Između nauke i profita: Šta se zaista krije iza „historijskog“ povratka na Mjesec?

Iako je NASA-ina kapsula Orion nadmašila rekord Apolla 13 udaljivši se 400.000 kilometara od Zemlje, profesor Bosanac upozorava da epitete o „historijskim momentima“ treba koristiti oprezno.

„Ja ne bih baš previše takve epitete stavio. Čovjek je već bio na Mjesecu, i to bez neke vizije, već čisto zbog političkog prestiža. To je bila Kennedyjeva odluka: nismo bili prvi u svemiru, bićemo prvi na Mjesecu“, ističe Bosanac.

Tehnologija ispred senzacionalizma

Za profesora, prava vrijednost misije Artemis II nije u pukom obilasku Mjeseca, već u onome što se naziva „korisni teret“.

„Ono što je po mom mišljenju najkvalitetnije je tehnologija – činjenica da je lansiran korisni teret od 30 do 35 tona. Takođe, uloga Evropske svemirske agencije je značajna; oni su dali veliki doprinos sa servisnim modulom koji sada šalje slike od tamo. To je stvarni uspjeh“, objašnjava fizičar.

Na pitanje o famoznoj „tamnoj strani“ Mjeseca i prekidu komunikacije koji je medijski propraćen kao dramatičan trenutak, Bosanac odgovara sa dozom naučnog skepticizma, objašnjavajući da je to više stvar dobrog marketinga nego nepoznanice.

„To je malo za popularne medije. Sva ta misija puno košta i jako je važno napraviti PR da ljudi lakše daju novac. Kinezi su već sletjeli na tu nevidljivu stranu Mjeseca i od tamo komuniciraju. Prolazak iza Mjeseca je normalna stvar – ili ćete udariti u njega, ili ćete proći i vratiti se. Komunikacija se prekida jednostavno zato što Zemlja u tom trenutku nije vidljiva antenama.“

Američka privatizacija nasuprot kineskim bazama

Najzanimljiviji dio razgovora ticao se strateških ciljeva dvije vodeće svemirske sile. Bosanac povlači oštru liniju između dva suprotstavljena koncepta budućnosti na Mjesecu.

„Koncept SAD-a sadržan je u Artemis dogovoru (Artemis Accord). Tim se dogovorom na mala vrata pokušavaju uvesti privatne kompanije koje će osigurati 'sigurnosne teritorije', a to zapravo znači njihovo pravo na određeni komad Mjeseca. To je potiha privatizacija“, upozorava Bosanac.

S druge strane, kineski program vidi kao drugačiji model.

„Kina se isključivo temelji na ugovorima Ujedinjenih nacija i orijentisana je na organizaciju znanstvenih istraživačkih stanica na Mjesecu, slično onome što danas imamo na Antarktiku. To su dva koncepta koja su potpuno različita.“

Ko će prvi „trepnuti“ u svemiru?

Iako Amerika trenutno vodi u tehnološkom smislu, Kina grabi naprijed brzinom koja se ne smije potcijeniti. Profesor Bosanac ističe da Kina ide sistematično i da je njihov robotski program izuzetno uspješan.

„SAD tehnološki jako napreduju, ali Kina ide jako, jako brzo naprijed. Možda će oni kasniti par godina za uspjehom SAD-a, ali će biti tamo. Ja se klonim navijanja ko će biti prvi. Treba paziti ne ko će biti prvi, nego što će biti iza toga“, zaključuje Bosanac.

Dok Artemis II služi kao test izdržljivosti za ljude u dubokom svemiru, pravo pitanje koje ostaje nakon ovog razgovora nije hoćemo li se vratiti na Mjesec, već hoće li on postati nova zona privatnog profita ili ostati naučna baština cijelog čovječanstva.