"Jesu li obrazovanje i odgoj djece isključeni u petak u 19h": Vršnjačko nasilje i dalje prisutno, sve češće ga čine djevojčice

"Ja sam se onako negdje zaintrigirala da vidim zbog čega djevojčice su više one koje ispoljavaju nasilje. I imamo te neke slučajeve koje se zabilježili i objavili i mediji i sve. U principu svako dijete se rađa nenasilno. Međutim, socijalne i poročne prilike, utjecaj medija i društvenih mreža čini da i djevojčice postaju nasilne. Istraživanja neka koja sam ja gledala, i u svijetu i ovdje u našem regionu, ne prave tu razliku između djevojčica i dječaka. S tim da prave razliku da su dječaci više fizički agresivniji u odnosu na djevojčica koje uglavnom pribjegavaju verbalnom nasilju. Ono što je zabrinjavajuće je što mi stvarno stavljamo akcent kad govorimo općenito o nasilju, to su ovi posmatrači nasilja. To je bio jako veliki broj djece koja su ustvari uživala u onome što je djevojčica radila drugoj djevojčici. To je isto zabrinjavajuće, dok nije došao stariji dječak, uzeo djevojčicu i spasio ju od daljeg maltretiranja", rekla je u Novom danu Samela Alagić iz Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja, članica timova koji rade na pravilnicima o prevenciji nasilja u školama.

Obrazac koji se nameće djevojčicama kući vs. mreže

Istakla je kako je dosta utiče i obrazac koji se djevojčicama nameće u kući, a to je, kaže, da budu dobre djevojčice, ženstvene, da budu lijepe, da šute, da se puno ne zauzimaju za sebe.

"Taj neki narativ koji je negdje tradicionalno u našoj kulturi, za razliku od onoga koji plasiraju mediji, koji je sasvim negdje suprotno. Djevojčice koje nemaju samoregulaciju emocija, a većina ih nema, kao i dječaci, najverovatnije prihvataju taj obrazac ponašanja koje plasiraju mediji, društvene mreže, razne aplikacije itd. i postaju agresivnije. One jednostavno nemaju uvide do koje mjere trebaju ići kada se suprostave nekome ili kada počinu maltretirati, jer nemaju to kako iz percepcije onoga koji to doživljava, kako se to dijete osjeća. Drugo, nemaju odgovornosti. Može biti i da one jako žele pažnju. Hiljade nekih elementa koji ustvari čine da bi djevojčice to radile što rade. Onda ko djevojčica je specifična za razliku od dječaka, jesu te neke grupe. One jako, pa čak ja mislim autori zovu to relacijska agresija ili relacijsko nasilje, gdje one ustvari stvaraju te neka trajna prijateljstva i te neke grupe i pojedine žele da budu dominantne u tim grupama. I svako ko se suprostavi, izrazi svoje mišljenje ili ne želi da uđe u te grupe, bude i predmet agresije, odnosno nasilja", naglasila je Alagić za N1.

Nasilje koje završi samoubistvom djeteta

Broj nasilja u kojem su počinioci djevojčice je u porastu. Prof. dr. Elmedin Muratbegović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku i sigurnost i predsjednik Tima za sigurnost škola KS, govorio je o dokumentu iz 2012. godine koje je usvojilo i Vijeće ministara pod nazivom"Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom u BiH"

"U maloj analizi situacije tada u BiH prebrojavani tzv. vanredni roditeljski sastanci kojima nije tema škola u prirodi, ekskurzija, nego zaista problemi koji su se desili u školi, na nivou opasnosti koja je zahtjevala veću pažnju roditelja i okoline, ili samih zaposlenika škole i djece. Meni je to bilo čudno u tom momentu kada sam to prije 13 godina pročitao, da se psihološko nasilje ili da se to nasilje koje se dešava u školama tada, najčešće dešava među djevojčicama. Ulaskom u digitalno okruženje i prelaskom praktično rutinskih aktivnosti djece u digitalno okruženje, vidjeli smo da ti psihološki oblici pritiska, te relacijski oblici nasilja i nešto čime se ugrožavaju vršnjaci je postao dominantni oblik nasilja. Nažalost dominantni oblik u onome što nikada ne saznamo i što vrlo često, nažalost zna, završiti čak i samubistvom djeteta", upozorio je Muratbegović.

Nasilje van škole

Smatra da to nema baš toliko veze sa BiH koliko ima veze generalno sa trendovima jer se radi o pobudama i o nekim imitacijama koje opet u svojoj nekoj regresijskoj tački dolaze u digitalno okruženje i njihove dnevne običaje i dnevne rutine i to su stvari na koje treba obrati pažnju.

"Kada posmatrate formalno, sada da kažemo zašto se ništa ne radi, vi imate konkretno ponašanje zabilježeno u pravilniku u KS koje glasi 'snimanje nasilja informacijskim i komunikacijskim tehnologijama je zabranjeno, dakle zabranjeno je snimati nasilje. Škole reaguju na takve stvari, ali vrlo često se te stvari dešavaju van škole, dešavaju se na treningu, dešavaju se na takmičenjima, dešavaju se vikendom u okviru školskog dvorišta, van školskog dvorišta... Ta djeca idu u tri škole, urade nešto na skijanju, urade nešto na plivanju, urade nešto tokom vikenda ispred haustora, što ima obilježe takvog ponašanja. Jesu li obrazovanje, edukacija i odgoj te djece isključeni u petak u sedam navečer, pa se oključuje u ponedjeljak u osam, ili je zaista to stvar za izraditi određeni individualni plan podrške i nasilnoj i nenasilnoj djeci?", upitao je.

Nastavnici ne prijavljuju indikatore, ako se nasilje desi van škola - škola mora reagovati

Ističe da u KS imaju dobre pravilnike, ali da se ne koristi svi modaliteta onoga što je napisano u njima

"Negdje institucija sad radi jako puno stručnih nadzora u školama, i nailazimo na jedan problem gdje ljudi komentarišu ponašanje djeteta u zbornicama. Niko od tih nastavnika, vrlo rijetko, ne prijavljuje indikatore tog ponašanja, ono mora biti zabilježeno, prijavljeno od strane nastavnika, razrednika, stručne službe škole, a komentarišemo o tim ponašanjima. Imamo situacije gdje se djeci snizuje vladanje, ali kad uđemo u evidenciju o zabilježenim indikatorima, indikatora nema. Druga stvar, kad se desi mimo škole, i to je predvidio Pravilnik. Ako mi čujemo informaciju da se desilo, škola mora reagovati. Škola mora provesti sve one procedure kao da se desilo u školskom prostoru, i to škole mnoge ne pribjegavaju. Potrebno je dosljedno provođenje pravilnika", navela je Alagić.

Detalje pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad