Život često nije jednostavan. A, to osobito osjete oni koji bježe iz zemalja zahvaćenih ratom. Mnogi koji su pobjegli iz Rusije i Ukrajine, spas su pronašli i u BiH. Ovaj put ne govorimo o brojkama i statističkim podacima. Donosimo priču o jednoj majci i njezinim kćerkama. Priču o Oksani, Anji i Daši koje su svoj mir konačno pronašle u Velikoj Kladuši.

Iz pakla rata, Oksanu je život doveo u Veliku Kladušu. Ukrajinka, sa svoje dvije kćerke, morala je napustiti Rusiju. Cijeli život stao je u kofer. Topao i siguran dom pružio im je Semir Šehić. Skoro dvije godine poslije, djevojčice Anja i Daša potpuno su se prilagodile životu u bh. gradu.

Iako je godinu dana razlika u uzrastu, zajedno pohađaju isti razred. Stekle su nova drugarstva, naučile su jezik, odlične su učenice. Iako tihe i stidljive, djevojčice kažu da im se dopada život u Velikoj Kladusi.

“Ja se zovem Anja, idem u školu “25. novembar”u Veliku Kladusu.  Meni je u školi dobro”, kaže 11-godišnjakinja.

“Moj učitelj se zove Ademir Džan. Dobar je prema nama, kao i drugari”, kaže Daša koja ima 10 godina.

Njihova majka, Oksana, priča da je željela sačuvati život svoje djece. Putem društvenih mreža upoznala je Semira, koji joj je pružio ruku spasa. Sada i ona uči jezik, polaže vozački ispit i sa Semirom bavi se poljoprivredom.

“Učim, bude dobro, bude teško, ali polako.  Imamo plastenike i to radimo salatu, krastavac, krompir, paradajz, luk.. Prelijepo je u BiH”, ističe Oksana Šehić.

Osjećaj pripadnosti i sigurnosti ne bi postojao da nije Semira. On je pružio siguran dom Oksani, Anji i Daši, a one njemu porodičan život kome je uvijek težio.

“Velika podrška mi je supruga, bez nje ništa ne bih uspio i moja dva anđela. Gledam ih kao svoje kćerke, kao da sam odrastao s njima i kao da su od prvog dana sa mnom. Živim za njih, nemam za koga drugog nego za njih da ih podignem da ih školujemo pa neka onda biraju sebi šta će”, ističe Samir Šehić.

Njih tri već su dobile azil, ali UNHCR-a kažu da se svi nadaju da će dobiti svu neophodnu dokumentaciju za ostanak u državi.

“Nakon sprovedenog postupka azila koje sprovodi Ministarstvo sigurnosti BiH, sektor za azil, odlučeno je da su dobile supsidijarnu zaštitu. To je jedan manji oblik zaštite u odnosu na izbjeglički status koji se dodjeljuje osobama na godinu dana te protokom te godine Ministarstvo sigurnosti će ponovo odlučivati o njihovom statusu”, govori Emir Kurić iz UNHCR-a.

Jedini ishod koji se priželjkuje je ostanak u BiH, jer niti Semir može zamisliti život bez Oksane, Anje i Daše, niti one bez svog Semira.