Jasmina Balta je ostvarila ono što je željela, postala je profesionalno vojno lice. Nakon završene prve godine fakulteta prijavila se na konkurs Oružanih snaga BiH za vojnike. Na prvom nije prošla, ali je sačekala drugi i nakon svakodnevnog intenzivnog vježbanja, zadovoljila je norme. Obukom u Pazariću počela je njena vojna karijera.

“Moj prvi san je bio nositi uniformu, postati vojnik, tj. profesionalno vojno lice. Ta želja se mijenjala tokom mog školovanja, kada sam došla u srednju školu upisala sam prirodni smijer, te sam poželjela da budem zdravstveni radnik. Prema tome sam išla i težila i završila sam civilni fakultet, fakulltet zdravstvenih studija. Mogu ipak reći da ova želja za vojskom, da nosim uniformu naše države, nikad nije nestala, nikad nije iščezla.

Bio mi je zanimljiv sam sistem funkcionisanja vojske, kada bih vidjela vojnika na ulici koji nosi uniformu, to mi je baš izazivalo uvijek nekakav osjećaj divljenja, tako da sam se ja u tome pronalazila, i zamišljala da li bih ja to mogla tako jednog dana...”

“Što se tiče obuke u Pazariću, to je priča za sebe, poseban sistem, skroz drugačiji od civilnog, imali smo raspored dnevnog radnog vremena od jutra do mraka, ustajanje, fizičke aktivnosti, predavanja u učionici, vježbe na terenu, susretanje prvi put sa oružjem. Početak vojne karijere i nije bio tako lak, više je bio psihički težak nego fizički, psihički da shvatimo kako vojska funkcioniše, kako se mi moramo uklopiti u sva ta pravila i propise. Imali smo fin kolektiv moje kolege na obuci su bile super, svi su se slagali, podržavali smo jedni druge, tako da smo zadovoljili sve te kriterijume, i završili smo uspješno obuku. Moram da pomenem da je u mojoj klasi bilo 30 žena koje su sve uspjele da do kraja iznesu obuku i nije nijedna odustala na pola puta, što mi je jako drago. “

Završila je obuku u Pazariću i 2017. godine počela da radi, uspješno nastavljajući i studiranje na Fakultetu zdravstvenih studija. Njeno prvo profesionalno vojno mjesto bilo je u pješadiji u Zenici, tada je bila na poziciji strijelac.

“Imali smo svaki dan fizički trening, terene koje smo radili, u zavisnosti od plana i programa po 5 ili 7 dana u zavisnosti od programa, nekad i 10. Tu sam bila dvije godine, posle toga sam dobila prekomandu u vojnu policiju, gdje sam radila kao vojni policajac. Zadaci vojne policije su obezbjeđenja, VIP pratnje, kontrola propusta… Dok sam bila u vojnoj policiji tada sam aplicirala za Veliku Britaniju i prošla sam. Taj tamo trening inače je oficirski trening gdje vas treniraju za jednog lidera, sutra komandira u vašoj vojsci… kad sam se vratila postavili su me da radim u logistički bataljon, u sanitet, jer sam prethodno završila zdravstvene studije. Moj čin je potporučnik, to je 1. čin oficira.”

Nikada se nije pokajala zbog odluke da izabere vojni poziv iako je početak bio težak, bilo je sumnji u to da li će uspjeti uspješno da uskladi civilni i vojni svijet.

“Imala sam puno obaveza što se tiče civilnog školovanja, a ovamo, vojni posao, vojni poziv, gdje morate biti 24 časa predani svom tom poslu. Ali ja sam imala jednu želju, jedan cilj, težila sam ka tome i uspjela to nekako ukombinovati.”

Bez mentalne snage fizička ništa ne znači, a Jasmina je pronašla u sebi i prije same odluke da obuče vojnu uniformu. Znala je šta želi i da je ništa neće pokolebati da dođe do cilja, a podrška biskih ljudi bila je samo dodatni vjetar u leđa.

“Prijatelji su bili sretni zbog mene jer se sjećaju te moje želje još iz Osnovne škole, baš mi je drug prije nekoliko dana rekao – znao sam da ćeš ti tu želju ostvariti, vidio sam te u tome svemu. I meni je to veoma drago kad znam da me dragi ljudi podržavaju, da su uz mene, da vjeruju u mene. Što se tiče mojih roditelja oni su bili skeptični da li ću ja to moći, puno je to za mene, “dovoljno je Jasmina da ideš na fakultet, to ti je previše obaveza”… Ali kad su vidjeli da ja to hoću i da sam odlučna u tome oni su mene podržali“.

Nakon što je završila fakultet zdravstvenih studija, upisala je Kraljevsku vazduhoplovnu akademiju u Velikoj Britaniji. Nakon završene obuke u Engleskoj, dobila je čin potporučnika, odnosno prvi čin oficira. Činovi se i jezički koriste u onom obliku u kom su u vojnim zvaničnim dokumentima. Oficirka, kaže nam Jasmina, nije u upotrebi.

“Kod nas se kaže oficir, oficirka nema, kaže se gospođa oficir ili gospođa potporučnik.

Kada sam aplicirala za vazduhoplovnu vojnu akademiju imala sam ovdje na lokaciji Rajlovac testiranje fizičke spremnosti, psihološki test, test opšteg znanja i test engleskog. Dvoje od nas je prošlo, tražili su 2 kadeta. Sama akademija je priča za sebe, tamo smo naučili mnogo toga što se tiče rada sa ljudima, upoznavanja drugih ljudi, kultura, jednostavno drugo funkcionisanje, njih kao vojske i njih kao ljudi. “

Bilo je mnogo lijepih situacija, definitivno jedna od najljepših bila je ta parada tj. završna ceremonija, nestvaran osjećaj, nešto što će se pamtiti do kraja života. Jedan od težih tenutaka bili su treninzi fizičkog, radili smo pod teretom… to nam je nekako najteže bilo…”

U svijetu vojske ključno je poštovanje pravila. Vojska, to je disciplina, red, kaže Balta, kojoj je sve ono što vojska jeste, postalo stil života.

“Meni je drago da je sve veći odziv žena u vojsku. Snalazimo se dobro, težimo rodnoj ravnopravnosti, tako da uvijek smo na istom nivou, trudimo se da izvršavamo zadatke kao i muškarci i da nema tu neke razlike.

Moj osnovni motiv je bio da imamo taj cilj i da idemo prema njemu, u slučaju da naiđemo na prepreke da nikad ne stanemo na tu prvu prepreku, da nam ona ne stvara problem u realizaciji istog. I kada se nađem u teškoj situaciji uvijek nađem tračak svjetlosti i tračak nečeg dobrog da se uhvatim za to i da idem dalje. “

Jasmina Balta, žena vojnik, gospođa oficir. Tako želi da bude oslovljavana jer je to postojeća terminologija u pozivu koji je odabrala. Ne osjeća se manje kao žena zbog toga što je vojnik, niti manje kao vojnik zbog toga što je žena. Osjeća ljubav prema svom poslu i svojoj zemlji, vjerujući da su obrazovanje, rad, red i disciplina, preduslov za mir, i lični i onaj koji se zaklela da će u uniformi čuvati.

To je ono čime gradi autoritet, jer samo pred tim vrijednostima postignutim unutarnjim mirom satrješine koji postrojava stoji se najuspravnije u stavu mirno, dostojanstveno, sa poštovanjem i odgovornošću prema odabranom pozivu.

“Treba ići prema strahu i tako ćemo ga se riješiti, tako ćemo raditi na jačanju naše hrabrosti i stabilnosti u donošenju odluka, ciljeva, izazova. Uvijek sam težila da imam cilj i da ga ostvarim, bez obzira na sve poteškoće, podršku, uvijek sam težila da ga ostvarim.

Ovaj posao je lijep, pogotovo kad radite u jedinici gdje vas svi poštuju, gdje se slažemo, gdje sarađujemo, gdje smo podrška jedno drugom… tako da vam je drago doći na posao, da sve probleme zajedno riješimo. To jedan od važnih faktora da budeš uspješan i sretan u onom što radiš.”

Ovaj serijal se implementira u partnerstvu sa Westminster fondacijom za demokratiju (WFD), uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.