Odavno propada jedna od najstarijih hidroelektrana na Balkanu. Ipak, moguće da je preokret na pomolu.

Sav očaj i bijeda o odnosu prema spomenicima, kao da je oslikan u nekoliko metara duž rijeke Vrbas u banjalučkom Delibašinom selu, naselju mnogima poznatijem pod imenom Trapisti, kako se zovu sveštenici reda obližnje “Marije Zvijezde”.

Slatinska 1, adresa je objekta o kojem tek broj svjedoči da je nekada po nečemu bio prvi. Stara hidrocentrala u Trapistima danas je tek ruševina koju nagriza zub vremena.

U tami, prepušten silini Vrbasa, vandala i zubu vremena propada objekat zahvaljujući kojem je Banjaluka bila među prvim gradovima Evrope u kojima je zasjalo svjetlo. Istoričari kažu, u gradu na Vrbasu, sijalica je upaljena čak osam godina prije nego u Zagrebu, o čemu svjedoče i sveštenici reda zahvaljujući kojem je i sagrađena.

“Prva sijalica u Banjaluci, zasvjetlila je 27.3.1899. bila je to struja iz parne mašine, trošila je previše drva, trapisti su vidjeli da neće moći s njim raditi.”) / rez / (“Sagradili su u to vrijeme drvenu branu na Vrbasu. Ta brana je služila do 1913, 1913. je bila velika poplava polomila je tu branu i tada trapisti podižu betonsku branu. Evo ona i danas postoji, istina nije u funkciji“, ističe Ivica Božinović, sveštenik banjalučke Biskupije.

A bila je, trudi se prisjetiti naš domaćin Božinović, u funkciji i do ‘80-ih. Neki izvori kažu posljednji kolovati iz nje su poslati 1984. Nedaleko od brane, u jednako ruševnom stanju, ali dovoljno čvrst da podnese teret hrabrjih pješaka, nad Vrbasom stoji drveni most, na kojem smo zatekli Momira Stanišljevića u pohodu na mladice. Računa nam koliko je izgubljenih kilovata zbog gašenja hidroelektrane, želeći da objekat konačno dobije svrhu značajniju od dobre pozicije za ribolov.

“Jedne prilike sam bio kad su neki dolazili, ali to je bilo pred neke od izbora, onda su kao zatvorili tamo, nešto radili, isto su me pitali šta bih ja radio. Mene da se pita, ja bih ponovo renovirao centralu, ne bih pravio tu muzej, muzej ko muzej jeste lijep, ali on nema svrhu, ne može sam sebe održavati“, kaže Momir Stanišljević.

Muzej, restoran ili hidroelektrana, više je ideja. Koncesionar objekta je Elektrokrajina Banjaluka kojoj je Vlada Republike Srpske prošle godine produžila koncesiju za gradnju minihidroelektrane za period od 20 godina. Grad ipak, na ovoj lokaciji vidi muzej, ali i cijeli kompleks sa različitim sadržajima. Za početak kreće obnova mosta, a uporedo bi se trebalo pregovarati i o budućnosti hidroelektrane.

“Ona je u ovom trenutku data na upravljanje elektrokrajini, mi ćemo pozvati i direktora elektrokrajine, da napravimo jedan sastanak da vidimo kakvi su njihovi interesi, oni su ranije izlazili sa određenim prezentacijama. To bi trebala da bude nekakva kombinacija resotrana i muzeja da vidimo da li su zainteresovani da se uključe u ovu temu jer vjerujemo da cijelo područje Trapista može da bude itekako atraktivno i za naše građane i za turiste koji budu dolazili u Banjaluku“, poručila je Milada Šukalo, savjetnica gradonačelnika Banjaluke.

A turistima je samostan “Marija Zvijezda” itekako interesantan. O tome svjedoče i brojevi po kojima je ta lokacija jedna od najposljećenijih. Znaju to i sveštenici nekada bogatog samostana iz kojeg je krenuo industrijski razvoj grada. Uspon je prekinut sa Drugim svjetskim ratom, komunističke vlasti, osim crkve, malo dvorišta i groblja, oduzele su kompletnu imovinu. Budući da nema zakona o denacionalizaciji samostanu ništa nije ni vraćeno, a osim toga, zasluge Trapista, žali se sveštenstvo, nikada nisu prepoznate.

Opširnije u prilogu Mladena Vujinovića.