Jedna tužna porodica iz Kaknja danas je u centru Sarajeva stajala sama. Fotografija djevojčice, nasmijane, koje više nema i tri riječi - Pravda za Dženu.

Džena je u džennetu (raju) već godinu dana. Ovdje, na zemlji, i dalje je pakao.

“Očekivali smo od ovih ljudi da nas liječe, oni su ubili našu Dženu. Očekivali smo od ovih ljudi da se bore protiv ubica i kriminalaca, a godinu dana se mi protiv njih borimo“, kaže danas Muris Gadžun, otac djevojčice, dok uz njega ispred Vlade Kantona Sarajevo stoji tek nekolicina ljudi, sramota i izbrojati.

To da roditelji traže pravdu za svoje dijete je nešto što, nažalost, često viđamo u našem društvu. A, ako i može nešto žalosnije biti od toga onda je to da pravdu rijetko vidimo.

Nagledalo se ovo društvo brojnih tragedija i naslušalo brojnih žalosti. Ponekad se i probudilo i pobunilo, ali je li moguće da se pomirilo sa tim – da tragedija i žalost budu lična stvar?

Prošla je jedna cijela godina otkako porodica Gadžun traži odgovor na samo jedno pitanje – ko je kriv što u njihovom zagrljaju više nije njihova djevojčica?

Nisu te odgovore dobili ni danas. I ko zna koliko će ih čekati i slušati odgovore nadležnih o poslanim dopisima, poduzimanju odgovarajućih koraka, čekanju nalaza, vještačenju aparata…

Ti odgovori neće vratiti njihovu Dženu i pravda koju oni traže nije samo pravda pred kojom će oni koji su odgovorni odgovarati, pravda je tek onda kada se ovakvo nešto ne ponovi nijednom djetetu, nijednom čovjeku, nijednom roditelju.

Za takvu pravdu se bori porodica Gadžun. SAMA.

– Jesu li sami zbog toga što mi više nemamo empatije?

– Jesu li sami zbog toga što mislimo da se kritikom ništa ne postiže ili zbog toga  što mislimo da se šutnjom dalje dostiže?

– Jesu li sami zbog toga što je to samo njihova bol i samo njihova borba?

Kad smo kao društvo odlučili – da se ne borimo, ne propitujemo, ne kritikujemo? Kada nam je postalo normalno da na proteste dođe više novinara nego ljudi?

Puno je lakše posmatrati, a još je lakše okrenuti glavu i šutjeti.

I najlakše je danas bilo ne stati pored Murisa i Amile Gadžun, a mnogo teže je odgovoriti – ko će sutra stati pored nas?