Kako je regija reagovala na poteze Trumpa u Venecueli: "Shizofrena situacija u Srbiji, dogovor sa SAD-om od Dodika zahtijeva racionalno ponašanje"

Kako vi vidite ono što se za vikend dogodilo u Venecueli? Definitivno je riječ o izlasku iz pravnih okvira, ali da li je ovo neki vid okupacije?

Ključna riječ je da je trenutno sve provizorno, i zapravo sve osim nešto malo činjenica još uvijek ne znamo kud taj process ide. A ono što je još gore je da oni što su pokrenuli proces još uvijek nisu sigurni kamo on ide. Kod predsjednika Trumpa smo već naučili da nas neke njegove ishodišne pozicije zbunjuju. Da nas ponekad i prestraše da bi se u idućim koracim on suočio s realnim okvirom svjetskih odnosa koji su ipak regulirani, koliko god to njemu ne bilo drago, nekakvim multilateralnim odnosima i ugovorima i onda vidimo taj korak natrag.

Vidjeli smo na primjeru Ukrajine kako su ishodišne pozicije Trumpa bile zasnovane na uvjerenju da on s drugačijom poltičkom logikom sve može izrazito brzo riješiti, neke njegove ideje su izgledale zastrašujuće i onda je slijedilo suočavanje sa realnošću. Onda je slijedilo na ovaj ili onaj način uključivanje euroatlantskih partnera i promjenjena politika koja je onda do neke mjere bila racionalna ili čak efikasnija od onog što bismo imali iz očekivane političke perspektive.

Kada govorimo o Maduru, ključno je to da se radilo o režimu bez političkog legitimiteta, da je on nešto prije više od godinu dana izgubio izbore i uzurpirao vlast i da u tom smislu njegova smjena nije suprotna međunarodnom pravu. Ono što zbunjuje je to što se Trump izbjegava pozvati na zaštitu demokratskih načela, izbjegava pozvati venecuelansku opoziciju na odgovornost za stagnaciju zemlje,...to je loše i za njega i za euroatlantsko savezništvo.

Je li ovo neka vrsta poruke Vašingtona Moskvi, ali i Pekingu? Očigledno je Maduro očekivao veću podršku Rusije, koja je izostala.

Ako je Maduro očekivao podršku Rusije onda je očito da se suočo s ovom situacijom. Trump djeluje u okviru Monroeve doktrine, Amerika je njegov prostor. Niko u Americi od sredine 20 stoljeća nije tako odlučno provodio Monroevu doktrinu. Niti Rusija niti Kina nisu tu mogle ništa, očito je da Venecuela nije jedini režim koji je kamenčić u američkoj cipeli koji će na ovaj ili onaj način biti uklonjen i to je potpuno logično.

Meni se ne čini da Rusija može biti zadovoljna ovim što se dogodilo, što god se kalkurilalo. Prvo imate činjenicu da je ovo bila vojna operacija izvedena u jednoj noći i nakon nje ostaje potpuna zabuna i sve se promijenilo. S druge strane, Rusija je u ratu već četiri godine i ostvarila je minimalne rezultate s enormnim troškovima, materijalno i vojno, a naravno i s groznim razaranjem i pokoljem ljudi, građana Ukrajine.

To nam govori o tome da ta multipolarnost koju su mnogi priželjkivali nije niti blizu ostvarivana na način na koji se u tim ograničenim umovima vidjela. Isto tako se vidi da su svi drugi akteri osim Amerike, Kine i Rusije nestali sa scene, da je Amerika ponovno dominantan politički akter, da Kina nastupa racionalno, odmjereno i zauzima neki novi politički prostor, a da je Rusija evidentno u tom procesu trećerazredni igrač.

Juče je o hapšenju Nicolasa Madura raspravljalo i Vijeće sigurnosti UN. Oštre poruke ruskog predstavnika u UN-u koji kaže kako je ovo povratak bezakonitog vladanja i dominacije SAD-a. Koliko upspte SAD obracaju paznju na ovo sve?

Samim time što jedna članica Vijeća sigurnosti sudjeluje u takvom masivnom kršenju temeljnog prava mira kao što to čini Rusija, Vijeće sigurnosti čini potpuno izgubljenim tijelom. Već četiri godine Vijeće sigurnosti ne funkcionira u pravom smislu riječi, puno toga što bi se provelo kroz Vijeće sigurnosti se sada provodi kroz Generalnu skupštinu UN. U krajnjoj konzevenci, BIH je odigrala jednu odličnu diplomatsku igru u UN-u provodeći Rezoluciju o sjećanju na genocid u Srebrenici, kroz Generalnu skupštinu, a ne kroz neko de facto nepostojeće Vijeće sigurnosti.

Situacija u svijetu se dodatno komplikuje raspravom oko Grenlanda. Je li ovo tema koja bi mogla dovesti u pitanje opstanak NATO saveza?

Ja se nadam da do toga neće doći jer ne postoji nikakav racionalni razlog. Ono što je Trump od početka svog mandata počeo kao retoriku prema Grenlandu, odnosno Danskoj, je nešto što je vrlo ozbiljno, vrlo krivo i pokazuje njegovo nepoznavanje koncepta međunarodnih ugovora i suradnje. Danska je jedna od osnivačica NATO saveza, država koja je uvijek izrazito važan euroatlantski partner.

Nije slučajno da je Danska davala glavne tajnike NATO savezu, da je aktivna u euroatlantskoj suradnji i da je izrazito snažna i utjecajna unutar skandinavskog političkog djelovanja. Vrlo važna i ozbiljna država, i bilo kakvo poigravanje sa danskim suverenitetom nad Grenlandom je nešto što bi dovelo u pitanje opstanak NATO-a.

Zemlje Zapadnog Balkana različito su reagovale na vojnu akciju Sjedinjenih Američkih Država u Venecueli. I dok neki, poput Albanije i Sjeverne Makedonije pozdravljaju ovu akciju, drugi, kao što je npr. Srbija osuđuju hapšenje Madura. Je li ovo strah da bi se mogla dogoditi slična sudbina?

Meni se čini da stručnjaci drugih struka, a ne politilozi mogu govoriti o onom što se događalo ovih dana s autoritarnim vladarom Srbije, gospodinom Vučićem. Izuzmemo li Vučića, ne čini mi se da postoje neke velike razlike među državama. Oni koji su govorili u ime Sjeverne Makedonije i Albanije su bili malo optimističniji, Hrvatska je snažno naglasila apsekt nelegitimnosti vlasti diktatora Madura, a bila je manje optimistična prema samoj akciji ali ju nije dovela u pitanje. To je negdje pozicija koju zastupa EU.

U Srbiji ste imali jednu shizofrenu situaciju. Prvo je počelo veliko veselje o tome da se taj glupi polarni svijet napokon počinje ostvarivati jer su zagovornici tog kvazimultipolarizma to vidjeli kao nekakvo otvaranje nove niše političkog utjecaja Rusije prema Balkanu. Kad se malo trijeznije pogledalo na stvari i vidjelo da je ovdje riječ o izrazito teškom udarcu za ruski globalni utjecaj, onda se ta euforija ohladila a Vučić vjerovatno više u kontekstu ovog zakona o razvoju Zapadnog Balkana što ga je Donji dom kongresa usvojio i vjerovanto u kontekstu toga što predsjednik Trump uvodi kriterij suočavanja sa narko-traffickingom u političku arenu. To je očito izazvalo stravičnu paniku režima u Beogradu, a prije svega osobno autoritarnog vladara Aleksandra Vučića.

Aleksadar Vučić se oglasio o hapšenju Madura, ali ne i lider SNSD-a Milorad Dodik koji se ranije hvalio prijateljstvom sa donedavnim predsjednikom Venecuele.

Dodik je puno iskusniji igrač od Vučića, puno duže je na političkoj sceni i on je čovjek koji je sada u situaciji da je nakon svojih ruskih eskapada svoju imovinu spasio zahvaljujući dogovoru sa SAD-om. Taj dogovor od njega iziskuje racionalno ponašanje. I on se počinje do neke mjere racionalno ponašati. U krajnjoj konzekvenci, on je privatana osoba, formalno je predsjednik SNSD-a, ali SNSD zavaljujući (visokom predstavniku Christianu) Schmidtu nije prava stranka u pravom smislu riječi, jer ne može biti financirana iz javnih sredstava dok joj je predsjednik Dodik. Manji entitet u BiH je u potpunoj entropiji jer nema niti legitimnog premijera, ne postoji entitetski predsjednik, jer izborna procedura nije završena, a Dodik je privatna osba. Naravno da je njihovo značenje na političkoj sceni danas prilično minorno.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad