Iranski par utočište pronašao u BiH: Osam godina na putu bez doma, s jednom željom – da opet budu porodica

Držeći se za ruke, baš kao i danas, Feriba i Ferhad su prije dvije godine kročili u migrantski kamp Ušivak. Težak životni put dijele zajedno, od Ferhadovih problema s mentalnim zdravljem prije više od decenije, do Feribinih zdravstvenih poteškoća danas, dijabetesa i astme. Život u Teheranu, gdje je Ferhad radio na fakultetu, a Feriba kao laboratorijska tehničarka, postao je nepodnošljiv nakon što su odlučili promijeniti vjeru i postati kršćani.

Ferhad je za N1 kazao:

„Svi znaju kakva je situacija u Iranu, zna to cijeli svijet. Mi smo tamo živjeli kao kršćani i bilo nam je izuzetno teško. Upravo zbog toga smo donijeli odluku da napustimo Iran. Izašli smo iz Irana, ali dio našeg srca je i dalje tamo. Nismo došli zbog materijalno boljeg života. Došli smo da imamo mir – da mogu slobodno držati suprugu za ruku i hodati s njom ulicom. Nažalost, u Iranu to nismo mogli.“

Iran su napustili prije osam godina. Šest su proveli u Srbiji, a posljednje dvije u Bosni i Hercegovini. Oduševljeni su ljudima koje su ovdje upoznali, ali njihova najveća želja godinama je ista, da se ponovo sastanu sa sinom.

"Imamo sina koji živi u Belgiji i nadamo se da ćemo što prije uspjeti otići iz Bosne i biti s njim. Ipak, ljudi ovdje su divni. Osjeti se iskrena dobrota u njihovim srcima. Hvala Bogu na takvim ljudima, jer svako jutro, kada ustanem, molim za zdravlje svih ljudi ovdje.", rekao je Ferhad.

Feriba nam je kazala:

„Našeg sina, jedinog kojeg imamo, nismo vidjeli već četiri godine. Nedostaje mi Iran, jer sam tamo zasnovala porodicu, tamo sam rodila sina, tamo je cijela moja porodica. Ali, takav je život.“

Na Iran ih podsjeća čaj koji često piju, a s posebnom zebnjom prate dešavanja u toj zemlji. Nakon eskalacije protesta i ograničavanja interneta nisu uspjeli stupiti u kontakt s porodicom.

Ferhad je kazao:

„Pratimo šta se dešava u Iranu, ali zbog prekida interneta nismo mogli stupiti u kontakt s porodicom. Rekli su mi da je moj rođak ubijen, tako sam čuo, ali od tada nisam mogao razgovarati s porodicom.“

Zadovoljni su uslovima u kampu Ušivak, gdje su trenutno jedina iranska porodica. Većina ostalih korisnika dolazi iz Egipta i Afganistana. Nadležni navode da su, osim osnovnih potreba, korisnicima osigurani i psihološka te 24-satna zdravstvena zaštita, a sigurnosni problemi su minimalni. Nadležni kažu, zato što su tu smještene ranjive kategorije- maloljetnici bez roditeljske pratnje, prodice i stariji, svi u potrazi za bojim životom.

Anes Dinarević, koordinator PPC Ušivak:

„To su ljudi koji su krenuli, što se kaže, trbuhom za kruhom – za svojom egzistencijom. Ljudi koji samo žele da se prema njima postupa ljudski.“

Iranska kriza zasad nije dovela do povećanog dolaska Iranaca u ovaj centar. Trenutno su tu samo Feriba i Ferhad, s nadom da će se uskoro spojiti sa sinom. Zbog Feribinog zdravstvenog stanja ne mogu nastaviti put prema Hrvatskoj, ali kažu da se ovdje osjećaju sigurno.

Ferhad je kazao:

„Najvažnije u životu je da čovjek ima mir i sigurnost. Ovdje osjećamo ono što tamo nismo imali. Gdje god da odemo, uvijek smo stranci i to nikada neće biti kao u Iranu, ali se trudimo da nam svaki dan bude bolji od prethodnog. Ovdje, kada vidim policiju, ne osjećam strah – čak mi je i drago da je vidim. U Iranu to nije bilo tako. Tamo se policije plašite. Policija puca na djecu i zbog toga tamo nismo mogli imati mir.“

Nikada neće biti kao u Iranu, kažu nam, ali sigurnost im je danas najvažnija. Uprkos teškom putu, i dalje nalaze razloge za osmijeh i lijepe želje – ponešto i na našem jeziku.

"Vidimo se, ćao, thank you!".

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad