I danas u defanzivnom stavu Ministarstvo civilnih poslova BiH zvanično upire prstom na federalni nivo, zaboravivši obećanja predsjedavajućeg Vijeća ministara da će država nabaviti vakcine, ali tu nije kraj iznenađenjima.

“Informacije o mogućnostima za kupovinu cjepiva proslijedili smo nadležnim vlastima entiteta i Brčko distrikta na dalje odlučivanje. Treba napomenuti da je cjepljenje u BiH već počelo u Republici Srpskoj koja direktom nabavom u skladu sa nadležnostima i zakonskim obvezama, nabavlja cjepivo iz Rusije tako da ne možemo govoriti da cjepljenje u BiH kasni za drugim državama ili da nije počelo”, saopćili su.

I tako 2.000 doza Sputnika V po astronomskim cijenama u Republici Srpskoj postadoše pandan susjednoj Srbiji u koju je samo danas došlo novih 96.800 doza Pfizera i Sputnika V, nakon što je jučerašnje isporuke 150.000 doza britansko-švedskih AstraZeneca vakcina.
U Srbiji umjesto defanzivnih saopćenja struka bez obzira na više od pola miliona vakcinisanjih poručuje, moramo požuriti.

“Bilo bi dobro da se što veći broj ljudi u što kraćem vremenu vakciniše i da ovo stane. Jer ovaj imunitet nije previse dugotrajan, ako se oduži vakcinacija do kraja godine, a imunitet slabi, imaćemo lošu situaciju. Vidim da stižu vakcine što znači da je organizacija dobra i da idemo ka suzbijanju. Jedino što brinu su mutanti”, navela je Ana Gligić, virusolog.

BiH i ne razmišlja o mutaciji virusa, i BiH ne nabavlja vakcine, kao ni Federacija. Federalni nivo se uporno drži članova zakona kako se nešto ne može, a izbjegava odgovoriti na pitanje zašto se nije onako kako se moglo, kako je Republika Srpska?

Dok čitav svijet imunizira kod nas se nešto pribilježava i daju preferencije provjerenim vakcinama.

“Vlada se opredjeljuje i za cjepiva koja budu odobrena od strane naše Agencije jer je to naša zakonska obaveza ako Agencija za lijekove bude registrirala neko od cjepiva bilo po skraćenoj ili po redovnoj proceduri. Do sada nije bilo podnijetih zahtjeva od zastupnika stranih proizvođača, ali ne znači da neće biti”, kazala je Snježana Bodnaruk, sekretar Federalnog ministarstva zdravstva.

Kako bi izgledala nenabavka vakcine iz perspektive prosječnog bh. građanina koji je odavno zaboravio šta je radno vrijeme, a zarađuje platu kojom može podmiriti režije. Od te plate brojna su izdvajanja za primanja donosioca odluka i pregovarače u ministarstvima na državnom i entitetskom nivou nadležnim za imunizaciju stanovništva, ali i premijere i njihove brojne savjetnike, odjele za zdravstvo, parlamentarce.

Prosječnog bh. građanina od otkaza ne bi spasili spinovi, brojni izvještaji, vijećanja, sastančenja, kolekcionarenje brojki po zdravstvenim ustanovama, napadi na medije koji pod navodnicima “šire histeriju”, prebacivanje nadležnosti.

Ostao bi bez posla jer namjerno, svjesno, nesposobnošću ili drskošću nije poduzeo dovoljno da uradi ono što je dokazano da se uraditi može. A najinteresantnije je što isti taj građanin šuti i trpi do tačke s koje povratka nema, a onda trbuhom za kruhom gdje ga noge nose.