Gdje prestaje sigurnost, a počinje nadzor: Siva zona zaštite ličnih podataka

Iako mislimo da kontrolišemo svoje podatke, realnost je često drugačija. Građani su svjesni rizika, ali priznaju da u određenim institucijama pravila jednostavno ne preispituju.

Anketa:

- lična, vozačka, broj računa, jednog drugog. (Znate li da ne mogu svi da traže vaše podatke?) znam, ali rijetko mi gdje i traže.

- vađenje računa u banci, prilikom zapošljavanja, da. (šta znate o zatiti podataka, Znate li gdje su sad ti podaci?) Naravno, ukoliko ne moram davati, nikom ne dajem.

I dok je davanje podataka u bankama ili kod poslodavca zakonski regulisano, siva zona ostaje tamo gdje sami preuzimamo ulogu obezbjeđenja. Privatni video nadzor često prelazi granice dozvoljenog.

"Najveći broj prigovora se odnosio na video nadzor i to na individualne stambene objekte. Određena osoba, za zaštitu svoje imovine i ukućana angažuje ili privatnu firmu ili samoinicijativno ugradi kamere i video nadzor i na taj način štiti svoj posjed i imovinu. U tom smislu drugi koji su u njegovoj neposrednoj blizini često se nama žale upravo zbog toga upravo zvog toga što oni ili smatraju ili se stvarno tako dešava da da kamere video nadzora koji bi trebalo da pokrivaju određeni prostor ustvari pokrivaju prostor mimo prostora koji je u vlasništvu određene osobe koja je te kamere postavila", Samira Čampara, Sektor za inspekcijski nadzor.

Zloupotreba brojeva telefona u marketinške svrhe još jedna je od pritužbi građana. Privatni kontakti postaju meta agencija, bez jasnog traga o tome kako su do podataka došli.

"Bio sam bombardiran, tako da se izrazim, nekim pozivima od strane agencija za osiguranje, medicinske usluge i slično. (Šta ste uradili po tom pitanju?) Blokirao sam sve kontakte koje sam mogao, to je jedino što sam mogao uraditi", kaže jedan sugovornik kojem su slali poruke i pozive.

Blokiranje broja je samo prividno rješenje. Problem je sistemski, jer naši podaci o zdravlju, obrazovanju i navikama često cirkulišu u svrhe marketinga bez naše stvarne saglasnosti.

"Obrada podataka o zdravstvenom stanju i u sektoru obrazovanja i kod privatrnih firmi neovisno od njihovih djelatnosti i kod pružaoca komunalnih usluga, komunikacijskih usluga, zbog direktnog marketinga, upućivanja marketinških poruka licima", pojašnjava Čampara.

Novi Zakon o zaštiti podataka, usklađen sa evropskim standardima, pred institucije i firme postavlja stroge barijere. Svaka organizacija koja obrađuje podatke sada mora imenovati službenika za zaštitu tih podataka.

"Ni u jednoj instituciji ne može svako imati pristup svim podacima. Neko će možda u kadru imati jedno, u finansijama drugo, u IT sektoru treće. Mora se voditi računa i tome da i to lice koje bude zaduženo bude neko ko će biti obučavan i ko će zaista pratiti našu stranicu i naša rješenja i mišljenja, jer nije jednostavna grana prava", ističe Dragoljub Reljić, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka.

Sa kaznama koje po novom zakonu mogu dosezati i milionske iznose, zaštita privatnosti prestaje biti samo administrativna stavka. Dan privatnosti dobar je povod za podsjećanje građana da imaju prava na uvid u to kako se njihovi podaci koriste, pravo na prigovor, ali i pravo na njihovo potpuno brisanje.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad