Reporter N1 Rasim Pavica skoro mjesec dana borio se sa Covidom. Od prvih simptoma bio je sa 'nepostojećom zarazom', potom šest negativnih PCR testova, hospitalizacija, postcovid oporavak. Prošao je težak put do ozdravljenja, koje i dalje nije konačno. U razgovoru sa našim kolegom saznali smo detalje samo jednog 'sukoba' s korona virusom. A svaki je drugačiji.

Mnogi i ne znaju kako se zaraze koronavirusom. Da li ti znaš kako si se zarazio ?

Pripadam skupini ‘mnogih’.  Ne samo, da ne znam kako sam se i gdje zarazio, nego nikada nije ni dokazana aktivna zaraza. Tek je treći serološki nalaz pokazao prisutnost antitijela, na osnovu čega su ljekari konstatovali da sam prebolio COVID.

Koliko si prije bio svjestan nepoznatog neprijatelja, koliko si poštovao epidemiološke mjere?

Izuzetno. Uskoro će godina dana kako sam dio tima N1, tima izvrsnih profesionalaca i kolega, i u tih godinu dana najčešće sam upravo radio dnevne epidemiološke izvještaje. Čak toliko često da su me, nekoliko puta, stariji sugrađani u gradskom prijevozu iz šale zvali: korona. Tada je to bilo simpatično i reagovao sam sa osmjehom. I dalje poštujem i uvažavam riječ struke. S obzirom na to da u široj porodici imam hronične srčane i onkološke bolesnike, uvijek s velikim oprezom pristupam svim svojim obavezama.

Kad si spoznao da si bolestan, koji su prvi simptomi bili, kako su se razvijali?

Tog dana sam bio u parlamentu, pratio sam sastanak entitetskih premijera i predsjedavajućeg Vijeća ministara o problemu nabavke vakcine, i po dolasku pojavila se neka mučnina u stomaku, nakon čega sam osjetio i blagu nemoć. Sve sam to pripisao hroničnom umoru i gladi, jer sam se odmah nakon “kasnog” doručka bolje osjećao. No, u povratku kući ponovo sam osjetio istu slabost i primijetio da sam blago febrilan. Čim sam ušao u stan, ukućanima sam rekao da mi ne prilaze, izolovao se u sobu i pozvao porodičnog ljekara koji mi je kazao da se za četiri dana odem testirati kako bi bili sigurni da test neće biti lažno negativan. Preporučio mi je da koristim duplu dozu paracetamola za temperaturu, a u slučaju pogoršanja stanja da se javim u COVID ambulantu. Nažalost, moje opće stanje iz dana u dan je bilo sve lošije pa sam već u subotu ujutro morao zatražiti  pomoć ljekara.

Kako bi opisao danas prvu reakciju,  a potom i put pacijenata- adekvatan ili ne ?

Mislim da sam se vodio protokolom i uputama koje se bile na snazi. Reagovao sam odmah istog dana i bez imalo straha. Isto tako su reagovali i ljekari kojima sam se obraćao.

Da li je negdje neko ‘zakazao’ jer si hospitaliziran?

Ne, u mom slučaju je hospitalizacija bila jedini izlaz jer je, nakon šest dana temperature koja bi se javljala na svaka dva sata i bila izuzetno visoka, uz tri – četiri infuzije koje sam primio u tom periodu, antibiotik Pancef koji sam ispio i brojne druge lijekove, temperatura i dalje bila tu, slabost i nemoć sve izraženija, a posljednja dva dana javljao se povremeno i kašalj. Tada sam već bio dva puta testiran PCR-om i oba su bila negativna, a RTG pluća pokazao je početak upale, zbog čega su nadležni porodični ljekar i ljekar u COVID ambulanti zajedno zaključili da je hospitalizacija najbolja opcija. Iako sam sve to vrijeme bio negativan, primljen sam na Infektivnu kliniku UKCS-a, u COVID opservatorij, gdje su me ljekari odmah pregledali, uradili dodatni CT snimak i dodatna serološka i PCR testiranja. Po prijemu su mi uključeni oralno i intravenozno antibiotici i infuzija, kao i kleksan zbog spriječavanja mogućeg nastanka krvnih ugrušaka. Treći dan, na Infektivnoj klinici nakon šestog negativnog testa PCR i dva negativna serološka testiranja prebačen sam na Pulmologiju gdje je nastavljeno moje liječenje.

Postoji li protokol liječenja na Covid odjelu?

O liječenju na COVID odjelu ne mogu govoriti jer na tom odjelu nisam bio smješten, upravo iz razloga jer aktivna zaraza nikada nije dokazana. Tek treće i četvrto serološko testiranje rađeno 14-og ili 15-og dana bolničkog liječenja, pokazalo je kako imam antitijela. Moram istaći da su promjene na plućima u nekoliko RTG snimaka ljekarima sugerisale da je riječ o COVID-u jer su , kako kažu, bile karakteristične upravo za COVID, zbog čega su toliko i institirali na dodatnim testovima . Ono što mogu kazati u kontekstu liječenja jeste da dugujem ogromnu zahvalnost prvo Bogu Uzvišenom, potom cijeloj porodici, prijateljima i kolegama, naručito mojoj supruzi i kćerkici,  a onda ljekarima, sestrama, higijeničarkama, servirkama – svi oni su pokazali, barem u mom slučaju, vrhunsku profesionalnost, stručnost, odgovornost i ljubaznost.

Strah?

Ne mogu reći da sam se bojao, ali mi nije bilo potpuno svejedno kada sam u dva navrata, zbog niske saturacije bio priključen na kisik. No, to nije ni blizu onoga kroz šta, nažalost, prolaze teži slučajevi oboljelih. Onda vam patnje tih ljudi i vaše stanje djeluju neuporedivo i osjetite kako zapravo bespotrebno paničarite.

Šta je preporuka stručnjaka za postocovid oporavak?

Ah, taj postcovid… Pacijent sa kojim sam dijelio bolničku sobu dokaz je da je katkad postcovid teži od COVID-a. Bubrezi, jetra, srce, mokraćni kanali, bukvalno cijeli ljudski organizam reaguje. Od pojave bolova do zatajenja bubrega, krvi u mokraći, subfebrilnosti koja se javlja sama od sebe u bilo koje vrijeme i bilo kada, krvavih ugrušaka prilikom kašlja do brzog zamaranja i bolova u kostima. Ovo zadnje i ja osjetim i trebat će izvijesni vremenski period do potpunog oporavka. Trenutno najviše radim na jačanju imuniteta, šetam i trčkaram ( za sprint noge još nisu spremne, a Boga mi ni stomak).  Na otpusnom pismu iz bolnice, nakon 20 dana ležanja ljekari su konstatovali da je nastupila apsolutna regresija u kontekstu upale pluća, svi antibiotici su isključeni, kao i lijekovi za zaštitu jetre i želuca, jedino je ostao aspirin kojeg uzimam jednom dnevno, a nakon izvijesnog vremena i njega ću, uz naravno konstataciju ljekara, ukinuti.

Šta bi bila tvoja poruka svima koji i danas u Covid ne vjeruju, mjere ne poštuju, a  ponovo smo suočeni  sa  sve lošijom epidemiološkom situacijom, pojavom novih sojeva i izostankom vakcina i imunizacije ?

Za te nevjerne Tome poruka – njima njihova vjera, a meni moja. Suvišno je trošiti riječi na njih, ali ako žele nešto dobro sebi učiniti, jer svako dobro, kao i zlo pa teško koliko trun vidjet ćemo ga, neka posjete najbližu ambulantu ili bolnicu i sve te slike koje u glavama kreiraju, raspršit će se. Što se epidemiološke situacije tiče, novih sojeva i vakcine meni je zaista žao naših medicinskih radnika, osjetljivih kategorija stanovništva i svih ostalih koji ispaštaju zbog sporosti i tromosti sistema, nesposobnosti, prebacivanja odgovornosti i/ ili neodgovornosti odgovornih. Ja bih čak išao toliko daleko i postavio pitanje krivične odgovornosti, ljudi nam i dalje umiru, porodice ostaju bez svojih najmilijih, pitanje zaštite zdravlja stanovništva u trećem planu u vremenu pandemije ne smije i ne može biti. Svi ti silni sastanci, pregovori i dogovori bez pravih i konkretnih poteza su kupovina vremena i krinka sakrivanja njihove nesposobnosti da urade posao za koji su ih građani birali. Sve što se sada radi trebalo je biti završeno već u novembru mjesecu prošle godine, kako bismo u decembru već završili sa vakcinacijom medicinskog osoblja i počeli vakcinaciju stanovništva. Ovako, dovedeni smo u situaciju da posmatramo kako zemlje trećeg svijeta, što očito nisu nego smo mi, daleko prije nas počinju sa ovim procesom. Krug se zatvara, postajemo izolovani slučaj u Evropi, a čini mi se, kada se svi počnu otvarati i normalno živjeti mi ćemo biti geto iz kojeg će teško biti izaći ili ući, dok će ti najodgovorniji koristeći brojne olakšice koje su samo sebi kreirali slobodno putovati i uživati, bez imalo osjećaja griže savjesti, jer da je imaju, kao država, ne bismo se našli u ovoj poziciji.