Kolektivna bol za Halidom, zašto svi narodi na Balkanu tuguju zajedno: "Bio je stub porodice"

Ko smo mi kada govorimo maternji jezik, a ko kada govorimo neki drugi? U šta su prerušene naše transgeneracijske boli i traume? Lebde li, poput prašine, po bh. ulicama sve naše krivice – ničije i svačije? Jesmo li mi samo naši geni ili ono što odlučimo da budemo? Da li je i dobrota stvar odluke? I kako objasniti fenomen kolektivne tuge za Halidom Bešlićem – čovjekom za kojim jednako tuguju svi narodi na ovim prostorima, iako su podijeljeni po mnogim drugim pitanjima?

Na ova pitanja u studiju „Novog dana“ odgovarala je dr. Senija Selimović-Hamza, naučnica, biohakerka i edukatorka sa švicarskom adresom i bosanskohercegovačkim korijenima. Doktorirala je biomedicinske nauke na Univerzitetu u Bernu, a njena stručnost obuhvata epigenetiku, mikronutriciju, molekularnu genetiku i onkogenomiku. Pored naučnog rada, certificirana je koučica za epigenetiku i biohacking, autorica naučnih publikacija, govornica na međunarodnim konferencijama i osnivačica programa TrueSelf Biohacking u Švicarskoj.

Filozofija njenog rada temelji se na uvjerenju da geni nisu sudbina – da kroz svjesne izbore, disciplinu i razumijevanje epigenetskih procesa možemo utjecati na vlastito zdravlje, performanse i dugovječnost. U svom pristupu kombinuje nauku, lično iskustvo i duboku empatiju.

Senija Selimović-Hamza govorila je i o Halidu Bešliću.

"Halid je bio jednostavan i prizeman čovjek. Nije bio ohol ni pohlepan. Jednostavne stvari, na kraju, postaju legendarne. Kada imamo ljude koji su iskreni i dosljedni sebi, to preraste u fenomen koji osjeti masa. Svi osjećamo tu kolektivnu bol. Posebno je kada nekoga znate još od djetinjstva. Trebalo mi je godina da razumijem zašto pjeva u punim dvoranama, a meni je pjevao kao djetetu. Kada cijela država dijeli vašu bol – to je poseban osjećaj. Halid ne bi volio da toliko pričamo o njemu, ali on to zaista zaslužuje", navela je.

Potom je dodala:

"Halid je imao smisao za humor kao niko drugi. Po tome ga se najviše sjećam. To je bio čovjek kakvog smo tražili kao djeca. Bio je najbolji prijatelj mog amidže. Njih dvojica – amidža Adem i Halid – bili su osobe koje smo voljeli i kojima smo se divili. Kada je amidža Adem preselio, Halid je tada bio stub naše porodice. Da nije bilo njega, ne znam kako bismo to prebrodili. Imao je mirnoću i snagu da bude uz porodicu kad je bilo najpotrebnije. Uvijek je bio prisutan, bez obzira na sve obaveze."

Navela je kako je Halid uvijek bio uz sve.

"Halid je uvijek bio uz nas. Nije bio čovjek koji govori o svojim dobrim djelima – on ih je jednostavno činio. Prije svega, bio je humanitarac i čovjek, a tek onda pjevač. Ako je pjevanje bila njegova najslabija strana, iako znamo koliko je bio dobar u tome, možete zamisliti kakav je bio u svemu ostalom. Halid nije bio čovjek od mnogo riječi – on je govorio djelima. Sjećamo ga se po emociji koju je budio u ljudima.", navela je.

Cijelo gostovanje pogledajte u videu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad