Sarajevo je godinama na vrhu ljestvice najzagađenijih glavnih gradova na svijetu. Glavni grad Bosne i Hercegovine duži niz godina vodi borbu sa zagađenim vazduhom, smogom i maglom.

Davne 1967. godine u koštac sa dugogodišnjim problemom uhvatio se Emerik Blum, gradonačelnik Sarajeva. Blum je bio pravi čovjek u pravo vrijeme, kaže Martin Tais, ekspert za klimatske promjene.

“Kada je gospodin Emerik Blum vidio 1967. godine da je prosječna dnevna koncentracija sumpordioksida kod Katedrale bila 1700 mikrograma, odlučio je da nešto treba uraditi. On je bio vizionar. Čovjek koji je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme. Uveo je gas i na osnovu toga mi smo sumpordioksid izbacili kao problem u Sarajevu”, objašnjava Tais.

Međutim ostale su sitne čestice. U to vrijeme, bile su ogromene koncentracije crnog dima, pogubnog za zdravlje ljudi. To su PM 10 PM, PM2,5.

“Metali se talože u organizmu, sve ostavlja svoje tragove. Pluća imaju određenu snagu, ali pod ovakvim koncentracijama sigurno će ostaviti posljedice i biće svakim danom sve gore i gore. Mi nemamo kisika. Ne možemo imati kisika kad umjesto njega udišemo prašinu. U jednom dijelu zraka imate gomilu nečega što vam smeta. Najgore je što metali ostaju, dišemo sve i svašta”, kaže ekspert za klimatske promjene.

Da je gasifikacija rješenje za cijeli Kanton Sarajevo, saglasan je i meteorolog Nedim Sladić. Dodaje da rješenje jeste skupo, ali isplativo.

“Osamdesetih godina taj problem nije postojao, ali se opet vratio nakon nesretnog rata. Ujedinjene nacije su donijele Rezoluciju 28. jula 2022. godine u kojoj je osnovno ljudsko pravo, pravo na čist zrak i čistu i održivu sredinu. Ovo je kršenje ljudskih prava kada ne možete da udišete čist zrak u vlastitoj sredini”, objašnjava Sladić.

Nažalost, u rješevanju ovog problema nedostaju vizija i ljudi, kaže Tais. Suština je, kaže, izbaciti zagađivače iz grada.

“Ako želimo da živimo u ovom gradu. Mi moramo u loncu u kom postojimo smanjiti zagađenje. Dva posto budžeta Kantona Sarajeva to je dvadeset miliona KM, to je dovoljno za deset godina. Ne može se to za jednu godinu riješiti. Ali oni nemaju viziju za narod i bolje sutra. Kratkoročno gledaju. Nemamo Bluma i ljude koji se bore za bolje sutra”, ističe Tais.

Zbog toga, kažu sagovornici, trebalo bi se ugledati na druge zemlje koje su problem zagađenja zraka riješile. Kao primjer navode Veliku Britaniju.

“London je imao strahovit problem 1952. godine, koji je trajao četiri dana. Od petog do devetog decembra, zahvaljujući nepovoljnoj atmosferskoj situaciji koja pogoduje aerozagađenju, oni su izgubili 12 hiljada ljudi. Toliko ljudi je umrlo od posljedica aerozagađenja. Vlada je tada uočila da ima enorman problem, pa su 1956. godine usvojili rezoluciju u kojoj su morali odbaciti industrijska postrojenja blizu grada i ukinuti ugalj, kao primarni resurs za zagrijavanje domaćinstava i korištenja u industriji”, pojašnjava meteorolog Sladić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad