Oglas

VIDEO

U Katedrali sv. Pavla u Londonu odata počast žrtvama genocida u Srebrenici: Bolna svjedočanstva, molitve i dove

author
N1 BiH
17. jun. 2025. 13:18
nacionalni dan sjecanja na srebrenicu
Screenshot

Ceremonija Nacionalnog Dana Sjećanja na Srebrenicu u Velikoj Britaniji održava se u katedrali Sv. Pavla u Londonu. Ceremoniji prisustvuje veliki broj zvanica. Prisutni su se pomolili za žrtve genocida i zapalili svijeće.

Oglas

Ceremonija je otvorena rečenicom "Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica."

Uslijedili su govori, molitve, dova koju je proučio reisul-ulema Husein ef. Kavazović i pjesma "Bijeli cvijet".

"Ubijali su našu djecu i uspomene"

Prisutnima se obratila predsjednica Pokreta majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić kojoj su u genocidu u Srebrenici ubijena 22 člana porodice, njen suprug i najmlađi sin Nermin. Pronašla je samo njegove dvije kosti.

Oglas

"Teško je opisati naš bol i našu tugu koju nosimo 30 godina jer su naša djeca nevino ubijena. Naša su djeca ubijena, a svijet i Evropa su nijemo posmatrali. Naša su djeca ubijena samo zato što su imala drugačije ime, drugačije prezime i što su bili muslimani. Ubijali su našu djecu pod zaštitom, pod zastavom, pred očima cijelog svijeta, pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Ali mi majke koje smo izgubile svoju djecu imale smo jedan jedini cilj - da našu djecu odgojimo bez mržnje i bez osvete. Poslije genocida pet i po hiljada djece je ostalo bez svojih roditelja. Djeca su gledala kada im ubijaju oca, kada im siluju majku, kada im odvode brata u smrt, preživjela su genocid. Mnoga djeca su rođena poslije smrti svoga oca i zločinci nisu samo ubijali našu djecu, ubijali su i uspomene", kazala je Subašić.

"Danas bih bila ponosna majka i nana, ali moj Nermin je ubijen. Time su ubili i njegovu porodicu"

Objasnila je kako njihova djeca nisu zapamtila svoje očeve, majke, a nisu imale fotografije da znaju kako izgledaju.

Oglas

"Često puta nas majke su pitali, ličim li ja na mog oca, ličim li na moju majku, imam li osmijeh, imam li kosu, to je strašno. A mi smo uvijek govorile, mi moramo tu djecu da odgojimo bez mržnje, bez osvete. Hvala Bogu da smo u tome uspjele. Školovali smo našu djecu, naša su najbolja djeca na svijetu, nije samo u Bosni. Sad su inženjeri, doktori, profesori, govore nekoliko stranih jezika. Gdje god odem, a hodam po cijelom svijetu, uvijek se nađe po jedan naš Bosanac i Hercegovac, nađe se naš ponos. Mi smo majke uspjele da ih odgojimo i da budu najbolji među najboljima. To je poruka svima majkama, od majke iz Srebrenice, koje su svoju djecu odgojile na taj način. Moj sin Nermin, koji je ubijen, da je bio živ, bila bih ponosna ja, majka, na njega. Bio bi dobar sin, bio bi dobar otac, bio bi dobar suprug, bio bi dobar građanin Bosne i Hercegovine. Nažalost, dušmani mu nisu dali da živi. Nisu samo meni ubili sina. Ubili su i njegov život, ubili su i njegovu porodicu koju bi on imao. Ja bih bila ponosna kao nana, da imam unuke, da imam snahu, da imam njegovu porodicu", kazala je Subašić.

"Pomozite nam da nađemo kosti svoje djece"

Ali, danas, kaže, stoji tu mirno i poziva sve ljude dobre volje, a posebno ljude iz Velike Britanije, da im pomognu da grade bolju budućnost za djecu, da pomognu da sačuvaju presude, da pomognu da budu što jači, da pomognu da se prestane negirati genocid, da se prestanu veličati ratni zločinci.

Oglas

"To je najvažnije, jer mi majke 30 godina slušamo kako su najveći heroji zločinci koji su ubijali nas i našu djecu. To traje 30 godina. Mi znamo da mi mrtve ne možemo vratiti, ali moramo zločince kazniti. Ako naša djeca imaju imena i prezimena kao žrtve genocida, mi tražimo od svijeta, Evrope i od sviju, da svi zločinci koji su činili zločin, genocid, da imaju svoje imena i prezimena kao zločinci. Mi, majke, iako smo izgubile svoju djecu u genocidu, ipak smo smogle snage da pružimo podršku i drugim majkama, kako u Bosni, tako na Balkanu i u cijelom svijetu. Da zajedno radimo, da zajedno gradimo, da osudimo sve ono što se dešavalo, da nekako pomognemo jedna drugoj, da pronađemo kosti naše djece. Vas pozivam, sve dobre ljude, da nam pomognete, da zaštitimo presude, da pronađemo kosti naše djece, da zločinci izađu pred lice pravde, jer genocid koji se desio, desio se. Imamo presude, imamo veliki memorial, bijeli nišani govore sve", kazala je Subašić.

Pozvala je prisutne da dođu u Potočare, da osjete i zamisle šta je mogao "ljudski um uraditi na kraju 20. i na početku 21. vijeka".

"To je jedna velika nepravda koju je podržao svijet i Evropa. I svijet i Evropa da su nešto naučili ne bi danas gorjela ni Ukrajina, ni Palestina, ni mnoga mjesta. Dok mi ovdje stojimo, nijemo slušamo, ipak veliki broj majki će plakati, tražiti ono što mi tražimo, a to je najvažnije - kosti naše djece. Razlike su dobre, podijele nisu. Nemojte da se dijelimo na ove i one, dijelimo se na dobre i loše ljude", poručila je Subašić.

Djetinjstvo u logoru

Elmina Kulašić, koja je kao dijete prežvijela logor Trnopolje, kazala je kako je imala sedam godina kada je Kozarac napadnut u maju 1992. godine.

Oglas

"Vidjela sam jedini dom koji sam poznala u plamenu. Bilo me strah. Nisam govorila i nisam razumjela zašto sam morala sve ostaviti, Uključujući baku i djeda. Ostali su jer su mislili da ih neće ubiti, ali - ubili su ih. 30 godina nakon tragamo za njima", kazala je Kulašić.

munira subasic london
Screenshot

Ona i njena porodica odvedeni su logor. Prisjetila se kako su bili gladni, a njihovi očevi i komšije bili mučeni i ubijani.

"Majka je davala sve od sebe da zaštiti mene i moje sestre. Plakala je u tišini. Sve sam vidjela i čula. Vidjela sam njenu majčinu ljubav i znala sam da ću biti sigurna dok je držim za ruku. Danas sam živa zbog moje majke i majke Munire. Ona je baka koju više nemam. Naučila me tražiti istinu i pravdu. U sebi ne nosim mržnju niti želim osvetu. Moje majke su me naučile bolje", rekla je Kulašić.

Oglas

Istakla je kako želi da njihova djeca imaju sigurnu i lijepu budućnost, ali i djetinjstvo koje ona nije imala.

"Svakom djetetu treba dopustiti da ima djetinjstvo", poručila je.

Komšić: Mir bez pravde nije mir već očekivanje novog rata

Prisutnima se obratio i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

"Danas stojimo zajedno u molitvi i prisjećanju kako bismo odali počast nevinim žrtvama genocida u Srebrenici počinjenog prije 30 godina. Genocid u Srebrenici ostaje otvorena rana u dušama naroda, naraštaja i svih poštenih osoba. Srebrenica je već 30 godina podsjetnik da mir nije samo nedostatak rata, za mir treba pravda i istina kao i ljudsko dostojanstveno. Taj podsjetnik je tu za naraštaje koji dolaze nakon nas. Danas, više nego ikada, u svijetu u kojem živimo, moramo biti svjesni da mir bez pravde često nije mir nego očekivanje novog rata i patnje", rekao je Komšić.

Bećirović: Pomozite da svrgnemo zlo koje ugrožava BiH 30 godina nakon genocida

denis becirovix london
Screenshot

Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović zahvalio se svim zvanicama koje su došle danas da odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici.

"Vaša kontinuirana podrška dokaz je da istina, pravda i sjećanje na Srebrenicu imaju trajnog saveznika u međunarodnoj zajednici", rekao je Bećirović i zahvalio se na doprinosu za donošenje UN Rezolucije o Srebrenici koja, kako je rekao, ima globalni značaj.

Kazao je kako u ovom trenutku, kada obilježavaju 30 godina od genocida u Srebrenici, BiH se suočavaju s novim prijetnjama govoreći o potezima rukovodstva RS.

"Sila ne smije da prevlada nad zakonom. 30 godina nakon genocida, moja zemlja je suočena s ozbiljnim prijetnjama. Ako se zlo ne zaustavi na početku, postaje veće. Pomozite nam da svrgnemo ovo zlo", poručio je.

Cijelu ceremoniju pogledajte OVDJE.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama