Pragmatični pristup Trumpa
Mavrak: BiH dočekala red da je se sjeti Amerika, zna se ko je gubitnik

"On je u svakom slučaju gubitnik zbog jednog jednostavnog razloga. Pokazalo se zapravo da je on došao do zida, da je ušao u slijepu ulicu, da ta politika za njega zapravo nije dala nikakve rezultate i on sad zapravo mora restartati cijeli svoj politički pristup, krenuti praktično od nule. Dakle, on je izgubio vrijeme, natežući se sa ljudima s kojima je mogao normalno surađivati", kazao je za N1 novinar Ranko Mavrak.
Slučaj Milorad Dodik. Rezultat pritiska ili nagodbe?
Ovo je rezultat, ja bih rekao, prije svega jednog pragmatičnog pristupa administracije Donalda Trumpa. Dakle, trebalo je neko vrijeme da se uopće sjete u State Departmentu da postoji nekakva Bosna i Hercegovina sa problemima koje ima i koji su nama ovdje dobro poznati. Ako se referiramo na prvi mandat Donalda Trumpa u Bijeloj kući, onda ćemo se sjetiti da zapravo nekog velikog interesa u tom razdoblju i nije bilo. E sad, kako je diljem svijeta puno kriznih žarišta koja su puno prioritetnija i puno važnija za američku administraciju, Bosna i Hercegovina je trebala čekati svoj red i u ovom trenutku ga je dočekala.
Pragmatičan pristup
Ja bih rekao da se situacija promatra otprilike sa razine nekog srednjeg diplomatskog ranga u State Departmentu. Dakle, vidjeli smo da je zapravo osoba koja je u ovom trenutku zadužena za ovu zemlju pa i za regiju, Brendan Hanrahan, i on je zapravo neka vrsta, ja bih rekao, višeg operativca u toj hijerarhiji odnosa u američkoj vojnoj politici.
Ovo što se sad dešava je rezultat pragmatičnog pristupa iz sljedećeg razloga - kao što smo mogli naslutiti na samom početku ovoga sadašnjeg mandata Donalda Trumpa, njemu je cilj da ostavi trag gdje god može u smislu da ne želi vidjeti previše novih problema na terenu, da ih eventualno na nekakav način pokuša sanirati i da vidi može li se tu nešto istrgovati. Dakle, Bosna i Hercegovina je jedan mali kamenčić u svemu tome i ono što Trump osobno, a onda posredno vidi u svemu ovome, to je zapravo kako se ovaj prostor može iskoristiti da bi bio u funkciji američkih financijskih i gospodarskih interesa.

E sad, to kažem zbog jedne činjenice koja se meni čini vrlo zanimljivim fenomenom u zadnje vrijeme. Nakon što je krenula cijela ova priča oko Dodika i ispričana se sa raspletom ove krize koje je on prouzročio, vidjeli smo da gospodin Ginkal, otpravnik poslova američkog veleposlanstva, često razgovara sa lokalnim dužnostnicima. I ako ste mogli primijetiti, u gotovo svim priopćenjima koja su nakon toga objavljena, ističe se potreba za unapređenjem suradnje na energetskom sektoru. I to je vrlo znakovito jer to zapravo znači da oni sa velikim zanimanjem promatraju ovo što je fenomen Južne interkonekcije. Mi ga ovdje zovemo fenomenom zato što je doista trebalo proći previše godina da bi se netko sjetio da BiH treba diverzificirati svoje izbore energetske opskrbe.
Šta nudimo Amerikancima?
To je zapravo ono što Amerikancima ovo tržište objektivno može ponuditi. Dakle, tržište koje bi povuklo plin koji se dovodi u Europu preko LNG terminala na Krku. Ja mislim da je to pokazatelj u kojem pravcu će ići dalje američka politika. Dakle, stvari se žele držati pod kontrolom, ne želi se dopustiti nekakva nova eskalacija problema na terenu, a isto tako se želi ojačati zapravo taj energetski sektor da bi Amerika ovdje ostvarila svoje interese, jer to je očito dio paketa koji se referira na cijeli evropski kontinent.
Očekuje se da Dodik i članovi njegove porodice budu skinuti sa OFAC-ove "crne liste". Zauzvrat SNSD bi trebao podržati budžet, imenovanje pregovarača i popunjavanje Ustavnog suda BiH. Je li u tom slučaju Dodik pobjednik ili gubitnik u ovom slučaju?
On je u svakom slučaju gubitnik zbog jednog jednostavnog razloga. On je do sada pokušavao pokazati svima da silom može napraviti što god hoće i da može kontrolirati situaciju jednim bahatim odnosom. U konkretnom je slučaju pokazalo se da ta bahatost i taj agresivni pristup imaju svoje limite, a taj limit je naravno sveden na to da postoji uvijek neka jača sila koja će reći: "dosta, ovako više ne može." Ono što je njemu do sada išlo u prilog, to je činjenica prije svega da je došlo do promjene u Bijeloj kući, a drugo da nije bilo konsolidiranog pristupa u tom razdoblju između država članica Europske unije, odnosno neutjecajnih zapadnih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država. Dakle, on je tu vidio nekakav prostor u kojem može manevrirati i može pokazivati zapravo dodatnu energiju destruktivnog tipa, utjecati na procese u BiH na negativan način i na taj način ucijenjivati svoje političke oponente i protivnike. Pokazalo se zapravo da je on došao do zida, da je ušao u slijepu ulicu, da ta politika za njega zapravo nije dala nikakve rezultate i on sad zapravo mora restartati cijeli svoj politički pristup, krenuti praktično od nule.

Dakle, on je izgubio vrijeme, natežući se sa ljudima s kojima je mogao normalno surađivati i ostvariti nekakav napredak koji je bio ne samo u interesu BiH, nego u interesu ljudi u RS-u i sad se zapravo mora vratiti za pregovarački stol i drugi treba procijeniti što on uopće nudi i na koji će se način ta suradnja dalje odvijati. Dakle, kratki odgovor na vaše pitanje. Ja mislim da on iz ove priče izlazi kao gubitnik, prije svega zato što je izgubio realnu političku moć kroz to što je dobio zabranu obnašanja dužnosti u tijelima vlasti za šest godina, a za šest godina tko zna što će biti.
Hoće li Dodik nakon povlačenja biti ostavljen na miru ili se može očekivati da se negdje počne odmotavati to klupko afera za koje se insinuira da je Dodik i njemu bliski saradnici da su itekako involvirani u iste?
Pa možda bi neki njega i ostavili na miru, samo da se makne, da više ne smeta. Ali ja sam siguran da on to neće dopustiti iz jednog jednostavnog razloga. Neće to dopustiti kao scenarij, zato što će se nastaviti bar trgati u tim političkim vodama.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare