Mešić za N1: Mladi u BiH žele promjene, ali ih je strah da će u toj borbi ostati sami

Mešić je na forumu u Kopenhagenu predstavila razglednice nastale na osnovu pisama mladih iz Bosne i Hercegovine, ali i onih koji danas žive u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Ilustracije su izradili učenici Srednje umjetničke škole u Sarajevu, a razglednice su postale diplomatski poklon kojim se glas mladih nastoji približiti donosiocima odluka.

"Pitala sam ih: da ih Bosna i Hercegovina može čuti, šta bi joj poručili? Ideja je bila stvarno da pokušam spojiti naše mlade ljude, jer, da budemo realni, mi ne znamo puno o njima koji žive tamo, niti su oni puno uključeni u naš život ovdje. I to je bio nekako prvi korak: hajde da ostvarimo neki kontakt i komunikaciju, da vidimo na čemu smo", kazala je Mešić.

Odgovori koje je dobila bili su različiti, od optimističnih poruka do ljutnje i tuge zbog stanja u zemlji.

"Bilo je svakakvih odgovora. Bilo je nekih vrlo optimističnih, nekih mnogo ljutih i bilo je nekih koji su stvarno bili jako, jako tužni, jako teški", prisjetila se.

"Dvadeset godina poslije borimo se za iste stvari"

Govoreći o reakcijama učesnika foruma, Mešić je istakla da su njene riječi posebno pogodile ljude koji su Bosnu i Hercegovinu napustili tokom rata ili neposredno nakon njega.

Jedan od učesnika, kako je ispričala, prišao joj je nakon govora i kazao da ga je posebno dirnulo spominjanje sistema "dvije škole pod jednim krovom", jer je i sam pohađao takvu školu.

Još snažniju poruku dobila je od žene koja je zemlju napustila oko 2020. godine.

"Ona meni govori: 'Ajna, meni je ovo strašno bilo emotivno, jer sam ja u tvojim godinama se borila za iste stvari, i sada da vidim da se 20 godina poslije ti za iste stvari boriš, meni je to stvarno strašno'", ispričala je Mešić.

Upravo ta činjenica, da se mladi u BiH nakon toliko godina suočavaju s istim problemima, bila je jedna od ključnih poruka njenog govora.

Ipak, među prikupljenim pismima bilo je i onih koja su pokazala snažnu povezanost mladih s domovinom.

"Rečenica s kojom sam počela je također rečenica iz pisma djevojke iz Bosne i Hercegovine koja kaže: 'Konačno smo se prestali bojati i postali smo ponosni na tebe, Bosno i Hercegovino'", navela je.

Objasnila je da je ta poruka bila inspirisana uspjesima reprezentacije Bosne i Hercegovine i osjećajem zajedništva koji se probudio među mladima.

"Isto kao i ti reprezentativci, oni su mogli izabrati drugačije, ali su izabrali na kraju Bosnu i Hercegovinu. Tako da, i to sam rekla u govoru, da su tome nas naučili Džeko, Alajbegović, Mahmić, Katić. Nismo mi to, da se razumijemo, čuli ni u školi, ni negdje na vijestima, niti su nas institucije tome naučile", kazala je.

Tri razloga zbog kojih mladi odlaze iz BiH

Mešić je izdvojila tri ključna problema o kojima su mladi najčešće govorili u pismima: nedostatak prilika za zaposlenje, stanje u obrazovanju i osjećaj da institucije ne slušaju njihov glas.

"Tri stvari u govoru bile su najčešći razlozi zašto odlaze. To su posao, obrazovanje i upravo to što se njihov glas ne čuje i što se ne sluša", istakla je.

Govoreći o zapošljavanju, ukazala je na problem s kojim se susreću mladi nakon završetka fakulteta, kada poslodavci od njih traže višegodišnje radno iskustvo koje nisu imali priliku steći.

"Jer mi poslije fakulteta dođemo na prvi razgovor za posao i često traže od tebe: 'Pa imaš li ti tri godine iskustva rada u struci?' Mislim, nemam gdje da steknem to iskustvo", rekla je.

Kao pozitivan primjer navela je Dansku, gdje se, prema iskustvima koja je čula na forumu, učenici već od osnovne škole upoznaju s radnim okruženjem kroz praksu u kompanijama.

Posebno je kritikovala obrazovni sistem u BiH, podsjećajući na rezultate PISA testiranja iz 2018. godine, ali i činjenicu da zemlja nema novije rezultate tog međunarodnog istraživanja.

Upozorila je i na nastavak obrazovnih podjela.

"Da imamo djecu koja idu u dvije škole pod jednim krovom. U 56 takvih škola u Bosni. Mislim, šta će se desiti kad se ta djeca sretnu nakon nastave, gdje su bili podijeljeni žicom, ogradom, nakon izleta s kojeg su se vratili, a išli su u drugačijim autobusima? Šta će se na ulici desiti kad se oni sretnu, stvarno?", upitala je Mešić.

Broj od 56 škola navela je tokom gostovanja, a posebno je naglasila da takav sistem produbljuje udaljenost među mladima.

Spomenula je i pismo devetogodišnje djevojčice koja je poručila da ne voli ljude koji dijele Bosnu i Hercegovinu.

"Možda je to nešto što je krovni razlog koji sva ta tri povezuje, jer u sva ta tri dijela smo mi podijeljeni, da se razumijemo", ocijenila je.

"Ako mladi odlaze i ne glasaju, to mora biti poruka institucijama"

Osvrnuvši se na političko učešće mladih, Mešić je kazala da se nakon pobjede Studentske liste u Srbiji među mladima u BiH sve češće postavlja pitanje zašto se slična promjena nije dogodila i u njihovoj zemlji.

Čestitala je studentima u Srbiji na pobjedi, ali je upozorila da mladi u BiH ne bi trebali međusobno tražiti krivce.

"Ono što sam primijetila kod naših mladih ljudi sada, vidim da oni kritikuju sebe i kritikuju, kao: 'Zašto mi nismo to? Što mi to nismo uradili?'", kazala je.

Prema njenim riječima, potrebno je priznati da veliki broj mladih nije učestvovao na izborima, ali i razumjeti razloge takvog ponašanja.

"Moramo biti realni, da prihvatimo činjenicu da nas puno nije izašlo na izbore. I moramo biti realni, s tim se suočiti, i to je okej. Mi sad imamo dvije godine, mi za dvije godine možemo svašta uraditi da se to promijeni", rekla je.

Dodala je da izborna apstinencija, kao i odlazak mladih iz zemlje, predstavljaju upozorenje institucijama.

"Ako vam mladi ljudi idu, ako ne glasaju, ako ne žele da budu uključeni uopće u taj život, to mora da bude poruka institucijama", naglasila je.

Mešić smatra da mladima često nedostaje prilika da neposredno razgovaraju s donosiocima odluka.

Kao primjer navela je vlastito iskustvo s forumom u Kopenhagenu, ističući da je priliku za govor dobila zahvaljujući upornosti.

"Moj govor na ovom forumu nije pao s neba. Za to sam se ja stvarno izborila, jer sam pitala, jer sam tražila, jer sam insistirala. Bilo mi je važno da se to čuje, važno mi je da se čuje taj glas mladih", poručila je.

Podsjetila je da postoje vijeća mladih i drugi mehanizmi putem kojih mladi mogu učestvovati u razgovorima s institucijama, ali da ih moraju naučiti koristiti.

"Mladi iz Sarajeva i Banje Luke nikada se nisu sreli, a u inostranstvu se upoznaju"

Govoreći o poruci da se mladi iz BiH ne žele upoznavati tek u evropskim gradovima, Mešić je ukazala na nedostatak povezanosti unutar same države.

Kao primjer navela je srednjoškolce iz Velike Kladuše koji razmišljaju o studiranju u Zagrebu jer im je Sarajevo, zbog udaljenosti, troškova i putovanja, manje praktičan izbor.

"Ili imate mlade ljude koji se nisu nikada sreli iz Banje Luke i Sarajeva. Banja Luka i Sarajevo udaljeni autobusom, mislim, šest, osam sati, koliko? To stvarno nije bez razloga, već, mislim, neko je to ciljano tako uradio da ne gradi infrastrukturu, da ne gradi prilike da bismo se mi uopće sreli", izjavila je.

Prema njenoj ocjeni, nedovoljno razvijena infrastruktura i nedostatak programa razmjene dodatno otežavaju povezivanje mladih iz različitih dijelova zemlje.

Uporedila je takvo stanje s nordijskim državama, u kojima studenti imaju mogućnost privremenog studiranja u drugim zemljama regiona uz priznavanje položenih ispita.

"Student iz Danske može otići u bilo koju drugu nordijsku zemlju mjesec, dva, tri da studira. Sve se to priznaje kući, isto kao da je kući završio. A mi se u Bosni ne možemo sresti na 200 kilometara, voziš se šest sati", kazala je.

"Kada se mladi sretnu, shvate da slušaju istu muziku i imaju iste probleme"

Mešić je govorila i o iskustvima susreta mladih iz različitih dijelova BiH, ističući da su oni često mnogo otvoreniji za razgovor nego što se pretpostavlja.

"Oni su dosta otvoreniji na prvu i otvoreniji su za razgovor, za priču, za druženje. Mi se povežemo na neke druge stvari, svi slušamo istu muziku, imamo negdje iste probleme, iste ciljeve i želje", rekla je.

Ipak, primijetila je da se pri otvaranju osjetljivih tema ponekad javlja strah od reakcije sredine iz koje dolaze.

"Kada dođemo do tih nekih tema, nekada imam osjećaj da bismo mi možda i pričali o tome, ali razmišljamo o tome šta će nas dočekati kući kad dođemo", objasnila je.

Smatra da je prvi korak upravo stvaranje prostora u kojem mladi mogu otvoreno razgovarati, čak i kada imaju različita politička ili druga uvjerenja.

Kao primjer mogućnosti zajedničkog djelovanja ponovo je navela studentski pokret u Srbiji.

"Studentski pokret u Srbiji okupio je ljude s cijelog spektra. Tu su ljudi koji, ako ćemo nazivati tako, stavljati etikete, i desnica i ljevica i sredina, nebitno. Znači, ljudi iz vrlo različitog spektra dolaze. I ujedinili su se za jednu stvar", istakla je.

"Nije samo Sarajevo ustalo, protestovali su i Banja Luka, Mostar, Zenica i Tuzla"

Posebno je govorila o solidarnosti među mladima u Bosni i Hercegovini, za koju smatra da često ne dobija dovoljno prostora u javnosti.

Prisjetila se reakcija na forumu kada je jedan od učesnika spomenuo proteste nakon tramvajske nesreće u Sarajevu, uz tvrdnju da su se pobunili samo građani glavnog grada.

"A nije samo Sarajevo, ustali su svi veliki gradovi tada, uključujući i Banju Luku i Mostar i Zenicu, Tuzlu. Bili su protesti u cijeloj Bosni i Hercegovini. Isto tako i za Jablanicu", rekla je Mešić.

Istakla je da su mladi pružali podršku jedni drugima bez obzira na to iz kojeg dijela zemlje dolaze.

"Kada su bili ti protesti zbog pogibije našeg kolege na tramvajskoj stanici, očigledno je tu da ti mladi nisu uopće pitali odakle ko dolazi, ko se kako zove, samo su htjeli da se bore za ono što oni vide i smatraju ispravnim", naglasila je.

Dodala je da ne zna zbog čega takvi primjeri zajedništva nisu vidljiviji, ali smatra da je važno govoriti o njima.

"Nije istina da nismo i nije istina da se ne podržavamo", poručila je.

Bi li pobjeda studenata u Srbiji ohrabrila mlade u BiH?

Na pitanje bi li ishod izbora u Bosni i Hercegovini možda bio drugačiji da su održani nakon pobjede Studentske liste u Srbiji, Mešić je odgovorila da vjeruje kako bi takav događaj mogao dodatno inspirisati mlade.

"Mislim da vjerovatno da. Mislim da bi možda bilo malo više inspiracije", kazala je.

Objasnila je da mladima u BiH nedostaje osjećaj podrške i sigurnosti da u borbi za promjene neće ostati sami.

"Očigledno nam fali podrške. I da vidimo da, ako to uradimo, nećemo biti sami u tome. Da nećemo mi biti jedini koji se bore za nešto. Da nećemo biti izolirani od društva jer se mi borimo. Stavljeni na stub srama kao što su mnogi u Srbiji stavljeni", navela je.

Smatra da strah od javnog istupanja među mladima postoji i da ga dodatno oblikuju obrazovanje, porodica i društvena očekivanja.

"Činjenica da su oni meni, znači djeca koja imaju 18 godina, napisali: 'Prestali smo da se bojimo.' Znači, taj strah tu postoji. I taj strah je nametnut od svega skupa", rekla je.

Kritikovala je i obrazovni pristup koji, prema njenom mišljenju, previše insistira na učenju napamet, a premalo podstiče mlade da postavljaju pitanja.

"Najveću promjenu možemo napraviti na lokalnom nivou"

Mešić smatra da mladi trebaju bolje razumjeti kako funkcionišu institucije i ko je odgovoran za odluke koje neposredno utječu na njihov život.

Ispričala je da je tokom povratka s foruma razgovarala s čovjekom koji živi u inostranstvu, a koji joj je ukazao na važnost obrazovanja o javnim finansijama i odgovornosti vlasti.

"Mi u školi, ono osnovno što bismo trebali da učimo, da znamo ko je naš, naprimjer, ministar finansija, gdje naš novac ide. Znači, naši roditelji rade za nešto, mi se obrazujemo, radimo, a gdje sad ide taj novac i šta se nama dešava u našoj okolini?", kazala je.

Prema njenim riječima, promjene ne moraju početi velikim političkim projektima.

"Da prvo krenemo od toga, kad izađemo iz haustora, šta vidimo da je problem i zašto to neko nije uradio i ko je odgovoran. Dakle, mi ne trebamo pričati ovdje o nekoj velikoj, grandioznoj promjeni u državi Bosni i Hercegovini. Hajmo krenuti od malih lokalnih zajednica", poručila je.

Dodala je da je upravo lokalni nivo mjesto na kojem građani mogu najdirektnije utjecati na promjene.

"Jasno je u Bosni i Hercegovini da vi najveću promjenu možete napraviti na lokalnom nivou. I tu je ono od čega treba i početi. I lako ćemo mi onda, kada to sve ide postepeno, lako će se promijeniti to na državnom nivou", rekla je.

Istakla je da tokom školovanja nije stekla dovoljno praktičnog znanja o funkcionisanju sistema i odgovornosti institucija.

"Mene niko nije učio kako sistem funkcioniše, ko je odgovoran za moj život, koja je čija uloga u društvu. Znači, ja to ništa nisam učila u školi", navela je.

"Rođena sam 2002. godine, rat je neizostavan dio mog života, ali moramo gledati naprijed"

U završnom dijelu razgovora Mešić se osvrnula na teret ratne prošlosti koji nose generacije rođene nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini.

Naglasila je da historija i ratni zločini moraju ostati dio znanja mladih, ali da se razgovor o budućnosti zemlje ne može svoditi isključivo na iste teme.

"Mislim, ja sam rođena 2002. godine i sve ovo u šta sam ja rođena proizvod je Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini. Dakle, to je potpuno neizostavan dio mog života", kazala je.

Prisjetila se i razgovora sa starijim učesnicima foruma koji su joj govorili da se u javnom prostoru već decenijama ponavljaju iste političke rasprave.

"I na forumu mi ljudi govore, stariji od mene, kao: 'Joj, Ajna, ja upalim televiziju, ista priča, kao 1998. kada sam ja bio tamo nešto.' Znači, ne mičemo se uopće s te tačke naprijed", rekla je.

Prema njenim riječima, mladi žele da se suočavanje s prošlošću poveže s konkretnim planovima za budućnost.

"I mislim da to mladi žele zapravo. Da vidimo, okej, imamo to što imamo, ali hajde šta ćemo dalje. Dajte nam da radimo s nečim za dalje, a ne non-stop da se vraćamo na istu priču", istakla je.

Tokom razgovora voditeljica je podsjetila da Mešić i sama cijelog života živi s posljedicama rata, odrastajući bez oca.

Na pitanje odakle crpi snagu za borbu za drugačiju Bosnu i Hercegovinu, odgovorila je da je vodi jednostavan princip.

"Nekako se vodim tim i vjerujem da smo mi svi odrasli uz to da ne želiš da se desi nekome drugom nešto što ne želiš da bi se tebi desilo", kazala je.

"Sve počinje od govora, od pogrdnih šala koje prerastu u nešto drugo"

Mešić je upozorila i na važnost svakodnevnog govora i odnosa prema drugim ljudima, ističući da se diskriminacija i netrpeljivost često normalizuju kroz naizgled bezazlene komentare.

"Ja kada čujem svoje prijatelje, kroz šalu, bude neka pogrdna šala, nemoj, molim te, to govoriti. Ti ne bi volio ili voljela da neko tebi to kaže. I to nije u redu", rekla je.

Prema njenim riječima, upravo takve pojave predstavljaju početak mnogo ozbiljnijih društvenih problema.

"Kada pričamo i o fašizmu i tako dalje, to sve počinje od govora, počinje od tih šala, pa prerastu u nešto. Znači, od toga kreće. Ne kreće to od uniformi, od puški i tako dalje, nego od normalizacije narativa koji nije normalan", upozorila je.

Na kraju je poručila da borba za bolje društvo ne mora počinjati velikim riječima, nego promjenom svakodnevnog ponašanja.

"Vrlo je jednostavna ta borba i pozadina. Dakle, da mislimo lijepo, da govorimo lijepo i da radimo lijepo. Ako mi ne želimo da se nama nešto desi, pa nećemo to ni raditi", zaključila je Ajna Mešić u Novom danu na N1.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad