Gašenjem Fabrike duhana u Sarajevu gasi se i posljednji od nekadašnja tri velika pogona za proizvodnju duhana i duhanskih prerađevina. Sarajevska sada dijeli sudbinu Mostarske i Banjalučke fabrike iz koje već odavno nema Morave, Longa i Hercegovine.

Već gotovo pola decenije nekada perspektivno preduzeće iz Banjaluke danas je dio “privrednog groblja” koji podsjeća na velike privredne aktivnosti.

“Još se vodi navodno dole da to preduzeće funkcioniše, ali funkcioniše ona reklama gore što naveče gori gdje piše ‘Fabrika duvana'”, govori Miroslav Marinković, predsjednik Sindikalne organizacije Fabrike duhana Banjaluka.

I otprilike je to sve što je od fabrike i ostalo, uz prepoznatljivu žutu ogradu i objekat unutar nje. Nekadašnji prvi sindikalac, kaže, vlasti nisu imale interes za zadržavanje proizvodnje.

“Uglavnom što se tiče fabrike duvana i sada, da bi je neko pokrenuo mora imati svoje brendove, mora imati svoju infrastrukturu, a čisto sumnjam”, dodaje Marinković.

Iza zidina fabrike nema ni mašina, a u preduzeću u kojem je nekada radilo i više od 300 radnika, neposredno pred gašenje oko 100, trenutno je troje. Formalno fabrika kao pravno lice postoji, ali ne i proizvodnja.

Fabrika ugašena tačno na svoju 130. godišnjicu

Već pet godina na kapiju banjalučke Fabrike duvana ne ulaze radnici niti na nju izlaze . Na tačno 130. godišnjicu rada ova fabrika je ugašena, bugarski investitor se povukao sa 31. majem 2018. godine.

Nešto ranije ugašeni su i brendovi, pa nekada popularne Morave, Hercegovine i Longa odavno nema na trafikama. Da je trebalo biti drugačije svjedoči i promo video “Bulgartabaka”, koji se još uvijek može naći na Youtubeu, a u njemu i izjava tadašnjeg direktora.

“Fabrika duvana Banjaluka će zauzeti svoje zasluženo mjesto među vodećim proizvođačima, jer kao dio Bulgartabaka, znamo kako to da postignemo. Bulgartabak je otvoren prema budućnosti”, rekao je tada Grigor Peev, bivši generalni direktor Fabrike Duhana Banjaluka.

Slogan pomalo ironičan, s obzirom epilog priče i danas stoji na jednoj od kapija fabrike koja je privatizovana 2006. godine kada je 55% kapitala kupilo preduzeće “Antonić trade”, za oko 2,1 milion maraka.

Iz godine u godinu preduzeće je sve lošije poslovalo i prijetila mu je sudbina brojnih u procesu privatizacije, ali 2013. Antonićev kapital otkupio je “Bulgartabak” koji se obavezao da će u nardenih pet godina zadržati proizvodnju. I zaista nakon pet godina proizvodnja je ugašena, a u tom periodu ostvaren je gubitak od vrtoglavih 40 miliona maraka.

Siniša Vukelić kaže, to je sve rezultat globalizacije duvanskog tržišta u ovom dijelu Evrope, na koji su ušle velike multinacionalne kompanije.

“One zapravo nisu kupovale fabrike. One su kupile tržište tako što su ušle u poslovni odnos sa tim kompanijama, unijele svoje proizvode koje one proizvode i na taj načinn zapravo pogušili postojeće male marke duvana koje su se proizvodile kod nas”, pojašnjava novinar Siniša Vukelić.

Nepovoljnim trendovima doprinijele i odluke države

Dodatno je tome, tvrdi Vukelć, doprinijela i odluka države da vodi progresivnu akciznu politiku iz godine u godinu kako bi cijene duvanskih proizvoda na domaćem tržištu uskladila sa evropskim.

Niz, očito loših odluka, rezultirao je gašenjem proizvodnje, pa je iza banjalučke fabrike, osim uspomene, ostalo i itekako atraktivno zemljište u centru grada na koje su “bacili oko” građevinci.

Ipak, kompleks je na privremenoj listi nacionalnih spomenika pod zaštitom države, pa od gradnje nema ništa, a prethodna gradska administracija na prostoru fabrike vidjela je kompleks sa kulturnim i pratećim sadržajima.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad