"Imajte najbolju bebu": Industrija koja roditeljima obećava spol, visinu i IQ

Šta se danas zaista može "birati"

Kipar se često spominje kao mjesto gdje se mogu "naručiti" osobine bebe. To je samo djelimično tačno, i samo za jedan dio ostrva.

Na sjeveru, u samoproglašenoj Turskoj Republici Sjeverni Kipar koju priznaje samo Turska, nekoliko klinika na svojim stranicama nudi izbor spola. Klinika Cyprus IVF Hospital u Famagusti predstavlja se kao centar za "IVF, izbor spola i donaciju" i nudi genetsko testiranje embriona za "porodični balans sa željenim spolom". Klinika Dünya IVF u Kireniji na turskom piše da se izbor spola može obaviti "radi porodične ravnoteže", a cijene počinju od oko 6.500 eura. Na posredničkim stranicama za medicinski turizam paketi s izborom spola na sjeveru Kipra kreću se od otprilike 4.500 do 8.000 dolara.

Sjever ostrva ima zaseban regulatorni sistem s vlastitim propisima o centrima za asistiranu reprodukciju, ali međunarodni okvir Republike Kipar, uključujući Konvenciju Vijeća Evrope o ljudskim pravima i biomedicini (Konvencija iz Ovieda), tamo se ne provodi. BBC navodi da sjever ima zakone o liječenju neplodnosti, ali nema nezavisnog regulatora, a britanska vlada u savjetima za putovanja upozorava da tamošnje klinike nisu regulisane kao one u Velikoj Britaniji.

Prema podacima iz maja 2026. koje je kasnije prenio portal T-Vine, na sjeveru Kipra bilo je 17 licenciranih klinika za vantjelesnu oplodnju. BBC je ove godine objavio istragu prema kojoj je najmanje 30 djece, većinom iz britanskih porodica, možda začeto spermom ili jajnim ćelijama donora koji nisu bili oni koje su roditelji odabrali. Lokalno ministarstvo zdravstva pokrenulo je istragu, a jedna od klinika je osporila navode.

Na jugu, u Republici Kipar, izbor spola je zabranjen zakonom o medicinski potpomognutoj reprodukciji iz 2015. godine. Izuzetak je dozvoljen samo kad treba spriječiti tešku bolest vezanu za spol, i to uz pismeno odobrenje državnog Vijeća za medicinski potpomognutu reprodukciju. Klinici koja prekrši zabranu prijeti oduzimanje dozvole i kazna do 150.000 eura, a odgovornoj osobi do sedam godina zatvora. Genetsko testiranje embriona dozvoljeno je samo iz medicinskih razloga koje propisuje to vijeće.

U SAD-u, gdje nijedna savezna država ne zabranjuje izbor spola, tržište je otišlo dalje. Njujorška firma Nucleus Genomics je u novembru 2025. zakupila cijelu stanicu metroa Broadway–Lafayette i plakate oko velikih klinika za vantjelesnu oplodnju, sa sloganom "Have your best baby" (Imajte svoju najbolju bebu) i porukama poput "Visina je 80% genetska" i "IQ je 50% genetski". Prema pisanju MIT Technology Reviewa, njujorški javni prevoz odbio je reklame "Imajte djevojčicu" i "Imajte dječaka" zbog pravila o diskriminaciji, ali je pustio onu o visini.

Nucleus trenutno za 9.999 dolara nudi analizu do 20 embriona. Pored stotina nasljednih bolesti, firma procjenjuje i spol, visinu, boju očiju i kose te rezultat na testovima inteligencije (IQ). Njen širi program IVF+, koji uključuje i sam postupak vantjelesne oplodnje, počinje od 9.999 dolara mjesečno tokom četiri mjeseca, zavisno od lokacije. Slične usluge nude i Orchid (oko 2.500 dolara po embrionu, samo zdravstveni rizici), Genomic Prediction i Herasight, koji za analizu inteligencije, prema The Economistu, traži do 50.000 dolara. Među investitorima Nucleusa su fondovi povezani s Peterom Thielom i Alexisom Ohanianom.

Spol je jedno, IQ nešto sasvim drugo

Izbor spola je tehnički jednostavan i pouzdan, jer se spolni hromozomi u embrionu lako očitaju. "Biranje" visine ili inteligencije je nešto sasvim drugo. Nijedna klinika na sjeveru Kipra, prema onome što smo mogli provjeriti, ne reklamira izbor boje očiju ili inteligencije, niti ima partnerstvo s američkim firmama koje to nude.

Firme poput Nucleusa koriste takozvane poligenske skorove: zbirne procjene na osnovu hiljada sitnih genetskih varijanti koje su u velikim studijama statistički povezane s nekom osobinom. Problem je u tome što podatak "visina je 80% genetska" opisuje razlike u cijeloj populaciji, a ne koliko tačno test može predvidjeti visinu jednog djeteta.

Studija objavljena 2019. u časopisu Cell izračunala je da bi roditelji koji biraju između deset embriona u prosjeku dobili dijete više za oko 2,5 centimetra ili s oko 2,5 IQ boda više nego da su birali nasumično, uz veoma široke granice greške. Analiza objavljena 2021. u New England Journal of Medicine pokazala je da relativna smanjenja rizika od bolesti, koja firme ističu, u apsolutnim brojevima često znače smanjenje od svega nekoliko desetinki postotnog poena. Uz to, ovi skorovi su višestruko precizniji za ljude evropskog porijekla, jer su na njima rađene velike genetske studije.

Naučnici upozoravaju da su mogućnosti takvih testova mnogo ograničenije od reklamnih obećanja. Evropsko društvo za humanu genetiku nazvalo je ovu praksu "nedokazanom i neetičnom". Evropsko društvo za humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE) ocjenjuje da je njena klinička korist niska do nepostojeća. Američko udruženje za reproduktivnu medicinu (ASRM) u decembru 2025. je zaključilo da je riječ o nedokazanoj tehnologiji koja se zasad ne bi smjela nuditi kao usluga u liječenju. U Velikoj Britaniji je, prema regulatoru HFEA, takvo testiranje embriona nezakonito.

U septembru ove godine Odjel za nacionalno oglašavanje (NAD), samoregulatorno tijelo američke oglašivačke industrije, preporučio je da Nucleus izmijeni ili povuče niz reklamnih tvrdnji, uključujući one da može pronaći embrion koji će postati "najviši" ili "najpametniji". Firma je najavila žalbu.

Šta je dozvoljeno u BiH

U oba entiteta izbor spola djeteta iz nemedicinskih razloga je zabranjen. Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski pomognutom oplodnjom Federacije BiH iz 2018. u članu 44 zabranjuje korištenje postupka radi odabira spola, osim radi izbjegavanja teške nasljedne bolesti vezane za spol i uz saglasnost nadležne komisije. Klinici za prekršaj prijeti kazna od 20.000 do 150.000 KM. Preimplantacijska genetička dijagnoza dozvoljena je samo kad postoji opasnost od prenošenja nasljedne bolesti.

Zakon Republike Srpske iz 2020. je još stroži: zabranjuje i izbor spola i unošenje bilo kakvih promjena u genom embriona. BiH je 2007. ratifikovala i Konvenciju iz Ovieda, koja zabranjuje izbor spola osim radi izbjegavanja teške nasljedne bolesti.

Ni u jednom od dva zakona poligensko testiranje embriona na visinu ili inteligenciju nije dozvoljeno, jer se genetska dijagnostika smije koristiti samo u medicinske svrhe. U praksi, većina parova u BiH ima drugačiji problem. Kako je N1 ranije pisao, jedan pokušaj vantjelesne oplodnje u privatnoj klinici košta od 8.000 do 12.000 KM, a javni fondovi pokrivaju tek dio troškova.

Odakle se vratila riječ eugenika

Riječ je skovao britanski prirodnjak Francis Galton 1883. godine, a dolazi od grčkog izraza za "dobro rođenje". Galton, rođak Charlesa Darwina, smatrao je da čovjek može usmjeravati evoluciju vlastite vrste, ohrabrujući one koje smatra "boljima" da imaju više djece, a ostale da imaju manje.

U prvoj polovini 20. stoljeća ideja je postala zvanična politika u nizu država. Do 1930-ih više od 30 američkih saveznih država imalo je zakone o sterilizaciji, a sterilisano je više od 60.000 ljudi. Vrhovni sud SAD-a je takvu praksu 1927. potvrdio u slučaju Buck protiv Bella. U Švedskoj je između 1934. i 1975. sterilisano oko 63.000 ljudi, uglavnom žena, od čega otprilike polovina pod prisilom ili pritiskom. Nacistička Njemačka je 1933. donijela zakon na osnovu kojeg je sterilisano oko 400.000 ljudi, a program "eutanazije" usmjeren prvenstveno na osobe s invaliditetom odnio je, prema procjeni Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, oko 250.000 života.

Nakon Drugog svjetskog rata eugenika je odbačena kao rasistička pseudonauka. Ali ideja nije nestala, nego je promijenila oblik.

Od države do potrošača: "liberalna eugenika"

Krajem 20. stoljeća dio filozofa i bioetičara počeo je braniti ono što su nazvali "liberalnom eugenikom": odabir osobina djeteta koji ne nameće država, nego ga slobodno biraju roditelji. Upravo o tome piše norveški pisac i profesor Jan Grue u tekstu koji je Guardian objavio 27. oktobra. Grue, koji od djetinjstva živi s rijetkim mišićnim oboljenjem, tvrdi da se eugenika vratila kao "logičan nastavak kapitalističkog individualizma", u kojem se i dijete posmatra kao projekat za optimizaciju.

Zagovornici odgovaraju da roditelji već danas biraju embrione bez teških nasljednih bolesti i da je proširenje izbora pitanje lične slobode, a ne državne prisile. Upravo ta razlika, između izbora i prisile, nalazi se u središtu današnje rasprave.

Šta dolazi poslije: uređivanje gena

Sljedeći korak, genetsko uređivanje embriona, i dalje je zabranjen u većini svijeta. Kineski naučnik He Jiankui je 2018. objavio rođenje blizanki čije je gene mijenjao tehnologijom CRISPR i zbog toga je osuđen na tri godine zatvora. Konvencija iz Ovieda zabranjuje promjene genoma koje bi se prenosile na potomke, a u SAD-u agencija FDA ne smije ni razmatrati zahtjeve za kliničku primjenu takvih zahvata. Ipak, u posljednjih godinu dana pojavilo se nekoliko američkih startupa koji otvoreno istražuju uređivanje embriona, među kojima je i Preventive, čiji su investitori, prema Wall Street Journalu, Sam Altman i Brian Armstrong.

"Bolja društva, a ne bolji ljudi"

Kritičari upozoravaju da "pozitivna" selekcija uvijek znači i selekciju protiv nečega. Grue, koji je kao dijete pogrešno dijagnosticiran sa spinalnom mišićnom atrofijom, piše da je ideal "najbolje bebe" opasno blizak idealu savršenog radnika: pametnog, efikasnog i nikad bolesnog. Nasuprot tome stoje osobe s invaliditetom i hroničnim bolestima, kao i činjenica da većina invaliditeta nije posljedica samo gena, nego susreta genetike i života.

Primjer koji se često navodi je Danska. Prema istraživanjima, tamo se prekida većina trudnoća nakon prenatalne potvrde Downovog sindroma, a pojedine analize navode udio veći od 95 posto. Grue zaključuje da bi trud trebalo usmjeriti u društva koja prihvataju nesavršenost, umjesto u pokušaj da se proizvedu savršeni ljudi.