Građani ispaštaju zbog monopola i političkih odluka Konkurencijskog vijeća BiH kojima favorizuje Telekom Srbije.

Građani Bosne i Hercegovine, korisnici telekomunikacijskih i medijskih usluga, diskiminirani su zbog monopola kojeg je Konkurencijsko vijeće BiH u entitetu Republika Srpska omogućilo M:telu, firmi u vlasništvu Telekoma Srbije, tačnije države Srbije, čime je cijela priča dobila i politički karakter. Osim usluga telefonije i interneta, ovdje je riječ o kablovskoj televiziji i kontroli medija u jednom bh. entitetu, što je rukama druge države – Srbije. Sve se to prenosi i na pružanje usluga na teritoriji drugog entiteta – Federacije BiH. I najnoviji val napada na kompaniju Telemach, članicu United Grupe koja je u vlasništvu međunarodnih investicionih fondova, uzrokovan je monopolističkim djelovanjem Telekoma Srbije i povezanih kompanija. Početkom godine M:tel, kao firma u vlasništvu Telekoma Srbije, nije zaključila novi ugovor o distribuciji TV kanala Sport klub u vlasništvu United Grupe, nakon čega i Telemach nije produžio ugovor sa Telekomom Srbije kao vlasnikom Arena sport kanala. Brojne žalbe korisnika M:tela zbog prekida emitiranja Sport kluba ne mogu biti praćene pozivom na bojkot M:tela jer u Republici Srpskoj ne postoji nijedan značajniji operater koji nije dio M:tela i koji nije u vlasništvu Telekoma Srbije. Takav monopol omogućilo je Konkurencijsko vijeće BiH odobravajući Telekomu Srbije nezakonite akvizicije na 49 posto teritorije BiH. Pritužbe korisnika M:tela na prekid emitiranja Sport kluba nisu izazvale pažnju Ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH Saše Marića, koji nije reagirao ni na monopolizaciju tržišta telekomunikacija u RS-u, što je građane lišilo izbora bilo kojeg drugog operatera osim M:tela .

S druge strane, na prekid emitiranja kanala Arena sport i žalbe korisnika Telemacha, Ombudsman Marić je hitno reagirao, iako građani u Federaciji BiH imaju mogućnost izbora operatera.

Postavlja se pitanje: za koga rade Konkurencijsko vijeće BiH i Ombudsman za zaštitu potrošača? Telekom Srbije preko M:tela postao je neprikosnoven u RS-u, bez bilo kakve konkurencije. Konkurencijsko vijeće svoje odluke pravda etničkim glasanjem prema kojem nijedna odluka ne može biti usvojena ako nema podršku barem jednog Bošnjaka, Hrvata i Srbina iz Vijeća, pa se tako ni proces o monopolu Telekoma Srbije u RS-u, unatoč presudi Suda BiH, ne obnavlja. M:tel u Republici Srpskoj u potpunosti pokriva tržišta interneta, fiksne i mobilne telefonije, a ima izrazito dominantan položaj u oblasti Pay TV-a. Ili prevedeno, ako niste zadovoljni njihovom uslugom i želite da ih napustite, u RS-a možete da pređete samo kod nekog od M:tel-ovih operatera koji nude jednaku uslugu i slične cijene jer se u konačnici radi o istoj kompaniji.

Građani Banja Luke to već su to komentirali na ovaj način:

“Pa mislim da je to sve jasno, čije je sve. Logično je da bi bilo bolje da ima više kompanija, bili bi bolji paketi, pogodnosti, uslovi”.

“Bilo bi bolje da imamo više opcija, a ovako je svedeno na dvije – tri, ne možemo mnogo da biramo”.

“Sa više kompanija, veća bi bila konkurencija, a to znači bolju kvalitetu usluga i nižu cijenu”, odgovarili su građani. Ali, ne želi da ih čuje ni Konkurencijsko vijeće niti Ombudsman za zaštitu potrošača.

Na štetne posljedice nedostatka konkurencije još prije godinu i po upozorio je u svom tekstu “Smrt interneta u RS”, Banjalučanin, Predrag Maličević, inače IT inženjer.

“Postojanje monopola štetno je za svakog, osim za onog koji ima taj monopol, jer nema nikakvog razloga da taj ponuđač usluga poboljšava uslugu, snižava cijene, da investira. Dozvoljeno je da M:tel, odnosno Telekom Srpske kupi sve svoje konkurente na području Republike Srpske. Ne znam koliko je ispravno tu kriviti Telekom kada mu je država to dopustila”, upozorava Maličević.

M:tel je proteklih godina postao vlasnik Elta Kabla iz Doboja, kompanije Blicnet u Banjaluci, telekomunikacionog i kablovskog operatera Telrad Net iz Bijeljine, a ranije Logosofta, čime je osigurana apsolutna dominacija M:tel-a kao kablovskog operatera za televiziju, internet i telefoniju u svim većim gradovima RS.

Iz ureda Ombudsmana za zaštitu potrošača priznali su ranije da ima mnogo pritužbi na rad telekom operatera, posebno u vrijeme Covid pandemije:

“I prekida samih usluga, jednostranih izmjena ugovora, ukidanja određenih televizijskih paketa, izmjena samih uvjeta gdje oni nisu imali mogućnost raskida samih tih ugovora”, naglašava ombudsman, Saša Marić.

Zakon o konkurenciji kaže kako “dominantni položaj ima privredni subjekt sa 40 posto i više udjela na relevantnom tržištu”. U Konkurencijskom vijeću koje je dopustilo preuzimanje ovih kompanija smatraju da se navedeni zakon odnosi na područje cijele BIH, ne jednog njenog dijela iako se u članu 13 istog zakona navodi da su “zabranjene koncentracije privrednih subjekata koje kao rezultat imaju značajno narušavanje efikasne tržišne konkurencije, na cijelom tržištu Bosne i Hercegovine ili na njenom značajnijem dijelu, a posebno kojima se stvara novi ili jača postojeći dominantni položaj”.

Ako se zna da je M:tel u vlasništvu Telekoma Srbije, odnosno u stopostotnom vlasništvu susjedne države, priča dobiva i politički karakter.

Svetlana Cenć, bivša članica Nadzornog odbora BH Telecoma i nekadašnja ministrica finansija u Vladi RS-a, podsjetila je u izjavi početkom oktobra prošle godine:

“Telekom RS nije privatizovan, nego prodat drugoj državi i ta praktično druga država na teritoriji BiH, Republike Srpske apsolutno sve kontroliše. Jer tada su Dodik i njegova vlada sve prodali, do kabla, iako je dio infrastrukture mogao ostati u BiH. Vi znate da njihove usluge koriste, recimo i banke. Sve to može da se kontroliše iz Beograda. Njima to očito odgovara, da li to odgovara čitavoj državi, to je drugo pitanje”, kaže Cenić.

Voditeljica postupka u spornim predmetima u kojima su odobrene akvizicije bila je Arijana Regoda Dražić, članica Konkurencijskog vijeća koju je imenovala Vlada RS, čime se našla u direktnom sukobu interesu, no to za Vijeće nije bilo sporno.

Nakon što su akvizicije potvrđene reagovao je i Denis Zvizdić, tada u svojstvu predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, zatraživši od Konkurencijskog vijeća BiH da objasni kako je dopušten monopol u jednom dijelu zemlje. Odgovoreno mu je da je vijeće samostalno i nezavisno tijelo i da radi u skladu sa zakonom. Svetlana Cenić kazala je:

“To su institucije u kojima se upravlja tako što partije postavljaju svoje podobne, a mi vrlo dobro znamo kako te partije trguju i više rade za interese susjednih državva, zato sve može proći i prolazi i kod Konkurencijskog vijeća”, upozorila je Svetlana Cenić.

Koliko je samostalan ovaj upravni organ i za koga zapravo radi najbolje ilustrira posljednja odluka Suda BiH kojom je zatraženo da se kompaniji Telemach dodjeli status stranke u postupku (posljedično i obnovi postupak) u slučaju spornih akvizicija, no u KV su to ponovo odbili uraditi, zbog čega je advokatica United Grupe Vasvija Vidović podnijela krivičnu prijavu, jer je prema Članu 239. Krivičnog zakona BiH neizvršavanje odluka Suda BiH krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Umjesto provođenja presude i obnove postupka Konkurencijsko vijeće je poslalo dopis da ne može donijeti odluku. Advokatica Vidović podnijela je i novu krivičnu prijavu protiv NN osoba, članova Konkurencijskog vijeća BiH. Kako navodi u razgovoru za N1, odluke Konkurencijskog vijeća da ne provedu odluke državnog Suda su iznimno štetne i neprofesionalne.

“Krivičnu prijavu smo podnijeli protiv članova Kokurencijskog vijeća koji su onemogućili izvršenje odluka Suda Bosne i Hercegovne. Naravno, s obzirom da se radi o tome da jedan državni organ ne poštuje odluke državnog Suda, podnijeli smo je Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine. Nažalost, državno Tužiteljstvo nije se odmah počelo baviti takvom prijavom, iako je ona ozbiljna, i iako, u suštini, takvi postupci na najdirektniji način podrivanju državu. Takve prijave bi trebale biti prioritet u radu državnog Tužiteljstva. Tim prije, što smo u posljednje vrijeme svjedoci da se skoro svakodnevno neizvršavaju odluke sudova, a naročito je to opasno u situacijama kada se neizvršavaju odluke Suda BiH i Ustavnog suda BiH. U trenutku kada smo podnosili prijavu, a podnijeli smo je zbog hitnosti, nismo imali Zapisnik, a niti smo ga dobili iako smo tražili, o tome koji članovi Konkurencijskog vijeća su glasali da se ne provede odluka državnog Suda a koji ne, te smo zbog toga podnijeli prijavu protiv nepoznatih lica očekujući da će se državno Tužilaštvo odmah pozabaviti time”, kazala je Vidović

Konkurencijsko vijeće sastavljeno je od šest članova: dva iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Za svaku odluku treba da glasa po jedan Bošnjak, Srbin, Hrvat. Ukoliko se u predviđenom roku ne donose rješenje, prijava se automatski odbacuje. Tako je bilo u u ovom, ali i brojnim ranijim slučajevima. Sada su članovi Vijeća u krivičnom djelu zbog neprovođenja presude Sada BiH. Iako Konkurencijsko vijeće krije od javnosti zapisnike sa sjednica, odluka o nepodvođenju presude Suda BiH ujedno znači da je barem jedan Bošnjak u Konkurencijskom vijeću glasao za nepriznavanje odluke Suda BiH i zadržavanje monopolističkog položaja Telekoma Srbije u jednom bh. entitetu. Po čijem nalogu i da li iza svega stoje oni kojima su puna usta Bosne i Hercegovine? Priča dobiva i dodatnu dimenziju nakon što u prošloj godini Federalna televizija, kao javni emiter, i privatna televizija Hayat iz Sarajeva upravo sa partnerskom firmom Telekoma Srbije potpisali ekskluzivne ugovore o zastupanju ovih kanala u inostranstvu, čime su po diktatu Telekoma Srbije onemogućili velikom dijelu bh. dijaspore da prate pomenute bh. kanale.

Telemach je dio United Grupe, vodećeg pružatelja telekomunikacijskih i medijskih usluga u Jugoistočnoj Evropi, a kojoj pripada i United Media čiji je dio i N1.