Povodom Međunarodnog dana porodice o najugroženijoj instituciji savremenog doba, promjenama i izazovima razgovarali smo sa mamama koje imaju troje djece: Jelenom Brkić-Šmigoc, docenticom na Fakultetu političkih nauka i Dženetom Kukuljac, aktivisticom Udruženja ‘Porodice tri plus’ kao i sa dvanaestogodišnjom Ajlom, devetogodišnjim Ismailom i šestogodišnjim Eminom. 

Jelenom Brkić-Šmigoc je na početku kazala da se bračni partneri koji se odluče da zasnuju porodicu imaju vrijednosti i usmjerenja prema kojima zajednicu usmjeravaju.

Dženeta Kukuljac je govorila o izazovima porodice i zajedničkog života.

“Izazovi su isti za sve porodice, to je da se međusobno podržavama i razumijemo i pokušavamo da ostanemo zajedno. To je danas teže nego prije. Tradicionalno se miješa sa savremenim i teško je odlučiti. Izazov je da li biti porodica koja teži tradicionalnim vrijednostima u odgoju ili se povesti za savremenim životom i digitalnom svijetu. Izazov je ostati na okupu, a da pritom ostanemo jedna ćelija”, rekla je Kukuljac.

Djeca osjete harmoničnu porodicu i pokazuju zadovoljstvo. Na taj način imaju i sretno djetinjstvo i zdravo odrastanje, smatraju naše sagovornice.

“Najprije, volim to što nas ima više, što imamo uvijek nekoga s kim se igramo. Ako se posvađamo, uvijek imamo nekoga da se igramo. Jutros nas je mama probudila i niko nije ustao jer smo nastavili spavati. Kada smo ustali spremala sam se i letala, a njih dvojica su bila gore i pričali. Mama je onda rekla idemo da jedemo, operite zube i idemo zato što kasnimo”, kaže Ajla Kukulja, koja je u studiju bila sa svoja dva brata.

Emin se pophvali da pomaže roditeljima kao i Ismail: “Ponekad operem suđe. nekad nešto kupim i dam joj i iznenadim. Jučer smo farbali sa tatom, farbali smo drvo”.

“Roditelji nisu toliko strogi, mama je srožija kada je telefon u pitanjiu. Imam računar i viber i sve što trebam. Nedostaje mi nekad telefon i djeca me u školi nekada zezaju zbog toga”, kaže Ajla.

“Mi ustinu veliki naglasak stavljamo na porodicu. Svi drugi sistemi kažu ako porodica ne uradi posao teško i da će škola ili neka druga institucija. Ne mogu nadomjesiti ono što je porodica propustila. Ne pripremamo se za porodični život. Nažalost, tu činimo propust kao zajednica. U tom slučaju se može raditi na osnaživanju komunikacije na način da se nauče iskazati moje, ali i osluškivati potrebe drugog te prihvatati nekoga i njegove granice. Komunikacija je jedan od alata koji se može naučiti i u školske sisteme implementirati. Ukoliko je porodica nešto što nije željeni izbor, nećete emociju probuditi kod budućih roditelja”, kaže Brkić – Šmigoc.

Zadatak porodice je da djecu kontroliše i nauči ih kako da nešto koriste. Funkcija može biti višestruka, mobiteli ili bilo šta drugo, nametnute potrebe, i tu roditelji nude kontrolu i brigu kroz emocionalni odnos. Ključne poluge su emocija i razgovor, za kraj kaže Brkić – Šmigoc.

“I odrasli i roditelji moraju voditi brigu o tome kako oni koriste telefone da djecu ne dovode u situaciju da ne znaju odlučiti šta je dobro za njih, a šta nije”, kazala je Dženeta Kukuljac.