Gostujući u podcastu Ženska strana Marije Pajić na portalu Žena.hr, prva žena na čelu hrvatsle Vlade Jadranka Kosor, otvoreno je progovorila o detaljima nimalo idiličnog djetinjstva, diskriminaciji od malih nogu ali i preprekama s kojima se morala nositi kao žena na visokoj funkciji.

„Bez posla ne znam živjeti i mnogi ljudi koji me poznaju kažu da se ne znam odmarati. Međutim, ja im vrlo često odgovaram da se ja odmaram radeći – i to je zaista tako“, rekla je žena koja završila pregovore za pristup EU. Upravo je to bila okosnica njene knjige Premijerka, dok je na nagovor urednika pisala i o djetinjstvu i općenito životu, a sada priprema svojevrsni nastvak,

“Ideja je upravo ta da nastavim pisati o svemu onome što sam preskočila vezano za moj privatni, ali i politički život. Naime, u prvoj sam knjizi samo naznačila neke od teških trenutaka u mom političkom životu, a koji su zapravo česti i ponavljaju se mnogim političarima, posebice se događaju ženama u politici“, kaže Kosor.

Rano osjetila diskriminaciju

„Moje je djetinjstvo bilo sasvim nespecifično, prije svega zbog toga što nikad nisam upoznala svog oca. Moji su se roditelji razveli kad sam imala samo dvije godine. Moj me otac nakon toga više nikad nije htio vidjeti“, otkrila je knjizi. Situaciju je dodatno otežala sredina.

“Mene je to na neki način obilježilo, ja sam silno patila kao dijete zbog svega toga;. Mene su djeca u prvom razredu tukla zato što nemam tatu. Svi su drugi imali mamu i tatu, a ja jedina nisam imala tatu i nisam to nikako mogla objasniti“, rekla je Kosor.

No već tada je pokazala da se time neće miriti. „To je prestalo kad sam se ja počela tući, doslovce sam se tukla s dečkima. Jedan sam dan došla razdrapanih hlača – o tome sam isto pisala – poderane smeđe samt hlačice, nove novcate“.

Rana iskustva su je očvrsnula: “Poslije sam, nažalost, imala i očuha koji je na drugi način bio nasilan. To je bilo jedno strašno, traumatično iskustvo gdje sam ga ja s 14 godina izbacila iz kuće. Nisam ja sebe psihoanalizirala, niti sam ikad išla kod psihoanalitičara, ali sam vjerojatno radi svega toga razvila jedan specifičan odnos spram muškaraca. Rano sam shvatila da sam ja, a to se naravno odnosi na i na sve druge djevojčice, djevojke i žene, potpuno ravnopravna te da se za sebe znam i mogu izboriti“, potvrdila je Kosor te je zaključila da joj je to pomoglo i kasnije u političkom životu.

‘Rano sam naučila što je život’

„Vrlo rano sam se naučila boriti i vrlo sam rano naučila što je zapravo život. Kako me odgajala baka koja je porijeklom Njemica, odgajala me u silnoj disciplini. Morala sam rano naučiti kuhati, spremati, prati rublje na onom što smo mi zvali rifljača, s hladnom vodom na pumpi. Sve sam to radila, a ona je uvijek govorila ‘možda nećeš sve to trebati raditi u životu, ali ćeš znati zapovijedati.”, kaže Kosor, koja je ni kasnije u životu nije posustala u svojoj radnoj etici.

Ravnatelj nije dao da me uhite u školi

Već kao gimnazijalka , s 15-ak godina počela je surađivati s Radio Daruvarom, a kasnije i Večernjim listom, a iz tog vremena se prisjetila i kako su ju zbog njenog teksta zamalo uhitili.

“U jednom sam svom tekstu koji su objavili oštro kritizirala policiju i činjenicu da su privodili neke maloljetnike – što je tad bilo protuzakonito. Nakon što je to objavljeno ta ista policija je mene došla hapsiti u gimnaziju. To je bilo kao u filmovima, strašno uzbudljivo, dok nisam shvatila da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari. Ravnatelj nije dao da me tamo uhapse i privedu pa su me čekali doma, u kuhinji. Odveli su me u maricu i na saslušanje, no nisu me mogli pritvoriti, a ja sam i dalje nastavila pisati”, prisjetila se Kosor, piše net.hr.