S pojavom pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini, ali i globalno, pojavio se fenomen infodemije, ogromnog broja informacija i tačnih i netačnih, zbog čega je publici teško odrediti kome vjerovati. Lažne vijesti koje se plasiraju s ciljem da se javnost obmane ili dezavuiše, česte su za vrijeme kriza, poput posljednje koja je zadesila cijeli svijet.

Obilje informacija dio je naše svakodnevnice. Provjerene ili neprovjerne, lažne ili istinite utječu na kreiranje javnog mnijenja, ali i na živote građana. Informisanje putem portala i društvenih mreža najčešći je način na koji građani dolaze do željenih ili neželjenih informacija.

N1: Kako se informišete?

“Putem portala”.
“Na televiziji , portali, sve pomalo”.
“Uvijek potražim više izvora i provjerim nekim drugim putem, npr. vijesti ili čak novine”.
“Ne vjerujem 100 posto, možda 80 – 90 posto vijestima, ostalo tražim preko prijatelja poznanika”.
“Ako je na više mjesta ista informacija potvrđena onda to govori da je uredu informacija”, kažu nam građani Sarajeva.

Neiskustvo u korištenju interneta i društvenih mreža predstavlja problem bh. društva, koje je i dalje izrazito medijski i informacijski nepismeno.

“Do nas dolaze različite informacije koje uopće ne propitujemo. Kada pročitamo neku vijest, nažalost većina ne propituje ko je objavio, zašto je objavio, da li nam je dao potpunu informaciju, da li je potpisan autor, ima li izvor, da li je izvor kredibilan, to su sve neka pitanja koja bismo trebali svakodnevno postavljati“, izjavila je Lamija Silajdžić, odsjek za komunikologiju FPN.

“Dobili smo kontraefekat gdje su mediji u svoje biznis modele ugradili neke segmente manipulisanja činjenicama, upravo zbog toga da bi došli do većeg broja publike, pošto je tržište takvo na društvenim mrežama, onda im ovo se čini kao lak način da dođu do toga, onda dobijemo jedan ekosistem u kojem mi nespremni dočekamo pandemiju koja sama po sebi nesigurne informacije ima“, rekao je Darko Brkan, UG Zašto ne-

A s pojavom pandemije u BiH očit je postao izostanak povjerenja u institucije i zvanične vijesti.

“Bilo je dosta problema sa kriznim komuniciranjem institucija na način da one nisu pravovremeno plasirale informacije, da su plasirale možda neujednačene brojeke o osobama koje su zaražene i koje su preminule i slično, zbog čega publika zaista jeste onako zbunjena“, navela je Anida Sokol, Media centar.

Alternativa su postale društvene mreže koje su plodno tlo za širenje dezinformacija, a plasiranje lažnih vijesti na taj način brzo nanosi štetu, čak i uprkos organizacijama koje raskrinkaju takve vijesti.

“S jedne strane imate poluinformacije, dezinformacije, laži koje se veoma lako prenose preko društvenih mreža, koje su vrlo često atraktivne i pitke, to su neki kratki videi, laka i jednostavna objašnjenja, pa na kraju krajeva neki jednostavni lijekovi, a s druge strane imate stručnjake koji ne mogu sa sigurnošću da tvrde da je to što oni govore sto posto tačno“, mišljenja je sociolog Srđan Puhalo.

Najviše dezinformacija u BiH ipak i dalje se odnosi na one političke.

“Preko 60 posto naše baze otpada na nešto što je vezano za politiku. Imate jako puno ovih tema koje su vezane za estradu, život i slično. Ali politika dominira i u zadnju godinu dana dominira pandemija“, istakao je Brkan.

Ogroman broj podataka svakodnevno se generiše na internetu, uz nemogućnost provjere apsolutno svake objave na društvenim mrežama.

“Ukoliko uvedemo neke zakone, neka ograničenja vi ćete tu uvijek imati problem gdje je granica slobode govora. Uvijek će biti oni koji će koristiti taj zakon za sputavanje slobode govora i građana i medija“, naglasila je Sokol.

Zato je važno da društvo shvati opasnost širenja dezinformacija i teorija zavjere, a osnovni model za konzumiranje kvalitetnog sadržaja jeste edukacija, te jačanje medijske i informacijske pismenosti.