Majčino selo već trideset godina pruža emocionalnu sigurnost i osjećaj privrženosti djeci i mladima bez roditeljske skrbi.

Majčino selo je ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb koja djeluje od 1993. godine. Već tada je pokojni fra Slavko Barbarić (osnivač Majčina sela) organizirao prihvat i smještaj djece izbjeglica, kao i obitelji pogođenih siromaštvom i ratom (1991.-1995.).

Ravnatelj Majčina sela fra Dragan Ružić rekao je kako je posljednjih desetak godina ova ustanova izrasla u predivno, prostrano, naselje s brojnim sadržajima.

– Majčino selo je idejno projekt za očuvanje i zaštitu života u svim njegovim oblicima. Institucionalno ono je ustanova za predškolski odgoj i socijalnu skrb. Kao što ime kaže, Majčino selo obavlja dvije osnovne djelatnosti, odgaja djecu predškolske dobi iz Međugorja i okolice te skrbi o djeci koja su, iz bilo kojeg razloga, ostala bez roditeljske skrbi. U početnoj zamisli ova je usluga bila namijenjena ratnoj siročadi, ali vremenom okolnosti su se izmijenile. Dakle, u užem smislu Selo danas čine Dječji vrtić i sedam obiteljskih kuća u kojima su smještena djeca koja su tu pronašla toplinu doma i vedro ozračje za svoj ljudski i vjernički rast. Do prije koju godinu Selu je pripadala i tzv. ‘sigurna kuća’ za smještaj djevojaka-majki i žena koje su doživjele nasilje u svojoj obitelji, a sad je ta kuća predana na upravljanje časnim sestrama. Uz to, dio Sela su Likovna radionica, Humanitarna udruga „Međugorje mir“, te Zajednica “Milosrdni otac”- pojasnio je u ravnatelj u razgovoru za Fenu.

Dodao je kako Selo u svom nastanku, razvoju i sadašnjosti jeste i želi ostati izraz vjere koja se konkretizira u djelima ljubavi.

Fra Dragan ističe kako trenutno oko tridesetak štićenika na ovaj ili onaj način koristi usluge Majčina sela, bilo da su smješteni po kućama u samome Selu, bilo da su u sveučilišnim središtima na studiju.

-Selo je po statutu ustanova koja skrbi o štićenicima do svršetka srednje škole, ali što se promijeni u njihovim životima nakon završetka srednje škole, ništa bitno. Stoga Majčino selo ulaže dodatne napore kako bi omogućilo onima koji žele i mogu nastaviti akademsku izobrazbu da se tako dodatno pripreme za život. Pet štićenika trenutno studira u Mostaru, a nedavno je jedan štićenik završio medicinski fakultet – kazao je ravnatelj Ružić.

Dodao je kako su uzroci zbog kojih djeca dolaze u Selo mnogovrsni i različiti, a ono što je zajedničko u svim slučajevima jeste izostanak mogućnosti da oni nastave svoj život u svojoj biološkoj obitelji te im je potrebna skrb.

Učenje, športske aktivnosti, molitva, kućne obaveze, glazbena, dramska i likovna sekcija samo su neke djelatnosti koje se u Selu ispunjavaju svakodnevno.

Ravnatelj je kazao kako Majčino selo ne može u potpunosti nadomjesti sve one pogodnosti i udobnosti koje može dati jedna obitelj, ali ono nastoji stvoriti okružje i pogodno ozračje u kojem ovi mladi ljudi mogu naći sve potrebne poticaje za svoj ljudski i kršćanski rast.

– Osim tvarnih osnova koje im Majčino selo osigurava, ono im po svojim odgojnim mehanizmima biva oslonac i potpora, usmjerava ih na životnom putu, pomaže im zacijeliti moguće rane i nadići traume. Selo je od početka zamišljeno kao obiteljski dom, tako da djeca imaju svoja uporišta, svoje kuće, a time i osjećaj sigurnosti i zaštićenosti koji je tako potreban u toj životnoj dobi. Dakle, nije riječ o bezličnom, mnoštvom pristupu, tipa vojarne, nego o pojedinačnom pristupu, u malim obiteljskim jedinicama. Djeca tu, osim usluga odgojiteljica u svojim kućama, mogu računati na potporu cijelog stručnog tima u kojem se nalaze medicinska sestra, socijalna radnica, defektolog, psiholog, logoped,- naglasio je.

Dodao je kako ova ustanova za štićenike upriličuje duhovne obnove, razne radionice, predavanja, izlete, ali nastoji ih pratiti i nerijetko pomagati i nakon što napuste Selo.

Djeca na skrbi mogu ostati u Majčinu selu do svršetka srednje škole.

– Nakon srednje škole, štićenici koji žele nastaviti svoje akademsko usavršavanje, imaju mogućnost o trošku Sela nastaviti studij. Oni koji za to nemaju uvjeta ili jednostavno ne žele, obično traže namještenje i smještaj izvan Sela koje im daje svesrdnu potporu i pomoć dok se ne uključe u društvo i ne zadobiju samostalnost. Ovo je možda najkritičniji dio Sela. Naime, djeca koja žive na ovaj način imaju strukturalnu poteškoću prilikom samostalnog uključivanja u društvo i tu bi se svakako trebalo poraditi da se osigura i vrijeme i mjesto za organiziraniju tranziciju tim mladim ljudima. Možda otvaranjem neke kuće izvan Sela u kojoj bi boravili jedno vrijeme sami, ali ipak pod nadzorom i pratnjom iz Sela – istaknuo je Dragan.

Majčinom selu se može pomoći prije svega molitvom te ljudskom i kršćanskom potporom.

-Selo želi biti čudo dobrote, ali prije nego što to može postati potrebna je providnost. I treba reći da je Selo tijekom ovih dvadeset i pet godina uglavnom živjelo od nje, od te velike Božje velikodušnosti. Molitvom dajemo,hvalu Bogu, ali molimo i za daljnju providonosnu pratnju kao i za dobročinitelje kojima se providnost služi. Selo svakog radnog dana pripremi više od 200 obroka – pojasnio je ravnatelj.

Naglasio je kako ljudi mogu pomoći preporukom i lijepom riječju o djelovanju Majčina sela, a onda i novčanim prilozima, darivanjem u opremi i hrani.

U Majčinu selu uzgajaju aroniju, šipak te proizvode organsku hranu

– Imamo tehničku vodu iz dva izvora, dvije solarne centrale, solarne kolektore za toplu vodu, radi se na obnovi izolacija na postojećim objektima. U nekoliko plastenika i na otvorenom proizvodimo organsku hranu, uzgajamo domaće životinje (svinje, ovce, perad), odnedavno imamo nekoliko košnica za pčele, pravimo zimnicu i brojne druge aktivnosti. Uz to, raspolažemo s 452 stabla masline, 278 stabala divljeg šipka i 10 pitomoga, te 571 stablom aronije te manjim brojem nasada drugog voća. Uzgoj je posve ekološki, imamo sustav navodnjavanja kap po kap – kazao je Dragan.

Dodao je kako od ploda aronije prave sok, koji dijelom popiju a nešto dijele prijateljima i hodočasnicima koji u zamjenu ostave novčani dar. Aronija je za njih i izvor uzdržavanja.

Inače, Selo je registrirano pri Sudu u Mostaru, a kao osnivač se navodi Franjevačka provincija. Ono je pod nadzorom nadležnih federalnih ministarstava te nastoji svoju djelatnost provoditi u skladu s pozitivnim zakonima te u dosluhu sa znanstvenim dostignućima odgojnih znanosti.