U sarajevskoj ulici Ljubljanska na broju 10, u blizini strogog centra grada, u vrijednoj zoni koja je nastala za vrijeme Austro-Ugarske i koja je karakteristična po porodičnim vilama iz tog perioda i niskim stambenim objektima, niče luksuzno zdanje. Niko nije protiv gradnje i razvoja grada, kažu stanari obližnjih ulica, ali da li je ovdje sve po zakonu? Niko im, tvrde, nije tražio saglasnost, niti uvažio njihovo mišljenje. Zabrinuti za svoju imovinu i sigurnost najavljuju proteste ispred Općine Novo Sarajevo, ali vrlo vjerovatno i tužbu.

Prema dokumentaciji koju je prikupio N1, investitor E-SPV d.o.o. Sarajevo posjeduje urbanističku i građevinsku dozvolu Službe za oblast prostornog uređenja i urbanizma Općine Novo Sarajevo. Pribavljena je i Saglasnost Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Općina navodi da su prikupljene i ostale saglasnosti te je investitoru izdato odobrenje za građenje. A kako je sve to obavljeno bez vlasnika garaža na koji se naslanja objekat u izgradnji, kako bez saglasnosti porodice Riter koja živi u vili tik do gradnje?

Od koga je tražena saglasnost?

Općina tvrdi da je pojedinim vlasnicima obližnjih parcela, upućen poziv za uvid u Idejno rješenje, a za one parcele za koje se nije moglo utvrditi vlasništvo obavijest je bila izložena u prostorijama MZ Kovačići i u Općini Novo Sarajevo, te na njihovoj web stranici. Građani, tvrde, ne znaju ništa. Saglasnost je, navodno, kažu, tražena od Stambene zadruge Bosna za koju se ne zna da li više postoji, ali i od osobe koja je odavno pokojnik.

“Uvidom u spis predmeta nije utvrđeno da je upućen poziv Stambenoj zadruzi Bosna”, kaže za N1 Aida Medošević, pomoćnik načelnika za inspekcijske poslove, te dalje pojašnjava postupak izdavanja urbanističke saglasnosti:

“U postupku izdavanja saglasnosti geometar ima zadatak da identifikuje kontaktne parcele, na osnovu čega voditelj postupka upućuje poziv zainteresovanim strankama kako bi im omogućio uvid u Idejno rješenje. Dakle, ne traži se saglasnost nego se omogućava uvid u Idejno rješenje planirane gradnje. U konkretnom predmetu, nadležni inspektor je utvrdio da su identifikovane kontaktne parcele i upućen je poziv za stanare koji su identifikovani kao nosioci prava vlasništva nad tim parcelama.”

Pitamo, ko su vlasnici tih parcela, na što nam odgovara da “te podatke ne može davati, te da to nije njen predmet”.

Na konstataciju, kako očekivati da građani svakodnevno idu u prostorije Mjesne zajednicu, inspektorica odgovara: “Pa nažalost, trebali bi. Zakon to propisuje kao način javnog priopćenja i pozivanja.”

Ekipa N1 se na mjestu događaja uvjerila da je niz garaža u direktnom kontaktu sa gradilištem. Zašto onda vlasnici garaža nisu pitani za saglasnost?

Vlasnica jedne od garaža Vjekoslava Simčić-Sanković, ugledna profesorica arhitekture, strahuje da bi garaže mogle biti devastirane i demolirane.

“Niko nije tražio našu saglasnost. Naše garaže biće devastirane i demolirane, ako se potkopavaju, a niko nije predvidio posebne temelje ispod garaža. No, to je jedan sitni problem šta se dešava sa našim objektom (Emerika Bluma 5,7,9) koji je u ratu jako devastiran i na neki način eksplozijom rastrešen. Naša konstrukcija je već uzdrmana”, govori nam zabrinuta Simčić-Sanković.

Navodi i da poslije rata svi su morali legalizirati garaže jer je to privatno vlasništvo.

“To što su navodno dobili, to je jedna fiktivna lažna saglasnost od Stambene zadruge Bosna”, ističe Simčić- Sanković.

Pomoćnik načelnika za inspekcijske poslove tvrdi, iako svi vide drugačije, da se objekat ne naslanja na garaže i da nije u direktnom kontaktu sa njima.

“Šipovi nisu granica objekta. To je samo tehnologija izvođenja radova kako bi se moglo pristupiti kopanju podzemnim etažama. To nije granica objekta. To je samo zaštita građevinske jame. To nije objekat”, kaže Medošević.

Ni Igora Hota, vlasnika jedne od garaža na koju se naslanja stambeni objekat u izgradnji, niko nije pitao za saglasnost.

“Na koji način to ugrožava garaže, strukturu, da li će biti oštećene ili neće, šta će se dešavati… Ja nemam nikakve ideje, ali definitivno nas nije pitao niko ni za kakvo mišljenje“, kaže Hot.

Da li je sigurna imovina, da li su sigurni ljudi prvenstveno, pitali smo ovo i još mnogo toga investitore, od kojih nismo dobili odgovore, jer kako nam je rečeno, investitor je imao saobraćajnu nesreću, pa ne može pred kamere. Umjesto njega odgovore su putem e-maila dali projektanti.

“Garaže su locirane ispod planiranog objekta i najmanji, odnosno nikakav su problem u ovoj priči. Novi objekat je propisano odmaknut od leđnog zida garaža, a garaža kao postojeći građevinski objekat je osigurana zidovima građevinske jame odnosno šipovima. Za garažu ne postoji nikakva opasnost, što je očigledno”, navode projektanti.

U daljem odgovoru “umiruju” stanare:

“Ispod cijelog objekta je temeljna ploča koja će stajati na veoma tvrdom tlu – laporu, tako da se ne očekuju slijeganja ispod objekta, s obzirom na veliku dubinu ukopavanja”.

Upitne gasne instalacije i izgubljeni životi

Posjetili smo i Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo da saznamo kakva je njegova uloga u odobravanju gradnje ovog luksuznog objekta.

“Općina Novo Sarajevo se nama obratila u sklopu redovne procedure u vezi planiranog objekta što je prethodno definisano prostorno-planskom dokumentacijom, odnosno Regulacionim planom. U toj redovnoj proceduru gdje Zavod izdaje stručno mišljenje, saglasnost ili rješenje o saglasnosti, mi smo prošli svu proceduru, od početka do kraja, gdje smo prvo izdali stručno mišljenje i uslovili i tražili određene izmjene na objektu, ali opet u okviru važećeg Regulacionog plana koji je i nama najviši zakonski oblik za djelovanje u prostoru. Taj projekat smo vratili na doradu, onda je Općina ponovo uputila projekat na razmatranje Zavodu, i kada smo ustanovili da one izmjene koje su tražene našim stručnim mišljenjem su ispoštovali, mi smo na kraju procedure izdali i rješenje o saglasnosti”, rekao je Boris Trapara, direktor ovog Zavoda.

Ina Ćehić, stanarka zgrade ulice Emerika Bluma 7, koja se nalazi preko puta gradilišta, razočarana je odnosom vlasti prema ovoj ulici i građanima.

“Žalili smo se načelniku u junu ove godine i iznijeli stav da nije pogodno da se ikakvi radovi rade prekoputa u Ljubljanskoj. Oni nas nisu poslušali i dalje rade po svom nahođenju. Pokušavamo urazumiti vlast da je ispod naše zgrade podvodni teren. Ako budu išli daleko na minus tri, kako su najavili, mislim da ćemo imati velikih problema što se tiče naše imovine i našeg zdravlja. Ne znamo ni sami koliko naša zgrada može da izdržati”, govori nam Ćehić, koju jedva čujemo, od lupanja i radova koji su uveliko počeli.

Nedavno su građani imali i sastanak sa načelnikom Općine Novo Sarajevo Hasanom Tanovićem, kojem su rekli da ne žele da se radi onako kako je predviđeno, plus 6 i minus 3, i zbog toga su, kako tvrde, optuženi da sprečavaju razvoj grada.

“Nismo protiv izgradnje! Mi smo za izgradnju koja je primjerena ovom okruženju, to jeste, da tu budu objekti 5+2, da bude usitnjena gradnja i da ne bude ništa ispod prizemlja. Može biti neki podrum, ali ne da budu tri etaže pod zemljom, zato što je tlo podvodno”, govori nam Vjekoslava Simčić- Sanković.

Njena komšinica Edina Kamenica koja živi u ovom naselju od 1985. godine, kaže da se ovaj kraj nekada, kada vjerovatno nije bilo ni jedne zgrade, zvao Pišćivode, što znači – pišti voda, i to se, dodaje, pokazalo prilikom izgradnje ove zgrade.

“Početak izgradnje naše zgrade se čekao godinu i po zbog vode koja je nadirala sa svih strana. Dolazi rat. Mi smo protjerani 30. septembra 1992. godine, a nakon toga, s obzirom da je zgrada bila na samoj liniji, pola zgrade je bilo pod kontrolom Vojske RS, a druge dio nije bio ni pod čijom kontrolom, ali su snage Armije RBiH često pokušavale da tu uđu. Nakon našeg protjerivanja, vojnici RS su probušili zidove u jednom dijelu zgrade i otkotrljali su bure puno ekploziva i ono je prepolovio zgradu. Godinama je drugi dio zgrade bio potpuno razrušen i na jedvite jade su naše komšije, uz pomoć donatora i na neke druge načine pokušavali da dođu do svojih stanova. Zgrada je tada toliko razdrmana i posljedice se mogu vidjeti ako uđete u bilo koji od stanova. I u mom stanu se vide pukotine. Svaki zemljotres te pukotine još više raširi”, priča nam Kamenica.

Osim toga, Kamenica tvrdi da su tu upitne i gasne instalacije koje su razdrmane u ratnim okolnostima, te da nikada ozbiljno ni od koga nisu pregledane, a u prošlosti neki su i život zbog toga izgubili.

“Nažalost, zbog takvih instalacija kakve jesu, jedna naša mlada komšinica je stradala, a zamalo i još dvije. Mi svi ostali smo prije nekoliko dana bili preneraženi kada je dolazio odžačar i kada je snimao kamerama te dimnjake i ustanovio pukotine i dao nekoliko preporuka. Jedna od tih preporuka je da se u tom jednom lancu, gdje se nalaze gasni bojleri, oni ukinu. Zamislite, pored nas se gradi zdanje super luksuzno i mi nemamo ništa protiv da naš grad cvjeta i da niču takva zdanja, ali odmah do njega je zdanje gdje se preporučuje da se gase bojleri, da oni mogu biti opasni po život. To je apsurdno”, razočarano kaže Kamenica, dodajući da je njihova zgrada kao đerđef te da se zato i plaše da će ih građevinska jama u blizini još više razdrmati.

Projektanti na ovo repliciraju: “Pitanje podzemnih voda je uvijek dio “paušalnih i nepromišljenih” amaterskih priča. Niko ne treba da očekuje ‘podzemnu rijeku’ koja će odnijeti garaže, ili zgradu sa oštećenim dimnjacima u Ulici Emerika Bluma. Zaista je, u najmanju ruku, nepristojno dovoditi u vezu dimnjak od i te kako udaljenog novog objekta, koji treba da se gradi. Komentar zaista nije potreban.”

Građani bili protiv na MZ, a Gradsko vijeće usvojilo Regulacioni plan

Nezaheta Kulenović, također stanarka Emerika Bluma, ističe da je njihova zgrada napravljena na šipovima, te ponavlja, kao i ostali stanari, da je tu podvodno zemljište.

“Bojim se jednog dana da ćemo svi poletiti. I ova zgrada iznad što je od mermera (op.a British Council), ko je i to dozvolio? To su bile sve privatne kuće, nije bilo zgrada. Preživjeli rat, vratili se, popravljali, podnosili buku i evo došlo nam je tako da Općina i organi ne uvažavaju građane”, razočarano će Kulenović.

Spratnost je, kaže pomoćnik načelnika za inspekcijske poslove, određena Regulacionim planom Kovačići.

“Odluka o ovom Regulacionom planu Kovačići donesena je 2010. od Gradskog vijeća. Prilikom izrade, javnost je morala biti uključena u sve faze izrade planskog dokumenta kako to i propisuje metodologija izrade planskih dokumenta, a u konačnici je plan usvojen 2013. godine. Sve faze izrade od nacrta do konačne verzije, javnost je morala biti uljučena i morale su biti javne rasprave”, ponavlja pomoćnik načelnika za inspekcijske poslove i dodaje da je Gradsko vijeće usvojilo plan te da to nije nadležnost Općine.

Građani, kako kažu, tada su bili protiv. Stanarka Nezaheta Kulenović, istaknula je da Regulacionim planom jeste predviđena ova zgrada i da su tada svi imali primjerbe, ali da one nisu uvažene.

“I ponovo smo na Mjesnoj zajednici potencirali to, ali izgleda da Općina, i ko je dozvolio, ne uvažavaju naše primjerbe. Normalno da se bunimo iz razloga zato što će ova zgrada i zakloniti nama svjetlost”, kaže nam Kulenović koja je stanarka ovog naselja od prije rata i dodaje da su tu nekada bile tri divne vile.

Još jedna zabrinuta stanarka stala je pred naše kamere. Aida Hot, između ostalog, ističe da treba da se sačuva zelenilo, odnosno okoliš, a koji je prvi stradao.

“Tu su bili divni borovi koji su srušeni, niko na to ne reaguje”, navodi Hot koja živi u Emerika Bluma 9. U tom ulazu nedavno se istraživalo odakle voda u njihovim podrumima. Sumnjalo se na neispravne instalacije, ali se ustanovilo da je voda godinama pronalazila put do tog podruma i pronašla ga. Otud i strah stanara da će kopanje u blizini još više pogoršati stanje.

Prije nekoliko dana građani su poslali pismo na pet institucija, tražeći da se zaustavi gradnja, odgovor ni od koga još nisu dobili. Došli su samo mediji i tek poneki vijećnik Općine Novo Sarajevo odlučio je javno progovoriti o ovoj temi.

Vijećnik Srđan Srdić je na svom Facebook nalogu napisao: “Niče zgradurina u naselju Kovačići, tačnije u ulici Ljubljanska! Ja kao vijećnik koji sam već drugi mandat u Vijeću Novo Sarajevo uopće nisam upoznat sa ovim “čudom”! Građani su zgroženi, a po nekim naznakama mogli bi biti i ugroženi”.

Njegov kolega iz vijećničkih klupa Arslan Dučić, također je digao glas protiv gradnje, ali i iseljenja Ive Ritera.

“Općinski načelnik sa ‘svojim rukama’ u Vijeću na silu prelomio: Starosjediocima rješenje za iseljenje, a investitoru dozvola za građenje”, glasio je naslov teksta u kojem je Dučić pojasnio da je zapravo početak radova u ulici Ljubljanska 10 itekako povezan sa hitnom sjednicom koja je održana proteklih dana i na kojoj se tražilo hitno rješenje za porodicu Riter.

Naime, dugi niz godina Ivo Riter pokušava da riješi svoj stambeni problem. Nosilac je stanarskog prava u ulici Trnovska 9, ali Općina Novo Sarajevo ulaže napore da ga izmjesti iz objekta i smjesti u neku od uslovnih stambenih jedinica u vlasništvu Općine, zbog, kako kažu, zdravlja i života njega i njegove porodice.

Ekipa N1 posjetila je dom Ive Ritera i njegove supruge Alme. Njegova borba za krov nad glavom traje godina. O tome detaljnije čitajte OVDJE.