Profesor i ekspert po pitanju finansija Sanel Halilbegović danas je za N1 komentarisao potencijalni scenario u slučaju da BiH završi na sivoj listi Moneyvala. Kako je kazao Halilbegović, ne bi ga iznenadilo da na sivoj listi završimo na period od narednih čak deset godina.

BiH bi mogla završiti na sivoj listi Moneywalla, da li vlast mari za ta upozorenja?

“Ma kakvi! Nije ovo prvo upozorenje, nema tu više nikakve priče, mi ćemo završiti na toj listi. Daj Bože da to završavanje na listi bude u uslovnoj varijanti, koja bi podrazumijevala da ako za 2 godine ne riješimo sve, baš kako je novinarka rekla, bojim se da možemo završiti na toj listi period koji bi bio duži od dvije godine. Ne bi me iznenadilo da bude 10 godina. Potpuna indolencija, množenje sa nulom. Sa ovakvom jednom važnoj stvari u jednoj ekonomiji koja kiše sve viruse koje joj šalje svijet”, poručio je Halilbegović.

Kako bi izgledalo da završimo na sivoj listi?

“Bukvalno da isplastificiramo to da prosječan građanin koji nema uvid u finansije i ekonomska kretanja, znači to bi izgledalo ovako: Bilo kakav strani ulagač, odakle god da dolazi, radi rizik analizu. Svi faktori koji utječu na povećanje rizika, u očima tog investitora bi značio povećan rizik. Čim on vidi povećan rizik, on to mora opravdati većim povratom. Čim strani investitor traži veći povrat iz BiH to znači veće cijene što na kraju mi iskišemo, obični građani koji ćemo plaćati cijene indolentnosti jedne potpune nezainteresovanosti odgovornih”, smatra profesor Halilbegović i dodaje:

“Nije ovo prvi put, odavno se o ovome priča i imali smo mnogo više vremena da to popravimo. Na kraju krajeva, ove institucije nikada ne idu na direktne kazne, nego vam daju dovoljno vremena. Zašto nije, to je za dublje analize”.

Halilbegović je poručio da je nepotrebno sve što u ovom trenutku pomaže BiH na putu ka boljitku.

“Bilo šta što u ovom momentu odmaže našoj državi na putu kao nekom boljitku za sviju nas, zaista je nepotrebno. Po meni je ovakvo ponašanje klasičan primjer kako se vlast odnosi prema bitnim temama u životu. Njih interesuju tenderi. Da se razumijemo, mi smo balkanski Dubai. Mi smo lokacija u kojoj se abnormalno puno pere novca na razne načine. Kod nas se to još radi krampom i motikom, ali se dešava pranje novca. Ne bi ta delegacija dolazila i podizala toliko prašine da iza ovog dima nema i vatre”.

Ne usvoji li vlast ovaj zakon, možemo li se bez toga nadati zelenom svjetlu iz Brisela u martu?

“Nema šanse. To je više presmiješno, rečenice tipa “ključne su dvije naredne sedmice”. Volio bih da se dokaže suprotno radi svoje države. Vi kada pogledate o čemu se priča, šta su teme. Ja sa ljudske strane, da ne kažem kao ekonomista, pomislim pa Bože dragi šta su ljudi izgradili za 30 godina motikama i krampovima bukvalno, a šta smo mi uradili za 35-40 godina. To je ustvari sumar cijele priče, sve se uklapa savršeno dobro. Mislite da sigurnosna situacija u državi nema ekonomskog impakta? Takve stvari koje se dešavaju pored nas prolaze kao epizode nekog teškog filma koji gledamo, a mi smo uloge u tom filmu. To sve sigurno ne prolazi neopaženo u očima investitora”, kazao je profesor Halilbegović i poručio:

“A pitamo se zašto nam je skuplji puter nego u Njemačkoj? Pa eto im odgovora. Znači, odgovor je upravo jer svaki investitor što je logika investicione ekonomije, za veći rizik traži veći povrat. A čim vam je veći rizik i čim ne radite na sistemskom smanjenju rizika, šta drugo očekivati nego lošiju i lošiju situaciju”.