Oko 2.600 migranata trenutno boravi u prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini. Međutim, značajan dio nih svakodnevno boravi u Tuzli gdje nema prihvatnog centra. Namjeru nemaju ostati i mali procenat uopšte zatraži azil. Organizacije koje im pomažu, kažu da migranti imaju pravo zatražiti azil i dobiti pomoć.

Grupa Afganistanaca koju smo zatekli na Autobuskoj stanici u Tuzli, kazala nam je da je iz svoje zemlje pobjegla od talibana.

“Pješačili smo. Išli smo preko Turske, Grčke, Makedonije, Srbije i došli u Bosnu. Mjesec dana smo išli kroz šume”, kazao je Abdul Basan iz Afganistana.

“U Bugarskoj i drugim zemljama, policija nas je tukla. Meni su čak slomili ruku. Bosanska policija je dobra, pomažu nam. Ja sam ih pitao gdje je autobuska stanica i oni su nazvali čovjeka i rekli mu da dođe i pomogne nam. Ja sam veoma sretan ovdje”, kazao je Samsan Rahman iz Afganistana.

Iako oko 98 % migranata izrazi namjeru za azilom u BiH, ali manje od 2 % njih zaista krene u proceduru, pa je tako do sada odobreno desetak zahtjeva.

“Ta lica imaju posebne potrebe, oni su napustili svoje zemlje iz različitih razloga, možda nemaju namjeru ostati ovdje,ali imaju pravo imati i informaciju o tome da mogu zatražiti azil. Za one koji se odluče ostati ovdje, UNHCR i partneri će pružiti svu vrstu podrške i mislim da BiH najbolje zna kako pružiti podršku”, kazala je Lucie Gange, UNHCR u BiH.

“Migranti Tuzlanski kanton zaista vide samo kao tranzit prema Sarajevu, Bihaću i njihovim krajnjim destinacijama. Saradnja je dobra i moramo jačati koordinaciju kada govorimo o odgovoru na prisutvo migranata u BiH. Moramo jačati saradnju nevladinog sektora i međunarodnih organizacija i to mora biti koordinirano od strane države i njenih organa”, kazao je Mirsad Buzar, Služba za poslove sa strancima.

Tuzla nema prihvatni centar, samo sigurnu kuću gdje najugroženiji migranti dobiju podršku. Ostalima se pomoć pruža na stanici. U to su uključene organizacije poput Caritasa.

“Nažalost, slika migranata u BiH nije najbolja. Dosta čujemo negativnih stvari, uglavnom kroz medije. Jedan od ciljeva je ustvari vidjeti kako omogućiti migrantima i onima koji se prijavljuju za azil, da promjene sliku, da se više integrišu u društvo”, kazao je Daniel Bronkal, Caritas Švicarske.

“Očekivao sam od Tuzle, koja je uvijek pokazivala jednu određenu širinu na bosanskohercegovačkom prostoru, očekivao sam malo više uha i sluha na jedan prihvatljiv način kako za politiku, tako i za žitelje. Da niko od migranata ne umre pred našim vratima”, kazao je Tomo Knežević, Caritas BiH.

Kao ni ostale, ostanak u Tuzli ne zanima ni naše sagovornike sa početka priče.

“Naše porodice su u Afganistanu i daju nam podršku. One su problem za nas. Stoga želimo ići dalje”, kaže migrant Rahman.

Često na svom putu zadobiju povrede, pa je tako za 3,5 godine migrantima u UKC-u Tuzla pruženo više od 1.000 zdravstvenih usluga što je koštalo oko 700.000 KM i to je finansiralo Dansko vijeće za izbjeglice. Ubuduće će to biti regulisano kroz Sporazum Vlade TK i Međunarodne organizacije za migracije.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad