Večeras u Pressingu govorili smo o putu i uspjesima naše televizije, o svim izazovima kroz koje smo prošli, i o vrijednostima koje smo sačuvali.

O slobodi, profesionalizmu, borbi za istinu i o misiji da ostanemo nezavisni i hrabri – večeras otvoreno za N1 govorila su reporterke i reporteri, pioniri N1, koji su uz nas od samog početka: Tina Kosor Giljević u Zagrebu, Branislav Šovljanski u Beogradu, i Tina Jelin Dizdar u Sarajevu.

Kako su izgledali prvi koraci? Šta ih tjera da ostanu beskompromisni? Koliko je teško biti nezavisni glas u regionu? Kako smo opstali uprkos napadima i pritiscima?

Početak N1

Na samom početku razgovora u Pressingu su kazali sa kakvim su emocijama dočekali prvu deceniju N1.

Tina Jelin-Dizdar iz Sarajeva kazala je da nije bilo jednistavno od samoh početka, ali da je vrijedilo.

“Još sretnom svima nama, svim gledateljima. Znam da ćete ostati uz nas i narednim godinama. Nije bilo lako. Priča je bila neizvjesna. Sjećam se kada me pozvao i počeo govoriti o projektu svi smo bili sumnjičavi. Međutim, kada su tu novinari došli, i kada sam vidjela ko je sve došao i u Beogradu, Zagrebu, Beogradu imali smo nadu. Imali smo neku vrstu pripreme prije samog početka. Deset godina nakon osjećam se ponosno, ali vjerujem da se tako osjećaju i sve kolege na N1 televiziji. Rasli smo i izrasli smo u nešto što je malo ko vjerovao. Želim se zahvaliti svim ljudima i gledateljima. Slavimo uspjeh i slobodu. Pomogli smo i ostalim kolegama da se slobodnije osjećaju i profesionalno rade svoj posao”, kazala je Jelin-Dizdar.

Tina Kosor Giljević iz Zagreba kazala je da je i u Hrvatskoj na samom početku cijeli projekat bio jako neizvjestan.

“Bilo je neizvjesno i u Zagrebu. Znali smo da ulazimo u novu priču. Nije postojala jasna slika kako će tačno izgledati. U samom startu je bio okupljen kvalitet tim novinara. Koji su tražili kako da na različit način rade svoj posao. Postojala je kod nas želja da napravimo nešto više, nešto poput CNN ili BBC-a. Željeli smo da ponudimo više sadržaja uživo, da ponudimo širu sliku, ali i više analize. Na početku je bilo neizvjesno. Bilo je teško, trebalo je vremena da gledatelji shvate ko smo i kakva smo televizija. Još dok nismo emitirali, imali smo velike priče i događaje o kojima se trebalo izvještavati. Mislim da smo na neki način približili te vijesti našim ljudima. Vratili smo ljubav za news”, kazala je Kosor Giljević.

Branislav Šovljanski iz Beograda sličnog je mišljenja.

“Gledao sam snimak pojedinih momenata u proteklim godinama i ima momenta da se naježiš. Sjećam se u Sarajevu smo svi okupili, naš prvi tim. Na Ilidži smo bili. Tada smo se svi put svi vidjeli i upoznali. Ta energija i ljudi, pokazali smo da želimo promjenu. Gledali smo kako se pravi televizija od nule. Kada smo ušli u zgradu u Beogradu majstori su krečili zidove. Te 2014. godine bile su poplave. Zvao nas je CNN i onda smo se uključivali za CNN. Toliko smo dobro radili da CNN nije slao svoju ekipu. Ta godina se poklopila i sa dolaskom Aleksandra Vučića kao predsjednika države. I to je nešto, što nas i danas ovdje prati i u Srbiji. Pritisak koji trpimo deset godina, nije jednostavno izdržati. Borimo se za jedan normalan odnos predstavnika medija i predstavnika vlasti. Oni uopšte ne dolaze u program N1. Trudili smo se i uspjeli zajedno da postavimo standarde, što nije bilo viđeno kod nas. Iskopirali od nekih velikih formata i dodali nešto naše. Na svakom velikom događaju smo. Ima nas možda manje, a uspjevali smo da napravimo više programa nego mnoge televizije. Ljudi su navikli da kada god je teška situacija, oni će prebaciti na N1. Imamo problem što se N1 u Srbiji ne vidi u cijeloj zemlji. Šteta, što je tako”, kazao je Šovljanski.

Na pitanje voditelja Pressinga Amira Zukića zašto je N1 uspio živjeti prvih deset godina, a drugi slični projekti nisu zaživjeli, kolege reporteri su kazali:

“Nije bilo zabranjenih gostiju, bilo je samo onih koji nisu htjeli da dođu. U fokusu nam je bio običan čovjek, nismo pratili funckionere šta rade. Na svaku konferenciju smo išli da postavimo pitanje. Nismo držači mikrofona. Ljudi šalju torte, kolače, da se zahvale. To je neka objektivnost. Nije uvijek jednostavno držati taj pravac”, kazao je Šovljanski iz Beograda.

Brze i provjerene informacije

Tina Jelin Dizdar iz Sarajeva smatra da je ključna brza i kredibilna informacija.

“Ljudima je bilo zanimljivo vidjeti tačnu i provjerenu informaciju i to jako brzo. To u BiH nismo imali. Mislim da je izuzetno važno da smo mi rasli. Mnogi su pokušali. Danas se novinari N1 čekaju na konferenciji za medije. Čak i oni koji nas nazivaju izdajnicima, čekaju nas. Ne vole nas, ali poštuju. Neki gosti koji su nam bili najavljeni, otkazali su. Nismo ostali na informaciji, bavimo se i analizama. Radimo uvijek korak naprijed. Nažalost, mediji u BiH to nemaju”, smatra Jelin Dizdar.

Tina Kosor Giljević iz N1 centra u Zagrebu smatra da su ključ uspjeha zapravo ljudi.

“Ljudi na ovoj televiziji. Ne znam gdje ima veći tim tako dobrih reportera, urednika. Iza kamera je veliki broj kvalitetnih ljudi. Nema press konferencije na kojoj nema N1. Uvijek ćete čuti reportera N1. Mi smo naučili na to. Ključ je što volimo naš program uživo, vanredne vijesti. Koliko god to nekada bilo naporno, mi uživamo u tim stvarima. Prije dest godina smo razgovarali da želimo da budemo televizija koju ljudi pale čim se nešto desi. Mislim da smo to u Zagrebu uspjeli”, istaknula je Kosor Giljević.

No, u proteklih nekoliko godina novinari i reporteri N1 susreli su se sa mnogim uvredama i prijetnjama, ali i napadima. Da li je to reportere N1 pokolebalo ili im je dalo dodatnu snagu.

Napadi na novinare N1

Tina Jelin Dizdar smatra da su napadi na novinare uzeli maha.

“Zahvaljujući Milorada Dodiku i direktnim napadima na novinare, sada su ti napadi uzeli zamah. Otvorilo je prostor i za druge političare, da imaju pritiske na novinare. Imate direktno da izignorišu pitanja ili ne žele da daju informaciju. Nekada ne možemo da dođemo do informacije. Trebalo je vremena da se izgradi ime N1. Posjetit ću kada je Milorad Dodik pozvao Snežanu Mitroviću, nakon jedne konferencije, gdje se preko minutu derao u slušalicu i nazvao je izdajnikom svog naroda. To se dešava tri dana nakon sastanka sa Vladimirom Putinom. Osoba koja sebe doživljava državnikom, spušta se na nivo da novinarku naziva izdajnikom srpskog naroda. To je postalo praksa i zahvaljujući Miloradu Dodiku preuzeli su to i drugi političari. Mi ne zavisimo od tih političara, mi zavisimo od gledatelja. Nećemo živjeti od politike. I to nas čini velikim. Ne vidimo se na cijelom području BiH, to mi najteže pade. Ali gledatelji pronađu svoj put da nas gledaju”, jasnog je stava Jelin Dizdar.

Kolega Branislav Šovljanski iz centra u Beogradu kaže da se N1 godinama unazad nalazio na udaru mnogih, ali da to samo u novinarima probudi još veći bijes i inat.

“U nama to probudi još veći inat i bijes. Želimo da pokažem ko smo i šta sam. Pokušavaju da nam isključe mikrofone, da ne bi čuli potpitanje. Ne žele da dođu na televiziju u goste. Oni koji su došli, više ne vraćaju. Prestali smo da brojimo prijetnje. Od fizičkog nasilja, prijetnji. Navikneš da je to normalno, ali to nije normalno. Očigledno, i nama nešto nedostaje. Toliko volimo svoj posao, da zbog toga u nama to izazove bijes. Mladi ljudi kada vide neke stvari, ne mogu da vjeruju šta se dešava. Poslije deset godina volio bih da dođe do promjene vlasti samo da ljudi vide da ćemo i njima postavljati pitanja i tragati za istinom”, kazao je.

Istinu na volju, nešto je drugačija situacija u Zagrebu.

“Andrej Plenković europarlamentarac volio je N1, a sada je jedini koji ne daje nama intervjue i gostovanja. Ne plačemo mi puno zbog toga. Kod nas nema otvorenih, javnih izjava protiv nas. Iako smo nekada možda bili prozivani, vjerujem da je ipak situacija daleko bolja nego u BiH, Srbiji”, smatra Tina Kosor Giljević.