su, upozorio je, Hrvati u drugim dijelovima BiH ostali zapostavljeni.

"Više ipak zagrebačke političke oči više gledaju daleko više u Mostar i zapadnu Hercegovinu nego u ostatak Bosne i Hercegovine."

Na kraju, Bojić je Bosnu i Hercegovinu opisao kao zemlju velikih perspektiva, ali pod jednim uslovom.

"Kada bi oni koji je vode imali malo više razumijevanja i za svoje razlike i više povjerenja u one druge s kojima se živi."